Rođen 31. kolovoza 1900. u Rijeci, Hinko Emili je zapamćen kao ugledni liječnik, znanstvenik i sveučilišni profesor koji je ostavio značajan trag u području javnog zdravstva i epidemiologije.
Diplomirao je medicinu 1924. godine u Zagrebu, a tijekom svoje bogate karijere obnašao je niz odgovornih dužnosti. Bio je upravitelj Doma narodnog zdravlja u Sušaku od 1931. do 1942. godine, voditelj Epidemiološkog odjela Centralnog higijenskog zavoda u Zagrebu od 1949. do 1959., a potom i voditelj Higijensko-epidemiološkog odjela Zavoda za zaštitu zdravlja u Rijeci, gdje je djelovao do 1972. godine. Istodobno je bio redoviti profesor higijene na Medicinskom fakultetu u Rijeci.
Kao epidemiolog, posebnu je pozornost posvetio istraživanju voda – njihovih izvora, kvalitete, iskorištavanja i zdravstvene ispravnosti. Proučavao je bakteriološke uzročnike bolesti, mikroorganizme i kemijski sastav vode te se bavio suzbijanjem malarije i sanitarnim aspektima stajaćih i tekućih voda. Posebno se ističe njegov doprinos organizaciji prvog cijepljenja protiv dječje paralize u Hrvatskoj.
Za svoj predani rad i izniman doprinos medicini i javnom zdravstvu primio je brojna priznanja, među kojima su Orden za hrabrost, Orden zasluga za narod III. reda, Orden rada II. reda, Nagrada Grada Rijeke za životno djelo, Srebrna plaketa Skupštine Općine Rijeka te Spomen-plaketa ZLH.
Hinko Emili preminuo je 4. srpnja 1983. godine u svom rodnom gradu Rijeci.
Programski sadržaj je sufinanciran od Grada Rijeke
#Hinko Emili
