Na današnji dan 2004. u Reykjaviku je umro Robert James Fischer, poznatiji kao Bobby Fischer, po mnogima najbolji šahist u povijesti. Navodno mu je biološki otac bio Riječanin Paul Felix Nemenyi. Bobby Fischer bio je velemajstor šaha koji je postavio brojne rekorde, postavši najmlađi pobjednik prvenstva Sjedinjenih Američkih Država u šahu s 14 godina, kao i prvi američki igrač rođen u SAD-u koji je osvojio Svjetsko prvenstvo u šahu.
Bobby Fischer naučio je igrati šah sa šest godina i ubrzo postao najmlađi međunarodni velemajstor u povijesti sa samo 15 godina. Navodno je imao kvocijent inteligencije (IQ) 181. Godine 1972. postao je prvi Amerikanac svjetski prvak u šahu pobijedivši Borisa Spasskoga. Ekscentrični genijalac, poznat po svom kontroverznom javnom ponašanju u kasnijim godinama, Fischer je 2005. dobio islandsko državljanstvo zbog pravnih problema sa Sjedinjenim Državama.
Robert James Fischer rođen je 9. ožujka 1943. u Chicagu, Illinois. Fischerovi roditelji razveli su se dok je bio još dijete, a šah je počeo učiti s 6 godina nakon što mu je starija sestra Joan kupila šahovsku ploču.
Fischerov biološki otac, mađarski Židov Paul Felix Nemenyi rođen je u Rijeci 5. lipnja 1895., a prema istraživanjima Davida Edmondsa i Johna Edinowa dvostruko je ušao u svjetsku povijest – u SAD-u je bio znanstveni istraživač zaposlen na razvoju atomske bombe, a zatim je u povijest ušao i kao otac šahovskog genija Roberta Bobbyja Fischera. Fischer je posjetio Rijeku 1958. godine kad je svoju međunarodnu karijeru počeo u Portorožu, pa mu je Rijeka bila relativno blizu. Bilo je to davno prije njegova pohoda na svjetski šahovski vrh.
Svoje vještine nastavio je usavršavati u Brooklynskom i Manhattanskom šahovskom klubu. Fischer je imao složen odnos s majkom, koja je podržavala njegove šahovske ambicije, ali je željela da se bavi i drugim područjima.
Briljantan, visoko kompetitivan igrač koji je bio potpuno posvećen šahu, Fischer je ušao u povijest sa samo 14 godina kada je postao najmlađi pobjednik prvenstva SAD-a u šahu. Godine 1958., sa samo 15 godina, postao je najmlađi međunarodni velemajstor u povijesti, osvojivši šesto mjesto na turniru u Portorožu, Jugoslavija (danas Slovenija).
Tijekom ranih 1960-ih, Fischer je sudjelovao na brojnim prvenstvima u SAD-u i svijetu, ali je također postao poznat po svojim nepredvidivim i paranoidnim komentarima. Nakon niza od 20 pobjeda u ranih 1970-ima, Fischer je 1972. ušao u povijest šaha pobjedom nad Borisom Spasskim iz Sovjetskog Saveza na Svjetskom prvenstvu u Reykjaviku, Island. Ta pobjeda, poznata kao “Meč stoljeća”, poprimila je ikonske razmjere tijekom Hladnog rata i smatrala se simboličnom pobjedom demokracije nad komunizmom. Fischerova povijesna pobjeda učinila je šah popularnim u Sjedinjenim Državama.
Unatoč globalnoj popularnosti, Fischerovo kontroverzno ponašanje i dalje je punilo novinske naslovnice. Sredinom 1970-ih odbio je igrati s Anatolijem Karpovom, izazivačem za njegov naslov, zbog čega mu je Međunarodna šahovska federacija oduzela titulu prvaka. Navodno je neko vrijeme bio beskućnik u Los Angelesu, pridružio se marginalnoj crkvi te počeo iznositi antisemitske izjave, iako je njegova majka bila židovka.
Na 20. obljetnicu meča Fischer-Spasski, njih su se dvojica ponovno susrela 1992. godine u Jugoslaviji kako bi odigrali revanš vrijedan 5 milijuna dolara, iako je američkim građanima tada bilo zabranjeno putovati u tu zemlju. Fischer je godinama živio u inozemstvu kako bi izbjegao kaznene optužbe u SAD-u, a tijekom tog vremena nastavio je s antisemitskim istupima, uključujući slavljenje napada 11. rujna u radijskom prijenosu.
U srpnju 2004. Fischer je uhićen na japanskoj zračnoj luci zbog pokušaja izlaska iz zemlje s nevažećom putovnicom te je proveo nekoliko mjeseci u zatvoru. Na kraju je dobio islandsko državljanstvo i preselio se na Island 2005. godine.
Fischer je preminuo od zatajenja bubrega na današnji dan 2008. u Reykjaviku, Island.
Miyoko Watai, japanska šahovska prvakinja i glavna tajnica Japanske šahovske federacije, tvrdila je da se udala za Fischera 2004. godine, iako je valjanost njihovog braka bila upitna. Druga je žena tvrdila da ima kćer s Fischerom. Fischerovo tijelo ekshumirano je kako bi se obavio DNK test, a tvrdnja o očinstvu pokazala se lažnom. Godine 2011. islandski je sud presudio da je Watai Fischerova udovica i jedina nasljednica njegove imovine.
O Fischerovom životu i karijeri napisano je nekoliko knjiga i snimljeno nekoliko filmova. Fischer je sam objavio djela poput Bobby Fischer Teaches Chess (1966.) i My 60 Memorable Games (1969.), dok biografije uključuju Endgame: Bobby Fischer’s Remarkable Rise and Fall… autora Franka Bradyja (2011.), Fischerovog prijatelja iz djetinjstva. Dokumentarac Bobby Fischer Against the World redateljice Liz Garbus objavljen je 2011. godine.
Film Pawn Sacrifice, koji se fokusira na Fischerove šahovske mečeve i psihologiju njegovog uznemirenog genija, premijerno je prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu u rujnu 2014. godine, a u američka kina stigao je godinu dana kasnije. Film je režirao Edward Zwick, a Tobey Maguire glumio je Fischera, dok je Liev Schreiber glumio Spasskog.
#Bobby Fischer #prvak #Rijeka #šah #sport
