Početak 20. stoljeća na istočnoj obali Jadrana obilježen je snažnom konkurencijom među brodarskim društvima različitih nacionalnosti. U vremenu intenzivnog razvoja obalne plovidbe, mađarska, hrvatska i talijanska poduzeća natjecala su se za dominaciju u prijevozu putnika i robe. Ta konkurencija nije bila samo ekonomska; nosila je i političke tenzije, odražavajući nacionalne aspiracije i identitete unutar Austro-Ugarske Monarhije. Posebno su talijanska društva, potpomognuta lokalnim talijanskim institucijama i pjesništvom, veličala svoju prisutnost na Jadranu, nerijetko u kontrastu s hrvatskim i mađarskim naporima.
Objavljeno u Narodni list, Volosko-Opatija u četvrtak 30. listopada 1902.:
Talijanski vapor na tri jarboli
Neki dan san se šećal po Volosken mule. Gledan put Reki, ato ti put Voloskega gre jedan vapor na tri jarboli.
-Čigov je to vapor ? pitan ja Jožinu Zenkovića.
–Ča ne znate ? rekal mi Jožina. To je naš vapor.Naš talijanski vapor Laurana
-Hudič! san rekal ja sam sobun- ti Talijani se drže dobro va bragešah.Vapor od tri jarboli! Buškarona!
Jednu uru i pol za tim (talijanski vapori hode po malo, zač se drže one: chi va pian va san…) pride taj vapor na Volosko.Ja gledan i gledan: Riftig! Tri jarboli – a na zadnjem onem od krmi gabije basse s dvemi nogami tarcaroli. Pogledan još bliže i ja vam se trupim po čele! Ono ni bil nikakav jarbol na krme- ono je stala ona Marija Longa- i mane se je činelo… Nego paralo se je mane nekako preveć čudno, da bi Talijani mogli imet vapor na tri jarbola.
Terzetto!
-.-
Od 1 studenoga t.g. nastupit će sliedeće promjene u plovitbenom redu, i to:
Na istarskim prugama
Izravna pruga Rieka-Opatija:prestaje šplazak iz Rieke od 6 sati po podne, a isto tako i onaj iz Opatije od 7 sati na večer
Brza pruga Rieka-Opatija-Lošinj mali: iz Rieke polazit će parobrod tri četvrt sata kasnije nego li do sada t.j. u 7:45 sati u jutro, a dolazit će u Lošinj mali u 12:45 po podne. Na povratku neima promjena u plovitbenom redu.
Pruga Plomin-Rieka: prestaje, a umjesto nji skupa u krieport prijašnja pruga Rieka-Lovran sa dvimi plovitbami na dan, kojih prva odlazit će iz Ike u 6 sati i pol u jutro, po plovitbenom redu koji je stupio u krieport dne 19 listopada t.g.
-.-
Mizpach
Svi se spamećujete onega malega vaporića, ča ga je zapovedal oni mići kapitančić Napulion, kunjado Aužula Štiglića ?
Svi se spamećujete, da je ta vaporić otel delat konkurencu Ungaro-Croate. I svi se spamećujete, kako se je ta vaporić valje povukal va porat v Reku, kade je bil „in dizarmo“. Sada pak valja da znate, da će Mizpach opet prit in opera, a evo zač. Talijanski vapori Laurana i Cherso su već stari, a ljudi, osobito ženske, strašljive da bi im se moglo ča dogodit po pute.Da se te ljude umiri, societat Unioner je odlučila zet Mizpacha ki će vozit alaj jednega od oneh vapori, tako da će va potrebe moć valje bit od pomoći. Kad bude vetar provu Mizpach će po malo i remurćevat vapor od societadi, Radi toga je kalabreškemu društvu nemoguće delat konkurencu. Da je tako vidi se iz ove plesme ka se pjeva sada po Lovrane i druguda:
(L’ Unione istriana“, canzonetta popolare sul motivo del „Lasse pur che i canti e su bi“
Splendi el sol dela fortuna,
Al Union apena nata
Cica l’Ungaro-Croata
Navigando el nostro mar;
Ma el vessil del istriana
Tutti quanti intorno ciama,
Che la patria xe la mama
Che dei fioi se fa adorar.
Lasse pur che i canti e su bi
Oramai no xe mistero
L’Istria, Fiume e el bel Quarnero
Parla solo in italian.
Su da Pola sino Fiume,
Del bel si la lingua sona,
Da Laurana sin Fianona
E da Cherso al bel Lussin;
Abbazia la xe italiana
E cussi Veglia e Volosca
Che ghe salti pur la mosca
Ma sto mar xe mar latin.
Lasse pur che i canti …. ecc.ecc.
Su del Mizpach tutti a bordo
Che parmemo in italian!
Tutti semo Taliani
Da Laurana sin Fianona
Benche oiu de una nona,
La direbbe:Vražji sin!
Pola,Fiume e Volosca
Sono nostre, si per Diana!
Abbazia la xe izaliana,
Testimonio el Casin…
Lasse pur che i canti … ecc, ecc.
Dungue el nostro caro Mizpach
All’arrivo o partenza
Non ghe pol far concorenza
I Croati del confin.
Ma sul mar sempre celeste,
Per i Croati, che spavento!
Vola el Mizpach come vento
Comandante el Costantin…
Lasse pur che i canti …
-.-
Unione Istriana di Navigazione zove se talijansko društvo od vapori va Lovranu.
-Mi smo od svoje strane zadovoljni, da se je ustrojilo to novo društvo, jerbo je o tim nastala konkurenca između Ubgaro-Croate i tega društva, a kade je konkurenca tu publika dobro stoji jerbo se ceneje vozi. Nego s tom Unione Istriana nisu čisti posli. Jedan direktor tega društva je najme rekal: Mi se ne bojimo Ungaro-Croate ! S nami je guveran (ki guveran?) a nami je junta va Poreče, s nami je Lega Nazionale i još ki jači od Lega Nazionale. Ki je to jači od Lega Nazionale? Morda društvo Dante Alighieri va Rime? Morda talijanski guveran? Neč takovega će i bit. Dugo smo prišli, ako se već talijanska društva i talijanski guveroni mešaju va Istru. A naš guveran? Gleda i muči-sve nan se čini da se pripravlja nova vojska pod Vison!
-.-
Liniju Pula-Rijeka 1902. godine održavala je društvo dr. G. Petrisa iz Cresa s dva parobroda („Cherso“ i „Laurana“), ali taj brodar ubrzo se spojio s Unione Istriana di Navigazione čije je sjedište bilo u Puli, a dobila je koncesiju na liniju Pula-Cres-Labin-Lovran-Opatija-Rijeka; dvije godine kasnije društvo se spojilo s društvom Negri & C iz Šibenika te je nastala Docieta di Navigazione a Vapore Falmato-Istriana Pio Negri & C sa sjedištem u Šibeniku.
Parobrod na kotače „Mizpach“ (43 brt) izgrađen je u Veneciji, 1890. godine kupuju ga Riječani D’Ancona i Šilić te Kraljevčan Stjepan Gudac. Do 1894. održava liniju Bakar-Kraljevica-Rijeka te neko vrijeme Opatija-Rijeka
Parobrodi (blizanci) „Cherso“ (izgrađen kao „Barone Chlumecky“, pa „Venezia“, kasnije „Krka“) i „Laurana“ (izgrađen kao „Gravosa“) oba od 110 brt izgrađena su 1896. godine u brodogradilištu M.U. Martinolich u M.Lošinju. Već 1903. godine su u vlasništvu A. Cesare iz Trsta.Godine 1877. brodovlasnik Alfredo Cesare iz Trsta uveo je parobodske putničko-teretne pruge Metković-Ston i Ston-Gruž.Kako od vlade nije dobio zatražene subvencije, pruge su iste godine obustavljene. Važnost tih pruga i njihovo ponovno uspostavljenje zagovarali su zainteresirani stanovnici kao i općinske uprave. Uz to i sam Alfredo Cesare, uvjetujući održavanje tih pruga stalnom vladinom subvencijom, nastojao je dobiti tu subvenciju, i kad ju je dobio navedene su pruge od ljeta 1878. opet uspostavljene. Parobrodi su u 1879. g. prometovali tri puta tjedno – ponedjeljkom, srijedom i subotom. Značenje tih parobrodarskih linija osobito je poraslo otvaranjem željezničke pruge sarajevo – Mostar – Metković (1885.), otkad su putnici iz Bosne i Hercegovine (ili koji su putovali preko Bosne i Hercegovine) za Dubrovnik dolazili u Dubrovnik tim pravcem: željeznicom do Metkovića i dalje parobrodima Metković – Ston i Ston – Gruž. Teretno-putničku prugu Gruž-Metković održavala je parobrodarska tvrtka, čiji su vlasnici bili Alfredo Cesare iz Trsta i Nikola Vidulić iz Lošinja. Ta se tvrtka od 1895. naziva Navigazione a vapore Gravosa — Metkovich. Ona je u 1896. godini imala četiri parobroda male obalne plovidbe: „Barone Chlumeckv”, „Melanira”, „Stagno” i „Gravosa”. U parobrodu „Barone Chlumecky” Cesare je imao 18, a Vidulić 6 karata. Ostalim parobrodima („Melanira”, „Stagno” i „Gravosa”) Cesare je bio jedini vlasnik. Nastojanjem da prugu Gruž-Ston preuzmu domaći ljudi, 1901. se osniva parobrodarsko društvo „Ivo Račić i drugovi” sa sjedištem u Cavtatu, koje od A. Cesarea preuzelo prugu Gruž – Dubrovnik. Oni su se obvezali da će za održavanje te pruge „kupiti novi parobrod”. Međutim oni su „na brzu ruku” kupili p/b „Melaniru”, koji su prekrstili u „Ston”.
Istaknuta fotografija: mol u Lovranu
#brodovi #Jadran #more #parobrodarstvo #rivalstvo
