U utorak, 26. ožujka, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, otvorena je izložba Joška Eterovića pod nazivom „Secundum Minimum“. Nakon 18 godina od Eterovićeve prethodne monografske izložbe u MMSU naziva „Od prekinute linije do mutacije 1970. – 2006.“, došao je trenutak za novu monografsku izložbu. Pod kustoskom palicom Branka Franceschija, ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, riječkoj i široj publici predstavljen je novi ciklus istoimenog naziva, nastao u periodu od 2019. do 2024. godine. Izložba obuhvaća ukupno 83 djela, od kojih je 11 nastalo prije 2019., s pojedinim radovima datiranim čak i iz 1976. godine. Sveukupno zauzimajući prostor prvog kata Muzeja, izložba je kronološki podijeljena u tri sekcije. Prva sekcija prikazuje rane radove umjetnika s kraja 70-ih godina 20. stoljeća, tzv. „pariški period“, uz kasnije radove iz 2010-ih godina. Druga sekcija prezentira radove pod nazivom „akromatske monokrome na temu kruga i kružnice“, kako je navedeno u tekstu izložbe, dok treću skupinu čine najnoviji radovi iz ciklusa „Secundum Minimum“. Nadalje, u hodniku između ta dva izložbena prostora nalazi se i jedna skulptura.

Prva skupina radova predstavlja uvod u Eterovićev likovni opus. Radovi poput „Plave slike“ iz 1976. i „Zalaza (Za Barnetta Newmana)“ iz 1977. godine, predstavljaju adekvatne primjere geometrijske apstrakcije unutar hrvatskog likovnog korpusa. Redukcija motiva, razloga i namjere je manifestirana kroz mrežu „koordinatnog sustava“ koja se proteže na podlozi akrilne boje. Sama struktura kvadrata, razmještaj paralelnih linija te odabir boja za geometrijsku mrežu sugeriraju matematički pristup temi. Nažalost, propuštena je prilika za izlaganje barem jednoga rada iz ciklusa „Prekinuta linija“ iz 1973., koji bi po mom mišljenju predstavljao najbolji primjer Eterovićeve geometrijske apstrakcije. Druga i treća skupina izloženih radova obuhvaćaju ciklus nazvan „Secundum Minimum“, s tim što su ti radovi dodatno razdvojeni prema godini nastanka, prevladavajućem geometrijskom obliku te količini korištene boje ili obojenih površina. Time je stvoren ciklus od 48 kompozicija čiji se centralni motivi baziraju na krugu i kružnici.

Svjesni smo da ne postoje dva identična umjetnička djela, jer čak minimalne intervencije poput promjene boja ili pozicije kružnice na platnu u odnosu na prethodnu sliku, rezultiraju novom strukturom. Međutim, samim izlaganjem savršeno odrađenih 48 varijacija na temu, izložbeni prostor Muzeja, svjesno ili nesvjesno, na određeni period, pretvoren je u prodajni salon. Detalji koji iskaču iz odnosa dviju kružnica odnose se na odabir boja „obrubnih linija“ samih kružnica, posebno kada dolazi do njihova presijecanja. Linije na pojedinim dijelovima nestaju, stvarajući element iluzije u njihovom odnosu. Vizualno zadovoljstvo može biti postignuto i s manje primjera Vennovih dijagrama jer, kako kažu, ljepota je u oku promatrača. Umjetnik je u mladosti odustao od konvencionalnog davanja imena svojim djelima te se priklonio numeričkoj kategorizaciji. Stoga bi bilo dovoljno izložiti radove pod rednim brojevima 39., 40., 45. i 51., čime bi se istaknula upotrijebljena kompozicija ili formalno rješenje korišteno u određenom periodu.

Joško Eterović, *Secundum Minimum*, MMSU, Rijeka, 2024.

Drugi dio ciklusa „Minimuma“ sastoji se od serije od osam vertikalnih i sedam horizontalnih elipsa. Za osam vertikalnih elipsi može se reći da, kada su postavljene u paru ili više njih u nizu, stvaraju dobar retro-vizualni dekor. Čudi me što su izložene u instituciji poput MMSU-a. Pojmovi poput likovnosti geometrijskih uzoraka, čiste forme apstrakcije te udaljavanje od programskih/ustaljenih postulata mogu se smatrati „etiketama“ ciklusa. Postoji sloboda u distanci od postavljenih normi, no ako se naglasak stavi na uživanje u „čistoj likovnosti“ radi vizualnog zadovoljstva, kontekst može patiti, iako larpurlartizam tvrdi da to ne mora biti slučaj. U sedam horizontalnih elipsi primjećuje se igra percepcije, budući da su ovo jedini primjeri gdje umjetnik ulazi u sferu trodimenzionalnosti na dvodimenzionalnoj podlozi. Možemo zaključiti da je ovo, osim korištenja geometrijskog oblika, najvidljiviji odmak od ostalih dijelova ciklusa.

U manjoj izložbenoj dvorani izloženi su radovi koji čine treći dio ciklusa „Minimum“. Ovdje se primjećuje kombinacija više različitih geometrijskih oblika u jedinstvenu strukturu čije su granice istaknute različitim koloritom i vanjskom/obrubnom linijom. U radovima označenima rednim brojevima od 75. do 83., uočava se utjecaj likovnog jezika Piceljevih kompozicija iz 1957. godine, prilagođen, pojednostavljen i integriran u osobni izričaj. Iako su kompozicije sastavljene od dva faktora, važno je napomenuti da je boja postala dominantnija od geometrijskih oblika. Geometrijske strukture krugova, kvadrata i elipsa preuzele su ulogu pomoćnog alata za lakše oblikovanje pastelnih boja i njihovih odnosa na repetativni način.

Teško je ne primijetiti da ova izložba, osim što ima monografski karakter, također nudi suptilne elemente prodaje. Kada uspoređujemo radove iz različitih faza umjetnikovog stvaralaštva „na licu mjesta“, primjećujemo da „Secundum Minimum“ nije samo eksperiment s različitim oblicima likovnog izražavanja, već predstavlja ciklus koji je znatno udaljen od radova iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, pri čemu ne mislimo samo na vremenski razmak.

Ako se nešto isticalo na otvaranju izložbe, to je definitivno bila posjećenost. Odaziv publike bio je izuzetno visok, nadmašujući sva očekivanja. U stvari, posjećenost je bila toliko velika da je ovaj događaj zauzeo mjesto među „Top 3“ najposjećenijih otvaranja u povijesti MMSU-a. Osim otvaranja retrospektive „Tomislav Gotovac: Anticipator kriza – kuda idemo ne pitajte“, koji je označio svečano preseljenje u novu zgradu, i otvaranja izložbe „David Maljković: S kolekcijom“, što je označilo početak Rijeka EPK 2020, ovo otvaranje nije uključivalo dodatne događaje. Za veliki odaziv posjetitelja može se zahvaliti Eterovićevom pedesetogodišnjim iskustvom kao i dobrim umjetničkim poznanstvima. Međutim, važno je napomenuti da broj posjetitelja ne garantira kvalitetu samog događaja.