U uvodnom tekstu jednog intervjua s našim ponajboljim piscem Zoranom Žmirićem, a kada govorimo o antiratnim piscima i najboljem živućim u Hrvata, napisala sam prije tri godine ovako: Njegovi životni odabiri i britko štivo koje podastire pred nas, sjajna su mapa za put do njegove nutrine. Tamo nas čeka prije svega čovjek. Čovjek s integritetom sposoban da opiše sve ono što smo potisnuli, dovoljno snažan da od mangupskih rockerskih dana pa sve do sad ostane – samo svoj. Pisati o piščevoj ljudskosti u današnjem vremenu itekako je potrebno, jer je dehumanizacija uzela danak i polako dolaze vremena kada više neće biti jedino važno jesi li genijalan već i jesi li rušio ili gradio.
A Žmirić fakat gradi – marljivo i strpljivo. Nadrealna priča koja dolazi iz Ukrajine samo je još jedna potvrda navedenog. Prije svega valja podsjetiti da je Žmirić u Ukrajini postao hit kada je ukrajinski prevoditelj Volodymyr Krynytsky preveo njegov roman „Blockbuster“. Žmirić je povodom toga gostovao čak i u dnevniku neke tamošnje TV kuće. I baš je zbog tog romana jedna studentica u Ukrajini poželjela upisati slavistiku i nastaviti čitati Zorana Žmirića. „Zahvaljujući Vašim djelima omladina u Ukrajini upisuje Hrvatski jezik“, javila je piscu Alla Tatarenko, profesorica hrvatske književnosti na Sveučilištu u Lavovu.
Slijedom događaja upitala sam Žmirića za komentar. Kaže ovako: „Nije prvi put da mi se ljudi jave nakon što pročitaju neku moju knjigu, tu doista bude divnih ispovijesti, tako da odavno u šali govorim kako su mi najveća priznanja za pisanje stigla u inbox. Ali ovo je nešto drugo. Ime Alle Tatarenko mi nije nepoznato. Profesorica je hrvatske književnosti na Sveučilištu u Lavovu i prevoditeljica s ukrajinskog na slavenske jezike koja prati novu književnu produkciju na našim prostorima, no ipak sam se iznenadio kad mi se javila porukom i kazala kako je jedna njezina studentica izjavila da je upisala kroatistiku zato što je pročitala ukrajinsko izdanje Blockbustera i da želi pročitati i ostale moje knjige. Činjenica da netko u Ukrajini zbog mog rada upisuje kroatistiku i time si određuje životni put, to mi je izvan domašaja bilo kakvog shvaćanja utjecaja mog rada na ljude. I u tome nisam usamljen jer mi je i sama Alla Tatarenko kasnije kazala kako već dugo radi na katedri, ali da je to prvi put da čuje takvo što i da joj to neizmjerno važno.“
Istaknuta fotografija: privatni arhiv Zorana Žmirića
#Rijeka #Zoran Žmirić
