Ove je nedjelje, 12. svibnja, u selu Zvoneća u blizini Matulja održan drugi i ujedno i posljednji dan četvrtog izdanja festivala „Jazz na njivah“. U organizaciji interdisciplinarnog umjetnika Vedrana Ružića, ovaj je događaj zamišljen kao svojevrsni piknik u zelenilu prirode blizu Ćićarije obogaćen zvukom glazbe u izvedbi istarskih jazz umjetnika.
Tako je, nakon subote gdje su okupljeni mogli uživati u glazbi Brune Krajcara i Denisa Razumovića ovu nedjelju stvarno jedinstveno iskustvo pružio i tzv. „Big Band“, službenog naziva JazzIstra Orchestra, načinjen od velikog broja regionalnih jazzista. Ono što je činilo ovaj koncert posebnim bila je činjenica da je „Big Band“ izveo koncert jazz i swing obrada najpoznatijih hitova KUD Idijota. Naizgled nespojiva kombinacija, jazz i punk nisu vrste žanrova koje se spajaju toliko često zajedno, ali ono što je izvela ova ekipa izazvalo je isključivo pozitivne reakcije okupljene publike, koja je već pri prvoj pjesmi gotovo proročanskog naslova „Kad sunce opet zađe“ došla u velikom broju i zauzela svoje mjesto na tratini ispred izvođača. Uz dobru glazbu na pikniku se moglo po isplativoj cijeni kupiti i bijelo vino lokalnog uzgoja Jarbola koje po preporuci prodavača najbolje ispija hladno, pa ni ne čudi da je poprilično brzo bilo sveprisutna pojava na tratini u Zvoneći.
Kako mi ide na živce ta kiša…
Pri slušanju sljedeće pjesme „Ja sjećam se“ mogla se vrlo lako primijetiti i generacijska raznolikost okupljenih, od punk veterana srebrne kose do opuštenih, nešto mlađih džezera, ali i onih najmlađih koji su trčkarali okolo i kimali glavom na ritam pjesama, a odmah iza njih i njihovi roditelji. Treća je pjesma bila „Ljudi kao ja“, i taman su se ljudi počeli opuštati i zanositi u ritmu glazbe… i krene padati kiša. Bend se na brzinu sklonio zajedno s instrumentima ispod nadstrešnice kuće i obećao da će se vratiti čim kiša prestane, a malen broj ljudi je odlučio otići kući. Jedan maleni dječak od nekakvih 5 do 6 godina starosti u prolazu je dobacio svojim roditeljima na sav glas, tako da su svi u blizini mogli čuti: „Kako mi ide na živce ta kiša…“. S ovim su se u tom trenutku svi prešutno složili, neovisno o tome jesu li ga čuli ili ne. I dok su se neki sakrili pod nadstrešnicu, drugi su ostali na tratini pod blagim pljuskom i razgovarali, naizgled u inat kiši, strpljivo čekajući prestanak iste i nastavak piknika uz dobru glazbu.
Nakon nešto manje od sat vremena polujesensko sivilo je stalo, a s njime i kiša. Čak se i sunce uspjelo probiti te tako dati znak bendu da započne s ostatkom koncerta na novoj lokaciji. Umjesto na zelenoj površini na otvorenom kao na početku, za svaki se slučaj JazzIstra Orchestra odlučio postaviti ispod nadstrešnice kuće, a zbog promjene mjesta izvedbe dogodila se i osjetna promjena u atmosferi. Opuštenost jazz piknika je tako poprimila poseban punk štih kada su se ljudi okupili ispred benda pa su zbog skučenosti prostora svi bili bliži jedni drugima, podsjećajući pomalo i na punk koncerte. Već pri prvoj pjesmi u nastavku „To nije mjesto za nas“ vidjelo se da je kiša uspjela potaknuti energičnost ljudi, koji su bili puno veseliji nego na početku koncerta. Još jedna zanimljiva paralela između izvornih izvođača i ove svirke bio je i trenutak kada su u duhu istinskog punka mali dječak i djevojčica utrčali na improviziranu pozornicu prije no što su bili vraćeni svojim roditeljima.
Po pitanju odabranih pjesama, uvelike se setlista može nazvati Best of-om KUD Idijota. Osim prethodno navedenih pjesama, tu su se još našle i prepoznatljive pjesme istarskog punka kao što su „Baj baj bejbe“ (izvedena dvaput), „Američki san“, „Dan kad sam ostao sam“, „Glupost je neuništiva“, „Šaba dibi dubi“, „Amerika (anti-anti)“, „Za tebe“. Međutim, važno je napomenuti i da je svaka pjesma imala svojeg aranžera, od kojih je većina svirala upravo na pozornici, dok su neki bili u publici. Upravo zbog prirodnosti i cjelovitosti ove setliste, ali i načina obrade niti jedna pjesma nije „stršala“ ili odudarala kvalitetom od drugih, već su činili kompaktnu cjelinu koja kao da je bila namijenjena za izvedbu u obliku jazz obrada. Ovo je samo još jedan dokaz iznimnog talenta svakog od glazbenika u bendu koji su termin tribute shvatili na najbolji mogući način, a ove su ga nedjelje činili: Barbara Munjas (vokal), Luka Vrbanec i Sonja Domitrović (alt saksofon), Zoran Vujić i Aldo Foško (tenor saksofoni), Jurica Prodan (bariton saksofon), Max Ravanello, Gianluca Antonini i Luka Žužić (tromboni), Alen Bernobić, Branko Sterpin i Robert Mikuljan (trube), Carlos Fagin (klavir), Vedran Ružić (kontrabas), Adriano Bernobić (bubnjevi) i Zoran Majstorović (električna gitara).
Na samom kraju koncerta, dok je sunce krenulo zalaziti, bend je ponovno izveo „Baj baj bejbe“ te se tako pozdravio sa svojom publikom, koja ih je počastila velikim pljeskom, a i pozitivnih komentara je bilo mnogo. Tusta bi bio i više nego zadovoljan.
„Dojmovi su prekrasni. U jednom smo prirodnom okruženju gdje je rimski zid claustrum. Imamo jedan sjajan glazbeni događaj s ovim sjajnim glazbenicima, uključujući i Ružiće, Barbaru, Zorana Majstorovića, sve ove divne glazbenike, brass sekciju KUD Idijota… To je jedna sinergija prirodnih energija”, poručio je Bebe iz Kantridersa.
Istaknuta i ostale fotografije: Aleš Suk
