Od četvrtka do subote Rock galerija Pula bit će domaćin malene revije dokumentarnog rock filma Rock Dock, potaknute idejom da jednoga dana preraste u pravi festival ovoga tipa, ali i da se još jednom podsjeti da je Pula puno više od onoga što je ona danas, odnosno da je nekad bila puno više od toga.

Rock galerija Pula otvorena je prije nešto malo više od dvije godine na inicijativu Nenada Marijanovića, poznatijeg kao dr. Fric, odnosno Diega Bosuca, poznatijeg kao Ptica. Nekadašnji basist i bubnjar legendarnih KUD Idijota Rock galeriju otvorili su u zapuštenom kafe baru nekadašnjeg autobusnog kolodvora u samom srcu grada zato što su se posljednjih godina svi zabili u „konzervu zvanu Rojc, a rock’n’roll je urbana, gradska priča”, kako je to tada na otvaranju rekao Nenad Marjanović.

Na reviji dokumentarnog rock filma Rock Dock bit će predstavljeno šest naslova, svaki dan po dvije projekcije, s početkom u 19 sati. U četvrtak su tako na rasporedu Goribor, dokumentarni film o borskoj grupi Goribor (19 sati), te Pazi(n) punk, film o 40 godina pazinske punk scene (20 sati). U petak će se prikazivati Oči u magli, film o Zdenku Franjiću, osnivaču nezavisne diskografske kuće „Slušaj najglasnije“ (19 sati) i Kako smo ušli u Europu – Slučaj Sexa, priča o kultnoj zagrebačkoj dark noise grupi SEXA (20 sati), subotnji će program započeti dokumentarnim filmom Electro Istra – 20 godina (19 sati), a simbolično završiti filmom Tusta, biografskim dokumentarnim uratkom redatelja Andreja Korovljeva o životu i djelu Branka Črnca Tuste, frontmena Kud Idijoti (20 sati).

– Iduće godine bismo pokrenuli pravi festival, ovo smo krenuli s idejom da prikažemo nekoliko filmova, ali bez prevelikih ambicija. Prostor je mali, ali je naš, ideja je napraviti alternativno kino na katu iznad galerije, da se prikazuju nekakve nekomercijalne stvari, pojasnit će Nenad Marjanović Fric, jedan od osnivača Rock galerije Pula.

– Ušli smo u treću godinu postojanja. Jesam li zadovoljan? Nemamo podršku Grada Pule, potpuno smo bojkotirani. Imamo podršku Istarske županije, s njima u kombinaciji to i radimo. Uspijevaju nas pratiti, žele nas pratiti, imaju osjećaja. Ovaj naš novi gradonačelnik je prilično konzervativan lik, otišlo je sve toliko daleko da smo se prestali javljati na natječaje jer smo vidjeli da je to besmisleno. Ove godine nismo niti tražili nikakve novce, bojimo se hoće li nam produžiti najam. No, to ide jedno s drugim. Ne daju nam ništa, a moramo opstati i ne smijemo komercijalno raditi. Kao udruga ne možemo ostvarivati prihode, a očekuju od nas da stalno budemo otvoreni, da plaćamo neke djelatnike…

No, da je Rock galerija Pula ovom gradu ipak potrebna svjedoče svi koji su nedavno pohodili dvodnevno događanje posvećeno fenomenu pjesme „O bella ciao“.

– Bilo je vrhunski, radili smo to sa Zajednicom Talijana i mislimo da bi to trebao putokaz za opstanak, da stalno radimo u tandemu s nekim. I te nekakve alternativne teme. Pogotovo zbog toga što smo mi u Puli danas došli u poziciju da moramo 2024. godine štititi vrijednosti antifašizma, kod nas je danas došlo ono što je u Hrvatskoj bilo 90-ih. Bili smo pojam po tom pitanju. Danas su nam u neke mjesne odbore ušli totalno opskurni likovi, a sve uz amanet današnjeg gradonačelnika, koji je s nezavisne liste ugurao različite tipove desnog spektra i sada se mi u Puli vraćamo na početne postavke. Gradonačelnik nas je restartao. Ljudi to još ne razumiju, ušao im je fašizam, a problem im je urbanizam. Bave se kamenjem, a ne bave se puzajućim fašizmom što je u ovom gradu osvanuo. Mi smo kao u doba Tuđmana. To je nestvarno, za četiri godine će netko reći da nije vjerovao da je to tako. Iz budžeta grada plaća se 15 tisuća eura za mimohod crkvenog tipa, a za udruge našeg tipa novaca nema. Ali zašto bi on davao antifašistima, pankerima, Talijanima, Srbima, nema šanse. Tako mi ovo radimo uz županijsku potporu i imamo sredstava taman toliko da platimo sve obaveze, zaključit će Nenad Marjanović Fric.

Dakle, revija dokumentarnog rock filma u Rock galeriji Pula, od četvrtka do subote.