KOLIKO FAŠIZMA (MOČNIK) / NEUSTRAŠIVI UBOJICA VAMPIRA (POLANSKI) / IZBAVITELJ (KRSTO PAPIĆ), ČOVJEK KOJEGA TREBA UBITI (VELJKO BULAJIĆ), GOTT LIEBT DIE SERBEN (RAŠA TODOSIJEVIĆ), BAL VAMPIRA (AKTUALNA IZLOŽBA U GALERIJI OK) / MISLILAC/ MISLITELJICA (NA POZORNICI); FAŠI-ANTIFA (O MORTE), MUČITELJI / MUČITELJICE / MUČENICE / MAŽORETKINJE / GRADONAČELNICI / – CE / PREMIJERI / PREDSJEDNICI / GUSARICE & GUSARI (NAKON „POSLJEDNJE PIRATSKE UTOPIJE“, TAZ-a FIUME / TAZI-TAZI-TARZANE + DŽEJN / KARNEVALIZACIJA „FIUME = RIJEKA“ 2025 / OČI ŠIROM ZATVORENE (KUBRICK) / GALEBOVI / WR: MISTERIJ ORGA/NI/ZMA ( MAKAVEJEV )/ MASOVNA PSIHOLOGIJA FAŠIZMA (W. REICH)
Allez vous faire enculer, les fascistes!
“JEBITE SE, FAŠISTI!”
Wilhelm Reich, Masovna psihologija fašizma ( 1933. )
Znate li što je/su fašizam/antifašizam NA BALU VAMPIRA (ŽURKATA NA AKREPI) u Gradu Koji Teče (Rijeka), drugog ožujka (2.03. , Marz 2) tekuće godine? Pa….? Hm, hm… Ne baš? Eeee, pa… THAT’S IT. O TOME SE UPRAVO „RADI“: TURBO-KARNEVAL JE U JEKU! Pratite „uživo“ na KANAL – u RI, direktan prijenos. Sve to skupa, zajedno, MASOVNO maršira, pleše, „bala“! A Gradonačelnik je – Gradonačelnik, nema veze što je „maskiran“. Meštar sad više nije Toni nego je Sandi, a Kraljica Karnevala je…, pa znate već. Meštar i Kraljica plešu posred Korza (Ex—Narodne Revolucije). Banane, Sladoledi, Pirati, Mornari, svi marširaju, plešu, pjevaju – „k’o jedan“! NEMA tu „cile-mile“, „hoću – neću“! Svi – UŽIVAJU, svi su baš ONO ŠTO ŽELIŠ (kako to u ekstazi poručuje svako toliko propagandni „Meštar“ od Karnevala). Samo što ne zapjevaju uglas TOMORROW BELONGS TO ME (Cabaret). Točnije, vjerojatno su VEĆ i to otpjevali, ali mi je u tom ŠUŠURU od atrakcija i općenarodnog „aktivizma“ – promaklo. Nema veze, PONOVIT ĆE TO, višekratno. Toliko o „Kraju Povijesti“, D’Annunziju, Fukuyami, Černobilu i Fukushimi (od Šime & Fuk). Sretan rođendan Svenu, Andrei (Kustiću) i Fortunatu, Fuku! 2.03.
EXHIBITION
U riječkoj Galeriji OK neku večer je otvorena veoma slikovita, živopisna i „raspisana“, „tekstualna“, „narativna“ izložba s preciznim, eksplicitnim nazivom „Bal vampira“ (28. veljače – 21. ožujka 2025.). Već slavnog vizualnog, multimedijalnog umjetnika i „gejmera“ Ivana Oštarčevića (rođenog u Zagrebu 1990. godine).
Srećom, Umjetnik nema namjeru da projicira, projektira nikakvu (novu-najnoviju) utopiju, niti ikakav „novi egzistencijalizam“. Radi se, naime, kako već naziv izložbe i sve moguće referencije (Polanski et al.) o uobičajenom, svakidašnjem, notornom „Contemporary – Vintage“ BALU VAMPIRA. Naravno, „kao metafori“, kako se oprezno izrazio Autor u prigodnom govoru na otvorenju u Galeriji OK. Nije to (jedino) neki od ovdašnjih, učestalih „stvarnih“ karnevalskih balova po reprezentativnim zgradurinama diljem Grada i Lijepe Naše Planete Zemlje (ne planeta već – planete, ta ŽENSKO je, GEA, Anima mundi, Anima telurix, a ne mrtvi „planet“!). Nisu vampiri samo politički, partijski propisane riječko – karnevalske (pusne) METE ciljanog MASOVNOG i masmedijskog prezira, „javne kritike“, da ne pričamo o propisanom „govoru mržnje“/„govoru ljubavi“. Neee, stvari s vampirima su puno kompliciranije, kompleksnije, kao i na izložbi okvirnog naziva „Bal vampira“. Tu se klasične, pa i arhetipske ikonografijske i ikonologijske peripetije (vintage – vampiri, degenerirana umjetnost u značenju „Entartete Kunst“, izrođena, bolesna, morbidna poput stvarnosti u Novoj Stvarnosti (Die Neue Sachlichkeit, Grosz, Dix und so weiter), starinski žanrovi „Vanitas“/„Luxuria“/„Memento mori“, vampirsko – alkemijski plesnjaci, restauracije, dvorske dvorane i dvorske lude u njima, anamorfotički razlijevaju, prelijevaju, BUJAJU puno-previše, „much too much“, „horror vacui“ )… Istodobno sa naoko strogim, ukočenim, forenzično i paleo-ontologijski para-znanstveno – tehnički preciznim prikazima lubanja drevnih (ne-postojećih?) primata, hominida, posthumanih mutanata (životinjsko – ljudske i post-/trans-humanističke provenijencije). „Reptili“ i ostala čudovišta goste se odabranim delicijama i krvlju omiljenih žrtava (njihova produkta i plijena) okruženi izgladnjelom „freak“, „punk“ deklasiranom pod-populacijom (stokom sitna zuba), ali – u prvom, GRO – planu, i zoomiranim rasplesanim primjercima ušminkanog, pače glamuroznog vampirsko – urbanog posthistorijskog JET-SETA, takozvane ELITE.
Prostorno – vremenski odnosi ili su ukinuti, ne postoje: (samo)izolirane lubanje, skeleti, ukočeni i uredno posloženi, bez ikakva miješanja ili ne daj bože „komunikacije“, ili su toliko relativizirani i isprepleteni da ih se teško može sukcesivno percipirati i „odrediti“ izvan mjernog sustava (W. Heisenberg) triptiha, poliptiha „Bala vampira“.
Ali, ali! IZBORI su tu, bliže se, Vrijeme se skraćuje, kontrahira, „teče“ ubrzano, turbulentno. Naime, ta i stari Kron, Saturn (koji na gozbi konzumira vlastitu djecu, Revolucija koja troši „Children of The Revolution“ (Tyranosaurus Rex!). A bauk ENTROPIJE radi svoje. Entropija/Paranoja. Thomas Pynchon.
A Neustrašivog Ubojice Vampira (vidi pod: Roman Polanski) NEMA – osim u finalnom POVAMPIRENOM izdanju (post mortem) na tom elitnom vampirskom Balu. Za vampire od formata „utopija“ i „distopija“ su isto, zamjenjuju se, smjenjuju, „nadilaze“, samo-ukidaju. Doslovno, ne „po Hegelu“ niti „metaforički“. Tu nema „nadilaženja“, „prevazilaženja“, „aufhebunga“ hegelijansko – marxističkog. Samo PODILAŽENJA, „ispod-ilaženja“ i infernalnog UNDERGROUND – disco-topijskog polusvijeta, „nesvijeta“, anti-u-toposa.
Onda, druzi & drugarice, gospodo, gospari & gospoje, KAKO UPOKOJITI VAMPIRA? (B. Pekić). A „Godine koje su pojeli skakavci“ (Pekić) – pojedoše vampirski „skakavci“. Vrijeme je – „izvorni vampir“, „transcendentalan“, „romantičarski“, goth, dark… Takvi su i apsolutno primjereni koloristički i svjetlosni specijalni efekti (infernalni) vampirskog designa svjetla, lightshowa na „Balu“.
Nema, dakle, niti „ubojice vampira“ niti „Izbavitelja“ od vampira (povampiren je, u bezvremenskoj interzoni). NO MORE HEROES. NO FUTURE. Bal je poput Inferna. Neuništiv, praiskonski, vječan. Čak i nakon proljetnih izbora. Bili kakvi bili. Na tom plesnom podiju, post- tragičkom „Theater“-u, pozornici za mlade nadobudnice/-ike, vjernike Principa Nade, „konkretne utopiste/-ice“, hiperaktivne, NEMA niti „Mislitelja“ niti „Spasitelja“. Čitajte iznova ranog Nietzschea: Rođenje tragedije iz duha muzike, pa Sloterdijka: Mislilac na pozornici – otkud sveopće oduševljenje „filozofskim teatrom“ u oskudnim vremenima „nakon Marxa / Nietzschea / Heideggera / Lacana… etc.“. Mussolini je i nakon nedavnog svečanog otvorenja EPK Gorice + Goriza-ije – počasni građanin Gorizije (nije Nove Gorice). Vrijeme mora / ne mora jednom stati. Bal vampira je od trajne (anti)materije.
Istaknuta fotografija: Ivan Oštarević, Bal vampira; fotografirala: Klara Stilinović Tušek
#bal #Bal Vampira #Branko Cerovac #Galerija O.K. #Ivan Oštarević
