U Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca je 26. svibnja gostovao balet Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba s baletnom izvedbom Hamleta.
Legenda o Hamletu pojavila se kod Vikinga u 9. stoljeću te se neko vrijeme širila usmenom predajom, a zapisana je u 13. stoljeću prvi put. Tek je u 16. stoljeću legendarni Shakespeare napisao svoju tragediju. Hamlet je priča o prijevari, izdaji, moralu i osveti, ali najprije priča o sinu koji se osvećuje majci za očevu smrt. Nije ništa novo, poznate su priče iz grčke mitologije o Orestu (iz ciklusa priča o Trojanskom ratu), te Alkmeonu (iz ciklusa priča o tebanskim ratovima). Kod Hamleta doduše imamo i osvetu stricu, a on svoju majku direktno ne ubija. Ipak zanimljivo je koliko je u ovoj tragediji vidljiv utjecaj antičke tragedije, a na Shakespearea u pisanju Hamleta svakako utječu mnogo starije, naravno grčke tragedije u kojima se opisuje Orestova i Elektrina osveta za ubojstvo oca. Najstarija takva tragedija je Eshilova „Žrtva na grobu“, drugi dio trilogije „Orestija“, a zatim isti događaj opisuju Sofoklova „Elektra“, te Euripidova „Elektra“. U sve tri drame Agamemnon je već ubijen na početku drame te ga treba osvetiti. I Hamletov otac je već ubijen na početku drame, te se pojavljuje kao duh. I pojava duha je preuzeta iz antičke drame jer u trećem dijelu Eshilove trilogije „Orestija“ – „Eumenide“ pojavljuje se Klitemnestrin duh koji traži osvetu.
Na koncu nakon cijelog niza verziji „Elektre“ te „Hamleta“ švedski dramski pisac razdoblja moderne Strinberg piše dramu „Pelikan“ u kojemu se brat i sestra osvećuju majci zbog oca ne ubijajući poput Oresta direktno majku, ali poput Hamleta zadovoljavaju pravdu. Brat na kraju zapali kuću, majka skače preko prozora bježeći od požara i pogiba, a brat i sestra zagrljeni čekaju da ih požar proguta.
Prema Shakespearevoj tragediji „ Hamlet“ sklada francuski skladatelj Thomas operu, a bilo je i različitih baletnih verzija.
Ova baletna izvedba je specifična, te je uzeta glazba Petra Iljiča Čajkovskog i Camille Saint Saensa, a koreograf i redatelj je Leo Mujić.
Po uzoru na antičku dramu ovdje je dano veliko značenje koru, a djelomično je stavljen naglasak na tragičnu ljubavnu priču Hamleta i Ofelije. Njihovi plesni dueti podsjećaju na čuvene duete (pas de deux – ples u dvoje) u velim klasičnim „bijelim“ baletima kao Giselle, Labuđe jezero, Orašar, Romeo i Julija, Pepeljuga, Trnoružica, Don Qujiote i drugi.
U operi Ambroise Thomasa Hamlet na kraju ne umire već postaje kralj. Ovaj je balet bio vjeran Shakespeareovoj priči u kojoj Hamlet na kraju umire, ali smo vidjeli već ranjenog i otrovanog Hamleta kako prije smrti sjeda za kraljevsku stolicu.
Zagrebački baletni ansambl bio je odličan te se u naslovnoj ulozi istaknuo Takuya Sumimoto. U paru s balerinom Rieka Suzuki (Ofelija) otplesao je odlično pas de deuxe, ali i odlično nastupao sam te bio usklađen s korom i ostalim članovima ansambla. I ostali baletani i balerine bili su jako dobri te su riječkoj publici priredili izvrsnu baletnu večer.
Istaknuta fotografija: HNK Ivan pl. Zajc; Novković
#balet #gostovanje #Hamlet #HNK Ivan pl. Zajc #zagrebački balet
