Nakon što su umjetnik Slaven Tolj i predsjednica HDLU Dubrovnik Dorinda Bulić Čotić na svojim facebook stranicama 15. studenog objavili statuse u kojima progovaraju o isključivanju dijela Toljevog rada iz 57. Zagrebačkog salona, HDLU je javno i s najstrožom osudom odbacio “optužbe za cenzuriranje rada Slavena Tolja”.
U reagiranju (https://artkvart.hr/hdlu-navodi-u-tekstu-predmet-zabune-na-57-zagrebackom-salonu-prazna-ploca-slavena-tolja-nisu-istiniti/) na članak podrške Slavenu Tolju objavljen na našem portalu (https://artkvart.hr/predmet-zabune-na-57-zagrebackom-salonu-prazna-ploca-slavena-tolja/), HDLU označava sve navode Tolja i Bulić-Čotić neistinitima te dodaje da su ‘insinuacije’ da je rad neprihvaćen jer tematizira prostor Florinog doma oko kojeg su HDLU DU i HDLU u sudskom procesu dokazivanja prava vlasništva ‘posve i maliciozno neutemeljene’. U reagiranju HDLU-a nadalje stoji: “HDLU je g. Tolju i gđi Bulić Čotić ponudio mogućnost da, ukoliko su, nakon sagledavanja činjenica, voljni izmijeniti objave na društvenim mrežama, to učine na svim kanalima na kojima je objava istaknuta (uključujući i objave koje ovim dopisom nisu obuhvaćene), uz javnu ispriku HDLU zbog iznošenja neistinitih informacija te nanošenja štete profesionalnom ugledu strukovne udruge te da se na isti način putem dopisa naslovljenog na HDLU očituju u roku od 3 radna dana.”
Što se tiče poziva mojoj malenkosti, novinaru portala ArtKvart.hr koji je potpisao navedeni tekst, a koji je dobio nezasluženu pažnju prenoseći samo činjenice, ispriku si ne mogu dopustiti iz razloga koje nacionalna strukovna udruga likovnih umjetnika i sama navodi: „zbog kvalitetnih i solidarnih odnosa u struci“.
Toljev odgovor prenosimo u cijelosti.
„ S obzirom da moje očitovanje od 18 11 2023 nije objavljeno javno na web stranici HDLU,prenosim ga u cjelosti ovdje.
Poštovani,
Žao mi je što je došlo do nesporazuma. Ja sam mislio da sam sve prijavio kao jedan rad, jer je to jedna priča.
Htio bi malo reći o toj školskoj ploči i zašto mi je to važno. Zbog dva moždana udara, a na preporuku terapeuta, ja svaki dan učim ponovo pisati.
Baš u to vrijeme otvaranja salona bilo je sto godina od rođenja Ivana Kožarića, Josepha Beuysa,Tomislava Gotovca i Mangelosa koji su meni važni a više nisu među nama i važno mi je bilo pisati njihova imena, upisati broj 57 kao redni broj Zagrebačkog salona, broj mojih godina i razmišljanja da sam još uvijek tu. Zato sam napisao Disciplina kičme jer je Koja isto imao moždani udar. S tom istom školskom pločom htio sam se osvrnuti i na naš rat i na rat koji je upravo počinjao u Ukrajini. Htio sam svaki dan tijekom trajanja salona pisati o stvarima koje su važne. Zato što mi je to bilo važno, bio sam spreman o svom vlastitom trošku doći u Zagreb, sam donijeti radove i raditi na izložbi.. Zbog toga mi je bilo neshvatljivo zašto mi je uskraćena mogućnost da se kao umjetnik izražavam na jedini način koji mi je u ovim okolnostima moguć i zato sam se osjetio cenzuriran.
Moguće je da ispunjavajući prijavnicu nisam tehnički dobro i dovoljno jasno izrazio svoju namjeru i da sam podrazumijevao da će kustosici i Ocjenjivačkom sudu biti jasno da sve prijavljeno čini jednu konceptualnu cjelinu, kao što sam prilažući dvije fotografije iste table s različitim tekstom podrazumijevao da će razumjeti da se radi o „work in progress radu”, jer sam se direktno i referirao na table Josepha Beuysa koje jesu bile „work in progress rad”.
Želio sam napraviti ovaj rad i jer sam u procesu želio napisati ime svog prijatelja, koji se zove Niko Lučić zvani Umjetnik i koji je bio sudionik Domovinskog rata. Zašto mi je to važno? Zato što sam bio u Mrčevu na postavljanju njegovog posljednjeg rada koji je dovršio neposredno prije nego je preminuo, a koji naglašava pitanje o odgovornosti umjetnika i umjetnika danas. Iako sam sudjelovao u obrani Grada, imam samo uniformu koju sam izložio, nikad nisam registriran kao branitelj, pa se i onda kao i sada pitam je li se radi o zabuni ili ne.
Što se tiče optužbe za „insinuaciju da je rad neprihvaćen jer tematizira prostor Florinog doma, oko kojeg su HDLU i HDLUDU u
sudskom procesu dokazivanja prava vlasništva”, nemam što reći osim da HDLUDU je vlasnik Florinog doma i to nisu insinuacije nego upravo i jedna od tema ovog rada.
Kada sam došao u Meštrovićev paviljon postaviti rad, vidio sam da djeca do šest godina moraju platiti kartu za pogledati izložbu. Smatrajući to neprihvatljivim zato sam dalje razvijao ovaj rad i izložio ga kao fotografiju na Salonu odbijenih u AŽ pod nazivom DJECA DO 6 GODINA 20 KN.
Pošto sam prijavnicu i ovo pismo napisao uz pomoć prijatelja, jer nisam u mogućnosti sam tipkati, jasno mi je da je možda došlo do nesporazuma u komunikaciji, pa se ovom prilikom ispričavam Dorindi kao i onima koji su se osjetili prozvanima, te molim HDLU kao organizatora 57. Zg salona da ovaj moj iskaz također objavi na svojoj web stranici.
Napisao sam ovo pismo u vašem naređenom roku od 3 dana, i šaljem ga danas na 18.11. 2023. na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, te mi možete primitak moga mejla potvrditi i u ponedjeljak.
Zahvaljujem na Vašem razumijevanju,
Slaven Tolj”
Istaknuta fotografija: s fb stranica Slavena Tolja
#Galerija Flora #HDLU #očitovanje #Slaven Tolj
