Književnica i psihologinja Tomica Šćavina je jučer, 4. travnja u knjižari VBZ predstavila svoj najnoviji roman Prešućeni jezik. Uz moderatoricu Ana Mariju Ilić i redatelja i novinara Anđela Jurkasa, autorica je uronila u teme kojima je prožet njen ‘dalmatinski magični realizam’ – preživljavanje umjetnosti i kreativnosti, ženska seksualnost te utjecaj religije i patrijarhalnog nasljeđa na njeno poimanje i prikaz u literaturi, ali i osobna iskustva koja su našla mjesto u njenom pisanju.
Prva iskrica koja ju je nagnala na pisanje romana bila je stvaranje tri junakinje od kojih svaka ima svoj specifični odmah od svijeta i stvarnosti. Svatko od nas je predodređen za neki specifični odmak od stvarnosti koji nitko ne može razumjeti, rekla je Šćavina, što je ujedno i citat iz romana, sugerirajući da svatko od nas ima jedinstven način preživljavanja u svijetu. U Prešućenom jeziku, jedna junakinja prevodi kišu, druga čita šutnje, a treća sklada od kaosa zvukova, i to je njihov kreativni način preživljavanja, što je Šćavina izdvojila kao prvu glavnu temu romana. Jurkas je istaknuo da je roman izrazito vizualan, i upravo je to jedan od alata koje autorica uspješno koristi da okarakterizira taj odmak od stvarnosti kod svojih junakinja.
Druga tema koja je prisutna u romanu i koja ga čini interesantnim koliko aktualnim i relevantnim je vidljivost i širina shvaćanja ženskog libida. U kontekstu ženske povijesti libida, ona je zapravo prešućena. “U patrijarhalnom društvu se u onoj najgoroj varijanti se ženu treba u potpunosti prekriti, i to je taj ženski libido koji ne smije postojati. U takvom svijetu se muškarac ne mora truditi zadržati ženu kvalitetom, komunikacijom i postajanjem boljom osobom, nego će je ograničiti pa neće imati konkurenciju. Sve to proizlazi iz straha, ta potreba za kontrolom, i to nije jednostavno za iskorijeniti. I iako postoji mnogo autorica koje pišu o ovakvim temama i položaju žene u društvu, što mi je jako drago, nisam naišla na puno onih koje pišu o ženskom libidu i oslobođenju”, ispričala je autorica.
Kao rezultat ukorijenjenih patrijarhalnih obrazaca, ženska se seksualnost često percipira drukčije nego kod muškaraca – od klasičnog dvostrukog standarda da je žena koja spava s puno muškaraca kurva, a muškarac koji to čini je frajer – i taj je obrazac, kao i mnogi drugi, nažalost i dalje itekako prisutan u društvu, unatoč tome što se muškarcima koji ne dijele takvo mišljenje to čini nelogičnim. Bilo je zato zanimljivo jučer čuti dvije perspektive, mušku i žensku, jer premda se svjetonazorski slažu, one su iskustveno razlikuju. Ilić je pohvalila i autoričinu hrabrost da koristi otvoreni jezik kojim demantira činjenicu da se ženska seksualnost smije i treba promatrati samo u vidu romantične, prave ljubavi. Svojevrsni rizik predstavljala je i njena odluka da se pozabavi i pitanjem religije – Jurkas je izdvojio moment spominjanja Boga i vraga i preispitivanja zašto je jedno pisano velikim a drugo malim slovom, na što je Šćavina ustvrdila da ne bi imala ništa protiv da je netko iz konzervativne struje na taj način ‘napadne’, te bi to stvorilo zanimljivu protutežu.
Prešućeni jezik je prepun tema i lajtmotiva koji bi mogli tvoriti zasebnu diskusiju, što je dokaz njegove aktualnosti i slojevitosti, a u tematiku efektno uvlači tečnim, vizualnim i dojmljivim stilom pisanja. Sve se to sinoć u VBZ-u razbistrilo kao više nego dovoljan razlog za uranjanje u magični realizam ove inspirativne autorice.
Istaknuta fotografija: Franka Blažić
#predstavljanje #Prešućeni jezik #roman #Tomica Šćavina #VBZ
