U Caffe baru „Boćar“ na Brajdi u četvrtak je održana večer poezije pod nazivom „Poetkult u Boćariji“, u organizaciji studenta Filipa Kralja i mlade aktivistice Eliane Katarine Polić, inače novinara portala ArtKvart. Svoje su pjesme čitali studenti, pjesnici koji svoj izričaj još traže, ali i poneki već afirmirani i javnosti poznati umjetnici, u društvu publike željne slobodoumnosti koju za sobom nosi slobodni stih. U iznimno ugodnoj i pomalo boemskoj atmosferi što je vladala boćarijom, dijelile su se misli o životu, o mislima pa i o poeziji samoj, koju su mladi i perspektivni umovi prezentirali na način da su prisutni, poneseni dobrom vibrom i kreativnim kaosom, mogli poželjeti jedino – postati pjesnici.
Filip Kralj i Eliana Katarina Polić led su probili čitanjem vlastitih autorskih uradaka te dijeljenjem impresija nastalih vlastitim stvaralaštvom. Kralj je večer započeo pjesmama „Kaubojski blues“ i „Sadim“, a Eliana Katarina Polić publici se predstavila pjesmama nastalim u trenutcima vlastitog rasta i rada na sebi, jedna od kojih je „Što ja hoću“ – prva autoričina pjesma napisana na srpskom jeziku jer joj je engleski primarni jezik, što je nastala na bitnoj prekretnici njenog života.
– Na neki način, poezija nije za svaki dan. Poezija je za onaj trenutak kada ne možeš pronaći nikakav drugi oblik terapije – na komadu papira, ekranu, ili bilo čemu drugome, ti uspiješ pronaći nekoga tko je, primjerice, umro 80 godina prije tvog rođenja, a vas vodi ista misao, i to nije jedino tvoj problem. Stvari koje nas zamaraju danas, one su univerzalne, postoje i postojat će, samo će se na drugačije načine one prikazati, rekao je Filip Kralj, jedan od organizatora večeri čitanja poezije.
– Pronalazim poeziju u svakodnevnim stvarima. Na primjer, neki dan sam našla banane kod kuće, nisam ih dugo jela, i rekla sam dobro, sada ću napisati poeziju o ovim bananama, i kako se ja osjećam dok ih jedem. Na neki način imamo različite stavove o poeziji samoj, što ja mislim da i je njena bit, da ju svatko vidi na drugačiji način, zaključila je Eliana Katarina Polić.
Nakon organizatora poeziju su čitali oni koji su se dovoljno ohrabrili podijeliti svoje pjesme s okupljenima, jedan od njih je i Igor Gašić s pjesmom „Kiša“. Nakon njega autorica Andreja Jurković pročitala je pjesmu koja je, kako kaže, na duhovnoj razini te govori o tome kako ne možemo funkcionirati bez drugih ljudi. Lucija Filičić čitala je poeziju svoje prabake, Gustice Mikuličić, koju smatra svojevrsnim održavanjem tradicije inspirirane Kvarnerom i ljudima koji na njemu žive. Pročitala je pjesme „Bura“, „Šterna“, „Noć nad Kvarnerom“ i „Naša domaća beseda“. Svoje je autorske radove čitala i Emanuella Zubović Jugo – autorica koja je naglasila da pati od disleksije, disgrafije i straha od javnog nastupa, pisanje poezije uvelike joj pomaže nadvladati te prepreke, koje je uprizorila emotivnom pjesmom „Pjesnik s greškom“, uz koju je pročitala još i „Iz perspektive knjige“. Sonja Jeremić, autorica koja je objavila zbirku pjesama, na pozornicu se popela uz objašnjenje da bi, da sada ne pročita nešto svoje, vjerojatno zažalila, uz naglasak na tome da je teško podijeliti sebe s drugima. Pročitala je pjesme Hodaj s vodom“, „Glasovi darova“ i „Sva u slikama“ te još nekolicinu nenaslovljenih pjesama. Mladim je autorima podršku dao i Andrea Žic Paskuči, istaknuti riječki pjesnik i autor nedavno objavljene zbirke „Recikliranje“, koji je na oduševljenje publike pročitao pjesme „Monolog revolucionara“, „Ptica“, „Ja spavač“, „Želio sam biti Charles Bukowski“ i „Vrijeme odluke“ te istaknuo kako mu pisanje služi u svrhu psihoterapije.
Moderatori su se okušali i u eksperimentalnom nastupu, gdje je Kralj čitao pjesme „Roots“ i „Retrogradni fantomi“, dok je Polić svirala drombulje, pa je zatim ona čitala poeziju o životnim putevima koji su je doveli do onoga što je danas. Večer je završena Kraljevom pjesmom „Dobro jutro farmacijo“, ostavljajući publiku i pjesnike u željnom iščekivanju sljedeće večeri „Poetkulta u Boćariji“.
Naslovnu fotografiju i fotogaleriju snimila Klara Stilinović
#Boćar #Brajda #Eliana Katarina Polić #Filip Kralj #poetkult #poezija