„Ono što treba činiti“ – dokumentarac o tihoj borbi za radnička prava

U dokumentarcu „Ono što treba činiti“, drugom dugometražnom filmu zagrebačkog redatelja Srđana Kovačevića, gledatelj ulazi u mali, ali za mnoge radnike u Sloveniji iznimno važan svijet. Film prati rad Delavske svetovalnice, odnosno Radničkog savjetovališta u Ljubljani, koje zaposlenima pruža besplatne savjete o radničkim pravima.

Iako na početku dokumentarca susrećemo ponajprije strane radnike kojima je potrebna pomoć, Delavska svetovalnica otvorena je svima koji nisu zadovoljni svojim uvjetima rada i ne znaju kome se obratiti. Budući da savjetovalište čine tek tri osobe, fokus filma postupno prelazi s jednog savjetodavca na drugog, a najveću pažnju pritom privlači Goran Zrnić.

I sam strani radnik iz Bosne i Hercegovine, Zrnić je na pokretanje savjetovališta bio potaknut nakon ozljede na radu koja mu nije bila pokrivena osiguranjem. Goran Lukić i Laura Orel zaokružuju trojac koji Kovačevićeva kamera prati tijekom cijelog filma, bilježeći njihov svakodnevni rad u manje od devedeset minuta trajanja dokumentarca.

Najveća vrijednost Kovačevićeva filma leži u tome što u relativno kratkom vremenu uspijeva jasno prikazati samu bit djelovanja ove udruge i način na koji pomaže radnicima. Kroz različite slučajeve dokumentarac pokazuje kako savjetovalište širi znanje o radničkim pravima diljem Slovenije, potičući zaposlenike da se lakše izbore za vlastita prava.

Slučaj radnika u Luci Koper, koji se odnosi na angažmane preko vanjskih izvođača lučkih usluga, tek je jedan od primjera nepravednog položaja ljudi koji su zapravo prikriveno zaposleni, ali im nisu priznavana prava kakva imaju formalno stalno zaposleni radnici Luke.

Neprekinuti dugi kadrovi u savjetovalištu, u kojima Zrnić razgovara s radnicima, dodatno naglašavaju socijalnu dimenziju filma te pridonose realističnom i izravnom dokumentarističkom stilu Kovačevićeve režije. Prizori Ljubljane i malog ureda savjetovališta montažno su isprepleteni s kadrovima rada koji Zrnić, Lukić i Orel obavljaju na terenu, kao i s tribinama posvećenima radničkim pravima.

Dokumentarac u početku može djelovati pomalo zatvoreno gledateljima koji o temi ne znaju mnogo. Ipak, „Ono što treba činiti“ postupno otkriva svoje prednosti — u jasnoći autorove namjere i u tečnosti priče o stvarnim problemima i stvarnim ljudima koji ih pokušavaju riješiti, daleko od svake medijske pompe.

Istaknuta fotografija scena iz filma „Ono što treba činiti“