Ako ste se ikad pitali kako je nastajalo Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, odgovor ste mogli čuti u petak, u zgradi Državnog arhiva u Rijeci. Predavanjem „140 godina Općinskog kazališta u Rijeci – povijest izgradnje“ dr. sc. Nana Palinić majstorski je sažela ogromnu dokumentaciju, izdvojila najvažnije činjenice i pretočila ih u jasno, ritmično i iznimno zanimljivo izlaganje. Njezino predavanje bilo je idealan uvod u otvorenje izložbe „Od nacrta do prvih predstava“, postavljene upravo u prostoru Arhiva, a povodom 140. obljetnice otvorenja današnje zgrade HNK Ivana pl. Zajca, kao i 220. obljetnice Adamićeva kazališta.
Čast da izložbu proglasi otvorenom pripala je maestru Valentinu Egelu, a neposredno nakon što je nacionalna prvakinja opere Kristina Kolar u Egelovoj klavirskoj pratnji izvela ariju iz Verdijeve „Aide“. Projekt je ostvaren u suradnji Državnog arhiva u Rijeci, Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja te Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca. Autorski postav izložbe potpisuju Tea Perinčić, muzejska savjetnica i viša kustosica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, te Markus Leideck, ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci, koji je okupljene uveo u bogatu i sadržajnu večer.
– Ovaj projekt dio je Međunarodnog tjedna arhiva, a ovogodišnja tema je arhitektura. Mi se u u Državnom arhivu u Rijeci baš možemo ponositi korpusom naše arhitektonske dokumentacije, koja seže od sredine 19. pa sve do kraja 20. stoljeća i neprestano raste. Ponosni smo što smo ovo realizirali u suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom, naša suradnja traje dugo i samo dokazuje da se zajedno može napraviti puno. Naravno, hvala i HNK Ivana pl. Zajca šo su prihvatili naš poziv, neka zajedničke programe već smo definirali, vjerujem u naše buduće uspjehe, rekao je Markus Leideck.
Dubravka Vrgoč, intendantica riječkog HNK-a, istaknula je kako ova zgrada čuva sjećanja na sve predstave i umjetnike koji su ondje nastupali od 3. listopada 1885., kao i na publiku koja ih je pratila. Izložbu je nazvala simboličnim početkom tjedna posvećenog velikoj obljetnici kazališta.
Ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja Tamara Mataija podsjetila je da muzej čuva bogatu građu o riječkom kazalištu, od njegovih početaka do danas, te pozvala građane da posjete izložbu. Zadovoljstvo suradnjom izrazila je i Sonja Šišić, pročelnica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije, naglasivši da će najveću korist od ovakvih projekata imati upravo publika – svi oni koji žele dublje upoznati povijest grada.
Što se samog postava tiče, izložba prati razvoj današnjeg HNK-a od prvih nacrta, preko gradnje i opremanja, pa do izvedbi prvih predstava. Izloženi su originalni arhivski dokumenti, nacrti, plakati, ulaznice i drugi dragocjeni materijali – prava poslastica za kazališne zaljubljenike, ali i one koje će možda tek pridobiti.
Predavanje Nane Palinić zaista je bio poseban doživljaj, četrdesetak minuta izlaganja proletjelo je u trenu, iz njega su se zaista mogle doznati sve relevantne povijesne činjenice, kao i okolnosti koje su izgradnji kazališta prethodile s malim uvodom vezanim uz Adamićevo kazalište, koje je 1805. godine otvoreno kao impresivno zdanje.
– Vjerojatno u povijesti našega grada niti jedna zgrada nije bila u tolikoj žiži javnosti, vjerojatno u povijesti izgradnja niti jedne zgrade nije bila praćena s tolikom pažnjom, kao što je to bila zgrada kazališta. Izgradnju je pratila struka, političari, ali i kulturna i svekolika javnost. Gradnja je trajala nešto malo više od dvije godine, u dnevnom tisku svakodnevno su se objavljivale vijesti o tome kako napreduje gradnja kazališta koje je trebalo biti novi simbol grada na Rječini, naglasila je Nana Palinić, podsjetivši da je 140 godina velika obljetnica jer su prema nekim analizama kazališta izgrađena u 19. stoljeću imala životni vijek do 50 godina.
Projekt današnjeg kazališta potpisuju Ferdinand Fellner i Hermann Gottlieb Helmer, bečki arhitektonski dvojac poznat po više od 50 kazališnih zgrada diljem Europe, možda je nešto manje poznato da je prva želja bio Ruggero Berlam, ali je dva dana prekasno poslao svoju ponudu. Riječko kazalište oblikovano je u neorenesansnom stilu, dok je raskošna unutrašnjost izvedena u neobaroknom duhu, s mnoštvom pozlaćenih detalja, reljefa i svjetlucavih ukrasa.
Stropnu dekoraciju izveli su tada dvadesetogodišnjaci Gustav Klimt, njegov brat Ernst i Franz Matsch, članovi bečke radionice Künstler-Compagnie, a graditelji su se suočili s dva glavna izazova: temeljima i elektrifikacijom. Čak pet mjeseci trajalo je ugrađivanje 2000 drvenih pilota u temelje, a svakodnevno je na gradilištu radilo između 110 i 210 radnika. Temelji nove zgrade napravljeni su od kamena porušenog Adamićeva kazališta, kojim je pak prvotno bila građena Sokol-kula, čime se simbolično prenijela baština i u novo kazalište. U unutarnjoj konstrukciji korišteni su čelični elementi, a kapacitet nove zgrade iznosio je 1200 sjedala.
Prvotna svota predviđena za izgradnju kazališta bila je 250 tisuća fiorina, nakon toga se iznos popeo na 300 tisuća, a na kraju je gradnja kazališta stajala 514.214 fiorina.
Naslovnu fotografiju i galeriju snimio Kristian Sirotich
