Otvorenje izložbe „U sjeni, iz sjene“ Nives Papandopulo

Otvorenje samostalne izložbe „U sjeni, iz sjene“ Nives Papandopulo održat će se u Galeriji Pasaž, u utorak, 17. lipnja, u 19:30 sati. Izložba se održava u okviru izložbenog programa Ogledi u vizualnom, financiranog sredstvima Grada Rijeke

Crno-bijela fotografija oduvijek nosi notu nostalgije i priziva duh prošlih vremena. U radovima Nives Papandopulo kontrast crnog i bijelog ne funkcionira samo kao estetski element, već postaje sredstvo pripovijedanja koje promatrača vodi u svijet između mašte i stvarnosti. Igra svjetla i sjene oblikuje prizore nalik filmskim i/ili bajkovitim kadrovima, u kojima sjene preuzimaju glavnu ulogu.

Sadržaj fotografija ne iscrpljuje se u onome što je vidljivo na prvi pogled – duljim promatranjem uočavamo slojevite vizualne obrasce i skrivena značenja. Njezini radovi pružaju mogućnost igre prepoznavanja tajnih znakova u oblacima, sjenama i pejzažima. Primjerice, u radu „U galopu“ tamna silueta žbunja ocrtava lik konja, dok na slici „Španjulet“ iz oblaka dima izranja figura žene. Ovo traganje i pronalazak oblika otvara višeslojnu komunikaciju s autoricom, prenosi nas u dječje sanjivo maštanje i zaigranost.

Vesela poletnost pršti iz slike „Varijacije“, gdje skok u vodu postaje skok u svijet imaginacije. Jedan od ponavljajućih motiva u njezinim radovima je lik tajanstvenog muškarca sa šeširom koji luta pustim krajolicima. Njegova enigmatična prisutnost evocira osjećaj otuđenosti te nas povezuje s egzistencijalističkim temama iz književnosti i filozofije. Ovi pejzaži, sa svojom prostranošću i intenzivnom svjetlošću, podsjećaju na alžirske prizore iz Camusove zbirke eseja „Ljeto“ (1942.), u kojoj se potraga za smislom stapa s mediteranskim vizurama. Nailazimo na melankoliju i usamljenost, na unutarnju borbu pronalaska smisla i ljepote unatoč vanjskoj surovosti.

Kada se naši pokušaji da pronađemo smisao u tradicionalnim vrijednostima i vjerovanjima izjalove, osjećamo otuđenost koja nas tjera na traganje. Konstantna potraga za smislom, prožeta osjećajem odvojenosti od drugih ljudi i svijeta, vodi do osjećaja otuđenosti od vlastitog identiteta. U mnogim kadrovima ova je emocija naglašeno prisutna, a posebno u seriji usamljenih sjena. U slici „Vrata“ trenuci odvajanja sažimaju se u simbolu vrata koja odbljeskuju na suncu, na pustoj plaži, izazivajući u nama jesenju sjetu – uzbuđenja ljeta su gotova, a mi se moramo pomiriti s dolaskom jeseni i starenjem.

Portret njezina umirućeg oca, pjesnika Krešimira Stanišića, ostavlja dubok dojam. Lirskom profinjenošću uhvaćen je trenutak njegova opraštanja s ovim svijetom, gdje zatvorenih očiju, uprtih u nebo, upija posljednje zrake sunca. Usprkos težini trenutka, vlada osjećaj smirenosti, sakralna tišina vječnosti i povezanosti s prirodom. Ostajemo ganuti pred ovom slikom koja odražava tugu razdvajanja, samoću i suočavanje sa smrtnošću.

Zanimljivo je da ovaj fotografski opus nastaje tijekom pandemijske izolacije – u svijetu usporene svakodnevice, kada je ljudska aktivnost bila svedena na minimum. Iako su strah i neizvjesnost dominirali, vidjeli smo i pozitivne učinke usporavanja: priroda je dobila priliku za regeneraciju, a ljudi su, lišeni užurbanosti, otkrili nove mogućnosti postojanja i djelovanja. Ova se iskustva reflektiraju u Nivesinim djelima – čovjek više nije središnji subjekt, već postaje sjena u većem poretku stvari, prisutan, ali ne i dominantan.

Nives Papandopulo nas podsjeća na moć usporavanja, na vrijednost detalja i tišine. Oko njezine kamere često je uprto u nebo, unoseći nas u stanje lebdenja; kadrovi oblaka naglašavaju temu prolaznosti i nedefiniranih prostora. Njezini radovi zamrznuti su dragocjeni trenuci, otkinuti sa žustre trake života – svojevrsna meditacija o protjecanju vremena. Obuzeta životom samim, poziva nas na zastajanje, na prepuštanje sadašnjosti i otkrivanje onoga što često previdimo: skrivenih oblika, neizgovorenih priča, suptilne ljepote i potencijalnog značenja koje titra ispod svake naoko obične scene.
— Luisa Ritoša

Nives Papandopulo rođena je 1965. godine u Rijeci. U istom je gradu završila Pedagoški fakultet, Odjel kiparstva, stekavši zvanje profesorice likovne kulture. Od 1993. godine radi u Školi za primijenjenu umjetnost u Rijeci. Fotografijom se počinje baviti 2016. godine, predstavivši se kao autorica specifičnog izričaja i senzibiliteta. Članica je HDLU-a Istre i umjetničkog savjeta Galerije Pasaž u Rijeci. Sudjelovala je na skupnim izložbama, osvojivši više nagrada, među kojima se ističu:

1. mjesto na XVII. Istra Art fotografskom natječaju „Isolation“ (2021.)
2. mjesto u kategoriji pojedinačne fotografije na desetom Salonu crno-bijele fotografije „100+1“ u Rijeci (2023.)

Izložbu je moguće pogledati radnim danom od 18 do 20 sati, subotom od 10 do 12 sati, a traje do 29. lipnja.

Istaknuta i ostale fotograifje: Nives Papandopulo