Villa Munz nalazi se u Ičićima, odmah iznad ACI-jeve marine te, iako je zaštićeno kulturno dobro, propada već dugi niz godina. Izgrađena je 1903. na izvrsnoj lokaciji kraj mora, a ubraja se u kategoriju rezidencijalnih ladanjskih vila.
Iz vlasništva Grada Opatije je 1999. godine prešla je u privatne ruke. Već tada Villa Münz je bila relativno zapuštena i tražila značajnija ulaganja koja se nisu realizirala. U međuvremenu se priča oko vlasništva i prodaje zakomplicirala, a tvrtka Sagitta d.o.o. u čijem je vlasništvu je bila, završila je u stečaju.
Tvrtka Sagitta d.o.o. u kolovozu je promijenila vlasnika te je novi vlasnik postala tvrtka Villa Münz d.o.o. Vlasnik te tvrtke je Eduard Maržić, a direktor, poznati riječki poduzetnik Zoran Maržić.
30. studenog je je portalu Opatijska graja objavljeno Otvoreno pismo novom vlasniku Ville Munz.
Autor tog pisma je profesionalni redatelj, dramaturg i pisac, sveučilišni profesor u mirovini, Američki državljanin, a rođen u Skopju, dr. Naum Panovski. Panovski je autor nedavno objavljene knjige „Čekajući smrt u Ičićima”. Poznaje Villu Munz od malih nogu, a gotovo svake godine dolazi i dalje u Ičiće. Trenutno je na odlasku, tj vraća se u SAD gdje živi s obitelji.
Objavljeno pismo prenosimo u cjelosti.
NA ODLASKU… NOVOM VLASNIKU VILLE MÜNZ…
Gospodine Maržić, lijepo je i dobro je da je čovjek vaših vještina, znanja, umijeća i mogućnosti kupio Villu Münz… konačno je ta dama u pravim rukama… I ja vjerujem da će ona, sada u vašem zagrljaju ne samo preživjeti, već da će još dugo, dugo živjeti na ovoj našoj divnoj kvarnerskoj obali.
Povijest Ville Münz je, kao što i sami znate, u najmanju ruku i jedna lijepa romantična povijest Opatijske Rivijere i Hrvatske u cjelini… ja vjerujem da vi veoma dobro znate čemu je ona služila i tko je sve, više od sto godina dolazio i odlazio, tko je sve boravio, u toj predivnoj Villi… u toj Arkadiji našeg djetinjstva.
Kao što i sami znate, Villa Münz bila je sagrađena daleke 1903 godine kao ljubavni dar austrijskog koncesionara, inženjera Jakoba Ludwiga Münza, njegovoj voljenoj supruzi Emmi. Ali sve do nedavno, ona, Villa Münz, je godinama stajala tu pred nama zapuštena. Propadala je. Nestajala je kao pijesak u pješčanom satu.
A propadanje te vile, ta njena duga lagana smrt počela je onog dana, drugom polovinom devedesetih kada su ratne izbjeglice iz Posavine i Podunavlja bile iseljene iz nje. A to su sve bile majke sa nejakom djecom i starci, koji su tih ranih ratnih devedesetih, bili protjerani iz svojih popaljenih kuća i koji su u ta zla vremena našli utočište u Villi Münz. Ona je postala njihov drugi dom. Ta čarobna Villa Münz je i godinama prije toga, mnogima, osobito bolesnoj djeci iz Makedonije bila drugi dom. Uvijek kada je neko bio u nevolji, kad je nekome trebao krov nad glavom, Villa Münz je otvarala svoja raskošna vrata i još raskošnije biserne dvore i odaje svima… bila je to kuća otvorena za sve, zajednički dom, topli zaslon u kome su se isprepletale sudbine onih kojima je bila potrebna pomoć onda kad im je nitko drugi nije nudio.
Vi vjerojatno imate svojih snova i svojih planova u vezi budućnosti Ville Münz… i ja vjerujem da su ti planovi valjani i atraktivni… i da ih vi s lakoćom možete ostvariti… Međutim dozvoljavam sebi da vam nešto predložim:
Smatram da bi bilo izuzetno lijepo, dobro i društveno korisno, da nakon restauracije i potrebne konzervatorske intervencije koje se rade kad su starine i kulturna baština Hrvatske u pitanju, kao što je to slučaj i sa Villom Münz, da ovaj opatijski biser pretvorite u „MUZEJ HUMANOSTI“. U toj obnovljenoj Villi Münz, u tom muzeju, na naj autentičniji način bila bi promovirana briga Hrvatske za nejač, za djecu kojoj je potrebna briga, njega i topao dom. Drugim riječima bila bi to prava, autentična promocija Hrvatske humanosti…
Ja vjerujem da je to veoma mali korak za vas, ali veliki za Hrvatsku , za njenu kulturu i za njenu promidžbu u svijetu.
Nas sutra neće biti, ali ja vjerujem da će zahvaljujući vašoj velikodušnosti i suosjećajnosti, zahvaljujući vašem altruizmu, Villa Münz ostati da svjedoči o ljubavi i istinske humanosti na ovim prostorima. Ja vjerujem da ćete vi pretvarajući Villu Münz u spomenik kulture, stati na humanoj strani povijesti.
Najsrdačnije, Naum Panovski
Istaknuta slika: Naum Panovski
#Eduard Maržić #Naum Panovski #otvoreno pismo #Villa Munz #Zoran Mažić
