Ovih čas „olujnih“ čas sunčanih dana / blagdana jedan tobože „narodni“ nazovi-istraživački „novinarski“ uradak koji je netom osvanuo na web stranicama ( potražite! ) http://narod.hr/tag/nebojsa-vukovic – kao upućen „svekolikom Narodu“ Nacije, a ne tek „odnarođenoj“ stručnoj, kulturnoj javnosti RH ili pak „vlastima“ ( Ministarstvu /-ima ) – potaknuo me je da barem čitateljstvo / gledateljstvo portala Artkvart uputim u istraživanje intelektualnih i ( ne – ) kulturno-ideologijskih dubina ( ponora ) i visina ( financiranja koje se /ne-/može /ne-možemo!? priuštiti – prema ne baš bezazlenim tvrdnjama objavljenim u spomenutom „žurnalističkom“ uratku NARODA.HR.
Naime, umjesto da iole ozbiljno i temeljito prostudira ( „istraži“ ) multimedijalna umjetnička djela i performanse hrvatskog i njemačkog ( Berlin ) suvremenog umjetnika Nebojše Vukovića ( vidi na web adresama Karas Art Hub-a https://karasarthub.eu/portfolio/nebojsa-vukovic/ odnosno portala Artkvart.hr: https://nebojsa-vukovic-pokusavam-izbjeci-art-bubble/, „narod.hr“ se srozava na apsurdno bezvezan, ali zato veoma zlonamjeran populističko-demagogijsko-huškački „discourse“ uzbunjivanja „građanstva“ ( „naroda“ ! ) zbog navodno preobilnog trošenja „narodnog“ novca na nesretnu, „ne-umjetničku“ praksu „čitanja svinjama“! E, pa … Nećemo ovom prigodom o pošastima „afričke svinjske kuge“, „plavih jezika“, ludila i biznisa sa spalionicama trupala „neutralizirane“ stoke ( sitnog ili krupnog zuba ) – koje su zaredale nakon pandemije COVID – 19 i „mutiranih virus“ potom, ali i nakon što je Vukovićev „Slavonski anarhizam“ na međurarodnom festivalu zasluženo dobio nagradu „Malatesta“!
Umjesto toga, upućujem vas na ( ponovno ) – ali sad produbljeno i sublimno – iščitavanje i „dekonstrukciju“ moga teksta napisanog UNAPRIJED to jest u vrijeme priprema za Vukovićev performans ljeta 2021. – dakle, u jeku postpandemijskih trauma i stresova!
Tekst sam naslovio kao transcendentalno estetičko ne-pitanje upućeno s najdubljim štovanjem davno preminulom Grofu, gospodinu Pfeifferu:
WAS IST KUNST, HERR PFEIFFER
Razmišljanje o smrti može se pokazati i hendikepom, fatalnom manom, ne jedino „sposobnošću“, „prednošću“ pred životinjom. Misaone preokupacije Nietzschea, Freuda, Kafke, Artauda, Lacana, Foucaulta, Beya, Beuysa, Brenera, Kulika, Agambena, no ne manje i iskonske šamanističke i tibetanske prakse čitanja, govorenja umirućima ili već „pokojnima“ ( „Bardo Thodol“ ), pomoći će nam pri razumijevanju Vukovićeva „iracionalnog“ čina čitanja svinji s kojom provodi u njenom oboru, u egzistencijalno – komunikacijskom zajedništvu s tom životinjom, s kojom „mistički sudjeluje“ ( Levy Bruhl, C.G. Jung ) cijeloga dana u toj dragovoljnoj karanteni – „art – camp“-u.
Konkretan, ali i metaforički čin čitanja crnoj svinji pfeifferici o jelima od njenog visoko cijenjenog mesa indirektno aludira ( i ) na „politički paradoks prisutan kod nas“ ( N. Vuković ). Utoliko ima neke „tajne“ obredne veze i s kripto-kanibalskim religijskim „metaforama“ i praksama o kojima je 70-ih pisao J. Attali („Kanibalski poredak“, 1979. ), intendirajući na karakteristične metode moderne medicine – u kibernetičkoj pupčanoj sprezi s dominantnim načinima vladavine, upravljanja cijelim društvenim poretkom. U novije vrijeme ( 2020.- 2021. ) sve se češće „čuje“ odnosno čita, raspravlja o sintagmi, tehničkom terminu „tehno – medicinski despotizam“ suvremenog talijanskog filozofa Giorgia Agambena, o „biopolitici“ ( Foucault, Agamben ), o već uhodanom načinu kontrole, nadzora, upravljanja društvom. Umjetnik upućuje i na uznemirujuću ambivalenciju simboličkog tretmana „crne svinje“ (od Tibeta do Kine i natrag ): „Svinja u budizmu bila je simbol neznanja, a crna svinja prikazana je na budističkom kolu postojanja. Godina 2019. bila je „godina svinje“ po kineskoj astrologiji, a na žalost i godina „covid – 19“ pandemije“ ( N. Vuković ). Istodobno hara i afrička svinjska kuga koja dodatno ugrožava domaće svinjogojstvo, srozavajući gospodarsku odnosno društvenu situaciju u Slavoniji do gotovo nepodnošljivog stanja stvari. Zatvarajući se u svinjski obor kao zajedničku karantenu naš „umjetnik u gladovanju“ iskazuje i „animalnu“ i „transhumanu“ solidarnost, empatiju i razumijevanje prema našoj autohtonoj crnoj „fajferici“. Koju tim činom uzdiže, sublimira do mitske Hraniteljice Slavonije, što i jeste i nije „samo metafora“. Nezadovoljan regresijom kako svinjogojstva tako i gospodarskih i općenito društvenih okolnosti i „trendova“, Umjetnik svojom trans-estetskom „buntovnim“ gestom poziva na zdravu pobunu protiv toga stanja/trenda propadanja i apatije. Stoga već nazivom „Slavonski anarhizam“ nastoji estetski, etički i – last but not least – idejno-politički povezati ovaj projekt s časnim anarhističko-buntovnim nasljeđem unutar povijesnog radničkog pokreta u Slavoniji: „Ovim performansom ja pak želim potstaknuti zdravi duh pobune među građanstvom koji je svojedobno postojao, a o čemu svjedoči knjiga autorice Ane Rajković o anarhističkim aktivistima u Slavoniji u prvoj polovici 20. stoljeća.“ Tim manifestnim apelom deklarativno transcendira preusko mišljene granice „Art – obora“, skučeni, karantenizirani, „lockdownizirani“ tor/tabor/logor „Životinjske farme“ ( G.Orwell ).
Udaljenoj, izočnoj publici bit će omogućeno, medijalizirano putem „striminga“, sigurno praćenje svekolikog dešavanja između „umjetnika u gladovanju“ i „slavonske crne svinje“. Tako će biti ispoštovane mjere stroge socijalne distance i samoizolacije.
2021 B.C. XXX
FUSNOTA*1 /JEDAN LJETNI DAN S PFEIFFERICOM – II./ Koje su to javno-tajne, „konspirativne“, ezoterične, simboličko – praktičke, socijalno – političke veze između slavonskog svinjogojstva, radničkog pokreta, davne anarhističke tradicije i suvremene umjetnosti? Što je s tom „mitskom“, ne recimo „demonskom“, Crnom Svinjom Fajfericom, usred Slavonije ljeta gospodnjeg 2021. nakon Isusa Krista, što je povezuje sa – slavonskim anarhizmom i Umjetnikovim artivističkim preokupacijama? E, pa, valja nam zaroniti malo dublje u domaći i europski „kulturni bestijarij“ ( Ibidem: „Kulturni bestijarij“, urednice S. Marjanić i A. Zaradija Kiš, Biblioteka Nova Etnografija, IEF,HSN, Zagreb, 2007. ) da bismo se približili suštini ovoga najnovijeg umjetničkog koncepta i performansa Nebojše Vukovića. Ne radi se tu o nekoj „običnoj“, uvoznoj, loše-kolesterolnoj svinji, radi se o crnoj slavonskoj „fajferici“, naime. Nastaloj zahvaljujući radu i umijeću baruna K. Pfeiffera, sredinom 19. stoljeća na gospodarstvu Orlovnjak blizu grada Osijeka . )
FUSNOTA*2
U artističkoj atmosferi ove umjetničke farme ćuti se subverzivna blizina Marxa, Nietzschea, Antonina Artauda, Lacana, Bečkih Akcionista ( Wiener Aktionismus ), Josepha Beuysa, ali i novijih performera poput Alexandera Brenera, Olega Kulika, Svena Stilinovića, Zorana Štajdohara Zoffa ( „Grč“,“Životinja“! ), Vlatka Vinceka, Marijana Molnara, Josipa Pina Ivančića, Slavena Tolja, Hrvoja Cokarića, Siniše Labrovića, Marka Markovića, Gilda Bavčevića, Damira Stojnića, te naših artivistkinja Vlaste Delimar, Kristine Leko, Tajči Čekada … koja je svojedobno boravila „na pikniku“ u zajedništvu sa divljom svinjom, spomenutom Vepricom. No, da suzimo referencijalni okvir ( od Orwellove „Životinjske farme“ do naše, slavonske, poljoprivredne „Farme“ A.D.2021 ), Vuković putem ovog performansa akcentuira i pogađa u srce aktualnu kritičnu situaciju ne samo „slavonskog sela“, lokalne gospodarske politike i prakse/pragme već upućuje na neophodnost prepoznavanja, spoznaje i plodotvornog korištenja upravo domaće povijesne svinjogojske tradicije i kulture, oličene u epohalnoj ulozi baruna K. Pfeiffera i njegova uzgoja autohtone svinje posebnih osobina i kvaliteta ( kojih su lišene tolike „lošije“ svinje sa opasnim, po zdravlje štetnim „lošim“ kolesterolom! ). Pošto je ova slavonska „crna“ svinja u suštini – zlatna, blagotvorna i po zdravlje domaćeg gospodarstva, da ne kažemo Nacije, RH. FUSNOTA*3 O časnoj tradiciji i baštini anarhizma u Slavoniji ( Ibidem: Rajković,Ana: „Širenje bludnih ideja u Slavoniji – pojava anarhističkih ideja u radničkom pokretu Slavonije“, 2016. ) nedovoljno se „zna“ i govori! A ovaj performans uključuje u sebe i dimenziju direktnog društvenog angažmana i inicijative. Tako umjetnik Nebojša Vuković najobičniji svinjski obor preobrazuje u svojevrsnu artističko – agrikulturnu privremenu autonomnu zonu buđenja, revitalizacije uspavanog slavonskog anarhizma.
FUSNOTA*3/4:Ibidem: Temporary Autonomous Zone ( T.A.Z. ), Hakim Bey // prim.: b.c., kolovoza 2021./
Istaknuta fotografija: Nebojša Vuković: Slavonski anarhizam
#Narod.hr #Nebojša Vuković #reakcija
