Galerija O.K. ugostila je 15. veljače sudionike Okruglog stola posvećenoga pitanju digitalne i post-postdigitalne umjetnosti. Okrugli stol rezultat je rada na projektu Estetski, etički i ontološki izazovi post-digitalne umjetnosti koji se je održavao tijekom akademske godine 2023./2024.. Projekt je financiralo Sveučilište u Rijeci, a u njegovoj provedbi sudjelovali su Centar za inovativne medije (Akademija za Primijenjenu umjetnosti) i Katedra za estetiku Odsjeka za filozofiju (Filozofski fakultet Rijeka).

Na okruglom stolu sudjelovali su prof. dr. sc. Ivana Kunda (Pravni fakultet Rijeka), dr. sc. Milica Czerny-Urban (Akademija Primijenjenih umjetnosti Rijeka), akademska glazbenica doktorandica (Filozofski fakultet) Ksenija Savčić i medijski umjetnik Aleksandar Vejnović, a moderatorice su bile akademska dramaturginja i doktorandica (Filozofski fakultet) Dijana Protić i izv. prof. dr. sc. Iris Vidmar Jovanović (Filozofski fakultet).

Centralna tema okruglog stola bilo je pitanje utjecaja umjetne inteligencije na umjetničku produkciju i recepciju. Medijski umjetnik Aleksandar Vejnović komentirao je na koje se načine alati umjetne inteligencije upotrebljavaju u suvremenim praksama stvaranja umjetničkih djela, a profesorica Czerny Urban ukratko je predstavila rezultate niza empirijskih istraživanja o načinu na koji publika reagira na ovaj tip umjetnosti. Zanimljivo je kako publika nalazi određene estetske elemente u ovim djelima, ali nije sklona pripisati ovim alatima neki oblik intencionalnosti, kreativnosti ili im pak priznati umjetnički status. Razloge zašto je to tome tako objasnila je glazbenica Ksenija Savčić, istaknuvši kako AI alati naprosto ne mogu duplicirati umjetničko stvaranje zato što njihovo stvaralaštvo nikada ne može biti rezultat učenja, vježbanja, odricanja, vizije i truda koji su karakteristični za umjetničko stvaralaštvo, niti mogu kroz svoja djela predstaviti distinktivno ljudsko iskustvo. Doktorica pravnih znanosti, Ivana Kunda, na nekoliko je biranih primjera publici predstavila pravne aspekte ovog problema, od autorskih prava, zaštite intelektualnog vlasništva, pitanje plagijata i slično, istaknuvši pritom i razliku između europskog i američkog pristupa ovom problemu. Profesorica Kunda dodatno je problematizirala i upotrebu umjetne inteligencije u znanosti.

Ova zanimljiva tema potaknula je i mnoga pitanja i komentare iz publike, koja, ako je suditi po dojmovima ovih sudionika, i dalje umjetnost koju stvaraju ljudi vrednuje u jednom evaluativnom smislu koji nije prisutna prilikom prosudbe AI umjetničkih djela, a takav je stav rezultirao i pitanjima oko toga imamo li uopće razloga ova djela smatrati umjetničkim djelima. Zanimljivo je ipak da mnogi sudionici koji se aktivno bave umjetničkim stvaralaštvom koriste AI u svojem radu, no, kako ističu, itekako su svjesni činjenice da se u ovom slučaju radi o alatu, a ne o aktivnom djelatniku. U tom smislu, AI neće i ne može zamijeniti čovjeka. Zaključak ove rasprave, kojega je posebno podcrtala profesorica Kunda, a s kojim su se složili i ostali sudionici, jest da kao društvo moramo naći dobre smjernice za određivanja uloge umjetne inteligencije u našem životu, pri čemu je posebno važno da u njezinu daljem razvoju sudjeluju timovi stručnjaka iz raznih područja. Samo na taj način, zaključak je, možemo zaustaviti jedno sveopće propadanje i trivijalizaciju umjetnosti, ali i znanosti općenito i omogućiti dalji razvoj društva, humanosti i čovječnosti koji će prigrliti humanističke vrijednosti.