Koliko su pouzdani sustavi ranog upozoravanja o potresima, ima li potresa na Marsu i koliko je seizmički aktivno kvarnersko područje neka su od pitanja kojima se pozabavio Krešimir Kuk u svom predavanju o seizmologiji današnjice. Predavanje se održalo jučer, 25. srpnja, u sklopu Pop science programskog ciklusa American Cornera Gradske knjižnice Rijeka.
Krešimir Kuk stručno se i znanstveno usavršavao u vodećim europskim centrima pod okvirom glavnih europskih i svjetskih seizmoloških institucija. Seizmolog je u Hrvatskoj seizmološkoj službi koja djeluje pri Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i jedan je od čestih sugovornika novinara/ki kada je riječ o potresima na području Hrvatske. Za vrijeme serije zagrebačkih potresa bio je u nacionalnom stožeru. Također, predstavnik je Hrvatske u nekoliko europskih svjetskih seizmoloških organizacija i registrirani ekspert za sudjelovanje u međunarodnim misijama u zaštiti i spašavanju u Europskoj Uniji.
Jučerašnje predavanje bilo je sažeto i pitko ali i vrlo sadržajno, što je u skladu s ciljem Pop science predavanja koja kompleksne teme i koncepte nastoje približiti široj javnosti na razumljiv način. Budući da je u ovom slučaju riječ o čestoj temi u televizijskim emisijama, festivalima i panelima koji se bave popularnom znanošću, Kuk se odlučio usredotočiti na trenutačne trendove u seizmologiji. Izlaganje je započeo najvećim događajem u seizmologiji globalno, a to je izlaženje iz granica Zemlje i postavljanje prvog seizmografa na Mars. Instrument je bio na planetu od 2018. do 2022. godine, a zabilježio je preko tisuću potresa od kojih je najjači imao magnitudu 4.7. Sljedeća misija koja odvodi seizmologiju u svemir, ‘The Farside Seismic Suite’, predviđena je za 2025. godinu kada će se dva seizmološka instrumenta postaviti na Mjesec. Jedan od ciljeva je istražiti unutarnju građu Mjeseca koja se ne može proučiti satelitima ili bilo kojim vanjskim metodama. No takvi zapisi mogu se koristiti i za mnogo više toga, iako dosta ljudi još uvijek pogrešno smatra da doseg seizmologije nije velik, rekao je Kuk. Govorio je naravno o našem Andriji Mohorovičiću koji je bio prvi čovjek na svijetu koji je počeo otkrivati unutrašnjost Zemlje i otkrio takozvani Mohorovičićev diskontinuitet – granicu između Zemljine kore i plašta.
Jedna od tema za koju su posjetitelji ovakvih predavanja često najzainteresiraniji su sustavi ranog upozoravanja o potresima. Takvi se sustavi koriste u Kaliforniji u Japanu, ali oni su korisni jedino ako je epicentar dovoljno udaljen pa uređaji stignu izmjeriti trešnju tla i poslati upozorenje, što obično nije slučaj kod nas. Budući da su sustavi zasnovani na samoj trešnji tla – dakle da bi se poslalo upozorenje trešnja je već morala započeti – nećemo nikada tako moći prognozirati potrese, napomenuo je Kuk. „Kada se dogodio potres u Petrinji, neki dijelovi Hrvatske su putem mobitela dobili informacije da će doći do trešnje i to je izazvalo zanimanja o tome možemo li prognozirati ili barem najaviti potrese prije nego što valovi potresa dođu do nas. No sama fizikalna bit sustava je da se negdje dogodi potres i od njega valovi kreću u svim smjerovima prema zakonima fizike, a seizmološki instrumenti će te valove prvi detektirati. I ako imamo instrument koji je bliže nastanku potresa, informacija da je došlo do trešnje će uz brze komunikacije optičkim kablovima doći do nas puno brže od valova potresa”, rekao je Kuk. „No dok se potres još nije dogodio, nitko nije mogao pretpostaviti i najaviti da će potres nastati.”
Iako nije moguće napraviti sustav koji će nas dovoljno rano informirati o potresu, trebalo bi se više raditi na definiranju karakteristika tla, zaključio je Kuk. Određena područja, kao što su naprimjer rastresite doline, imaju sposobnost amplifikacije – trešnja uzrokovana potresom se zbog fizikalnih karakteristika tla onda pojačava. Potres na Krku u veljači prošle godine tako nije prouzročio veliku štetu, dok bi s potresom iste jačine na području Banovine bio drugačiji slučaj. Zanimljivo je uvijek slušati i o seizmičnosti kvarnerskog područja, procijenjeno je recimo da ovi rasjedi mogu izazvati maksimalni potres magnitude 6. No to je sve relativno, istaknuo je Kuk, iako su izračuni za šire riječko područje i šire zagrebačko područje i prije pokazivali da bi maksimalni potres mogao biti nešto preko 6. U Rijeci zadnjih petnaestak godina imamo i digitalnu postaju odnosno digitalni instrument na zvjezdarnici, dok je prije toga analogni instrument bio na Zametu. Seizmološke postaje bilježe sve najjače potrese iz cijelog svijeta, pa je tako Kuk pokazao i seizmološki zapis s riječke zvjezdarnice o potresu u Čileu.
Nakon zaključka izlaganja, razgovor je otišao u očekivanom smjeru osiguravanja od potresa odnosno o efikasnosti protupotresne gradnje. Kuk je ovdje naglasio da protupotresna regulativa sada postoji, no u praksi se ponekad ispostavi drugačije. Kao primjer je naveo potres u Crnoj Gori 1979. godine tijekom kojeg su razrušeni hoteli koji su bili izgrađeni po novim propisima. Drugim riječima, jasni zakoni postoje, ali u pojedinim situacijama očito samo na papiru. No potresi u Zagrebu i Banovini sigurno su – ili se barem tome možemo nadati – potaknuli ozbiljnije shvaćanje protupotresne gradnje u skladu s regulativom.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
