S Vinkom Barićem razgovaramo 15 minuta prije promocije knjige Diskografija ex-Yu punka i novog vala ispred Galerije O.K. Atmosfera je – nemoguće, ali istinito – istovremeno ležerna i naelektrizirana. Solidna grupa okupljenih jedva čeka prezentaciju, a poslije i nastup Barićevog elektro-punk benda, Naporno suicid.

Uz Barića, u prezentaciji knjige sudjeluje i Valter Kocijančić iz Parafa, koji će Barićevu najnoviju knjigu uživo animirati pričama o diskografskim ugovorima u doba socijalizma, tadašnjoj sceni, procesu izdavanja albuma (poslije se ispostavilo i usporedbama o snifanju Neostika ili Tigra). Diskografija ex-Yu punka i novog vala od 1978. do 1987. daje pregled 440 bendova, omote 650 longplejki, 100-200 singlica, i svih ostalih kazetnih, CD i CD reizdanja jugoslavenskog punka i novog vala. Sve što ste ikada trebali za ukucavanje u tražilicu youtube-a.

Prije par dana dao si fenomenalan intervju za glazba.hr, Faziniću si na kraju rekao da ideš doma spremati pekinšku patku, kako je prošla?
Patka je bila odlična, stari me nahvalio, tetka me nahvalila i tetak iz Sinja, a tetka iz Sinja – vrhunska kuvarica, ona je rekla da je dobro, to mi je ono… više mi ne triba. Ja sam renesansni čovjek, znači ja se ostvarujem u više disciplina, to su slikarstvo, ilustracija, strip, grafički dizajn, glazba i ajmo reći ako je to umjetnost, onda je kulinarstvo.

Kulinarstvo na vrhu…
A nije na vrhu, ali je jedna od ljepših umjetnosti jer je možeš konzumirati najneposrednije.

Zašto Hrvatski punk i novi val počinje od ’76., od, kako si rekao, dana osnutka Parafa, a Diskografija ex-Yu počinje od ’78.?
Logično je, svaka scena ima svoje rađanje, uspon i pad, punk scena Jugoslavije imala je te rane porodiljne dane, prvih godinu i po dana nitko nije imao snimke, nego su bendovi nastupali dok se nije čulo i pročulo za njih pa su došli u studio. Znači, nitko prije svibnja 1978., nema nikakve snimke, osim Pankrta koji su snimili live ’77. i Parafa koji su snimili neki demo na Radio Rijeci. Međutim, prvi koji su nešto objavili pa time ulaze u knjigu su bili Prljavo kazalište koji su 28.5.’78. objavili prvi punk i novovalni singl u Jugoslaviji i istočnoj Europi. Znači, prije toga imate par iznimki, to je grupa Buldožer koja snima od 1975., Marko Brecelj od 1974., ali svi ostali su od 1978. pa nadalje. I ja sam stavio granicu do ’87. da budu snimke, jer onda po meni prestaje novi val.

Zašto ’87.?
Zato što zadnjim albumima novog vala smatram Sloboda Narodu grupe Grč, Tko mari za čari od Cacadou Looka i grupa Banana iz Beograda – Noćni pasaži. To je ’87.

Na prezentaciji prvog izdanja monografije hrvatskog punka i novog vala u Rijeci, ekipa je komentirala faktografske greške, netko je rekao da je to OK jer pričamo o punku, drugi su se bunili da je knjiga ipak povijesni dokument.
Ispravio sam dosta toga i drugo izdanje je skoro druga knjiga jer ima puno vise sadržaja i ispravljeno je dosta toga. Čujte, kad vi baratate s jednom temom, samo hrvatskog punka i novog vala, u toj knjizi ima 1000-1200 muzičara, a u tih 1200 normalno da ćete pogriješiti 4-5 pa i 10 muzičara, dati im krivu ulogu u bendu ili stavit krivi bend, ili krivo napisati ime, što se dešava… Moram odmah priznat da mi se u ovoj novoj knjizi potkrala jedna velika greška, naime, proglasio sam da je jedan čovjek učinio samoubojstvo, ali krivog čovjeka sam imenovao. Jedan iz benda Berlinski zid, pjevač, se ubio, ali ja sam imenovao prvog pjevača iz prve postave koji je zapravo kasnije svirao sinti i koji nema veze s tim, koji je živ i zdrav.. tako da… jer sam išao nekim automatizmom, ako je on bio pjevač prve postave, to je taj… nije taj, nego je drugi pjevač bio.

Znači ni za drugu knjigu nisi imao recenzenta?
Imao sam gramatičkog recenzenta za drugu knjigu, ali za sadržaj… Zavisi za šta. Znači, za neke dijelove knjige sam imao recenzenta, za zagrebačku i slovensku scenu mi je pomogao Hadžo iz Patarena, za bosansku scenu mi je pomogao Nenad Golubić – Golub iz Švedske, jedan inače Mostarac, panker, za makedonsku scenu mi je sve podatke iznio Tošo Filipovski iz Skoplja i ostalo sam kopao po novinama starim, po starim časopisima, po Diskogsu najviše te stare diskografije, pa fotke tražio, pa ovo pa ono, pa ljudi su mi sami slali materijale, pa Toni Bobanović, moj scenarista iz Lavandermana mi je dao neke diskografske materijale… Tako da bilo je tu pomoći sa strane, nisam mogao baš sve sam iznijeti.

Većinu knjiga si sam financirao?
Većinu knjiga sam sam izdao, ali ne i financirao. Naime, uvijek uložim ja nešto svoje love, ali većinu love sam dobio od nekakvih sponzora ili od Odjela kulture Grada Solina.. Evo, knjiga me koštala 4650 eura, tisak. Od toga sam dobio 2000 eura od Grada Solina, na tome im hvala, od Grada Splita nisam ni tražio, ostalo sam dobio od nekih sponzora i sam sam uložio svojih 1500 eura tako da sam u dugu trenutno i zato kupite knjigu da ja što prije otplatim taj dug.

S obzirom na odličnu prodaju prve knjige, jasno je da za ovakvim knjigama postoji potreba, ali očito je i da te taj rad i veseli.
Ja radim ono što volim. Ja sam faktički nezaposlena osoba iako su mi mirovinsko i zdravstveno regulirani preko članstva u HZSU-u tako da sam to riješio, međutim, faktički – često sam bez novca i bez posla, drži me na poslu ono što volim, a to je moj novootkriveni publicistički rad jer smatram da se nakon tri objavljene knjige i šest objavljenih strip albuma mogu prozvati publicistom. Makar amaterom, ali u svakom slučaju nekakav oblik publicista jesam. I moram priznat da ja od svake knjige živim godinu-dvije dana. I od ove će vjerojatno biti isto tako i onda bude… Evo, par mjeseci posuđujem pare od matere za duvan i onda opet nešto napravim, neki projekt na kojem zaradim neki novac. Ali moram naglasit da sve to radim sam i u svojoj režiji tako da zapravo sva zarada i sav trošak idu na mene. Tu su i sponzori, naravno, ali opet treba doći do sponzora, treba dati neku protuuslugu i tako dalje.

Uz Diskografiju, na promociji se prodaju i Nove dogodovštine Baroknog čovjeka, možemo li očekivati još epizoda tvog najdražeg lika?
Nikad ne reci nikad. Zasad ne planiram, međutim, već sam napravio nakon ova dva albuma dvije nove kraće epizode, po dvije-tri strane i imam plan da eventualno, ako ga bude uopće bilo, izlazit će u mom fanzinu Majdanska garaža, ali to će biti po jedna do dvije epizode po broju, znači maksimalno od dvije do četiri strane. Mislim da novog neće biti, trećeg. Nagovaraju me da radim treći, međutim prvi se rasprodao, ali drugi se ne prodaje baš dobro pa mi nema baš smisla onda radit treći jer treći će se prodavat još gore. Valjda im je dosadio Barokni čovjek nakon jednog broja, ali nije, ustvari je kriva korona. Znači, on je izašao u vrijeme korone, drugi Barokni čovjek, i ja jednostavno nisam imao dovoljno promocija da prodam strip, učinio sam dvije-tri promocije, prodao nekih trećinu naklade i dvije trećine imam i dalje neprodano, ili bar polovinu, što je puno za tri godine. Prvi mi je otišao u godinu dana, tako da je ipak razlika.

Nedavno je objavljen i strip-album Lavanderman: Zatvorske priče?
Zatvorske priče su izišle mjesec dana prije ove knjige Diskografija ex-Yu punka i novog vala, izišao je u tvrdim koricama na 160 strana strip album Lavanderman Zatvorske price gdje su sabrane sve moje epizode Lavandermana koje sam crtao od 2010. do 2021. plus dvije nove epizode iz 2023. koje smo integrirali u album da bi se dobila cjelovita priča. Uz sam strip imamo i 11 ilustriranih recepata, ja sam ih ilustrirao, od Ivane Gamulin s jelima koje Lavanderman jede u stripu, to je tradicionalna hvarska, jelšanska hrana i spiza. Strip-kuharica.

A sad počinješ i novu suradnju sa scenaristom Tonijem Bobanovićem Faverom?
Zadnja suradnja s njim nakon Lavandermana je bio strip Novac, kraći strip, od nekih 6-7 stranica. To smo objavili u strip fanzinu OHOHO iz Zagreba, mislim, nije to više ni fanzin, to je magazin, i to u hrvatsko-engleskoj verziji, za strano tržište i naše. I onda mi je Toni predložio, rekao je da su oni započeli s jednim srpskim crtačem na projektu Kapetan Jugoslavija međutim nakon što je crtač odustao radi posla, to je stajalo u ladici 7-8 godina… Da bi mi Toni rekao, znaš, mi smo išli radit Kapetana Jugoslaviju pa je to sve stalo. I onda mi je drugi ovaj što je inicirao Kapetana Jugoslaviju, Tino Čurin iz Zagreba, rekao – ja ti imam scenarij za prvu epizodu koju smo Toni i ja zajedno napisali. I on mi je poslao scenarij i meni se to zbilja svidilo, i onda sam rekao, idem ja nacrtat tu epizodu pa ću nagovorit Tonija da napiše još epizoda. I sad, plan je da bude jedno 10-15 epizoda koje bi mi sabrali u album od nekih 150 strana, u boji, tvrdih korica, koji bi izašao kroz neke aproksimativno dvije godine. Planiram ga plasirati strip magazinu u Večernjaku, a Strip revija da ga objavljuje u nastavcima u svakom broju. Znači, svaki broj po nekih 10-12 strana svakog nastavka. Uglavnom, brutalan politički anarhistički strip, jako politiziran i vrlo ciničan i ironičan odnos prema tranziciji 90-ih bivše Jugoslavije i Hrvatske i tih zemalja okolnih, jedna politička satira anarhistička, jako brutalan strip, ja ga zovem hrvatski RanXerox.

Fotografije: Klara Stilinović

#Diskografija ex-Yu punka i novog vala #Galerija O.K. #Naporno suicid #Valter Kocijanić #Vinko Barić