U konkurenciji za festivalske nagrade na ovogodišnjem Liburnia Film Festivalu, što će se održati od 27. do 31. kolovoza, bit će prikazano 26 dokumentarnih filmova koji će se natjecati za jednu od sedam nagrada žirija, kao i nagradu publike, najavljeno je na konferenciji za novinare najstarijeg festivala dokumentarnog filma u Hrvatskoj, održanoj u Book kafeu Dnevni boravak u nazočnosti Karoline Hrge, nove izvršne direktorice LFF-a, te Nike Petković, Mirele Pašić i Hane Galogaža-Lanča. Programski direktor ovogodišnjeg LFF-a, koji će krajem kolovoza doživjeti svoje 22. izdanje, je Oliver Sertić.
– Imali smo jako puno prijava, čak osamdeset, izabrano je njih 26 koji će konkurirati za nagrade žirija i nagradu publike. Ovogodišnji filmovi bave se raznorodnim temama, od onih intimističkih koje se bave obiteljima, samoćom, osamljenošću, prolaznošću, do konkretnih radničkih tema koje se bave propadanjem, tranzicijom i socijalističkim naslijeđem. Moram svakako istaknuti i dizajnericu ovogodišnjeg vizuala, Mikaela Cvitanović donijela nam je prekrasan apokaliptičan cvijet, koji na neki način simbolizira kaotičan život u kapitalizmu. Cvijet izranja iz pepela i sam je u pepelu kao feniks, donosi neku vrstu nade da ovaj kapitalistički kaos ipak možemo na neki način nadvladati, najavila je Karolina Hrga prije nego je izdvojila one „naslove“ na koje treba posebice obratiti pažnju.
– „Neptunova nevera“ redateljice Katarine Stanković, dugometražna doku-koprodukcija Srbije, Hrvatske i Poljske, kritički govori o ugroženosti eko-sistema na području Vis-Komiža, stanovništva koje stoljećima živi od ribarstva. Zanimljiva je to sociološka studija o budućim turističkim i graditeljskim devastacijama područja, kao i o propasti tvornice za konzerviranje ribe „Neptun“ na Komiži. Srodan je kratkometražni film Filipa Mojzeša, koji nam ove godine donosi film „Motel“. Pogled je to na Motel Plitvice izgrađen u Jugoslaviji 1985. godine, koji je kao mnoge druge ondašnje firme nakon raspada Jugoslavije ostao opterećen ogromnim dugovima, neriješenim imovinsko-pravnim odnosima i s pitanjem zbrinjavanja velikog kontingenta radnika i radnica. U tom tematskom okviru je i film „Brod“ riječkog autora Elvisa Lenića, koji donosi vizualno zadivljujući prikaz nekad moćnog brodogradilišta Uljanik, koje je u najboljim godinama zapošljavalo više od tisuću radnika. Film „Brod“ nagrađen je kao najbolji međunarodni dokumentarni film na festivalu u Jihlavi. Snažnu radničku priču donosi i Goran Dević s filmom „Što da se radi?“, koji ispituje poziciju tranzicije kroz desetogodišnju borbu sindikata sa šefom sindikata Tvornice vagona Gredelj. Važan dokumentarni esej je i film „Galeb“ Riječanina Davida Luščića, koji prikazuje posljednji pokušaj rekonstrukcije broda kojim se Josip Brot Tito koristio praktički do svoje smrti 1980. godine, rekla je Karolina Hrga.
Ovogodišnji LFF donosi i nekoliko filmova koji preispituju složene obiteljske odnose, relaciju između djeteta i roditelja, generacijske dinamike i tenzije.
– Tu treba istaknuti film „Naša djeca“ doajena dokumentarnog filma Silvestera Kolbasa, koji je u Puli osvojio Zlatne arene za režiju i montažu. Tu je i film Vladimire Spindler „Geni moje djece“, koji donosi osvrt na nekoliko generacija snažnih žena i refleksija na njihove živote i potrage za emancipacijom, ali i otvara pitanja mentalnog zdravlja kroz suočavanje s depresijom. Zanimljivo ostvarenje donosi i Karla Crnčević s filmom „Zemlja za nas“, koji govori o alternativnoj zajednici nekoliko žena na Braču, koje su na kršu stvorile neku vrstu paralelne strukture koju pokušavaju voditi demokratski i ekološki održivo, demontirati odnos prema privatnom vlasništvu, a da se pritom stvara naglasak na važnost rada, skrbi, brige i solidarnosti. Zanimljivo ostvarenje u svom eksperimentalno-dokumentarnom izričaju je i film „Radije bih bila kamen“ Ane Hušman, odnos umjetnosti i života propitkuju „Duboki tonovi“ Igora Ilića, koji priča o zacjeljivanju psiholoških posljedica koje je na inženjera zvuka i glazbenika Božu Ilića izazvao zagrebački potres u ožujku 2020. godine. Mario Prpić se u filmu „Mjesto gdje govor šuti“ bavi metafizikom nastajanja i nestajanja. Svakako, u eksperimentalnom izričaju treba istaknuti film „Bol“ nedavno preminulog konceptualnog umjetnika Ivana Faktora, koji se u svom posljednjem filmu suočava s uznapredovalom Parkinsonovom bolešću, snimajući svakodnevicu mobitelom, dodala je Karolina Hrga istaknuvši još niz nadolazećih talentiranih autorica i autora, poput Lucije Brkić, Tea Radić, Luke Karla, Sare Todorović, Sebastijana Borovčaka, Jelene Kovačev, Ane Koprivšek… među kojima su zastupljene najrazličitije teme, senzibiliteti i umjetnički pristupi.
Svi filmovi u službenom programu bit će prikazani na Maloj ljetnoj pozornici u Opatiji, a LFF će imati i još dvije festivalske lokacije, u Vili Antonio održavat će se dnevni filmski program i edukativni program, odnosno u Lounge baru Monokini, koji će biti domaćin razgovornog i neformalnog programa. Programi u Vili Antonio i Lounge baru Monokini bit će besplatni, dok će se naplaćivati ulaz na Ljetnu pozornicu, ali po više nego popularnim cijenama. Za svih pet festivalskih dana ulaznica iznosi 12 eura, dok je četiri eura cijena dnevne ulaznice.
– Edukativni program je na tragu dosadašnjih izdanja, tu su naše najdugovječnije edukacije, odnosno radionice Prvi put snimam i Filmska početnica, koji dovode u Opatiju filmske radnike koji će mladu publiku upoznati s različitim fazama nastanka filma. Filmska početnica namijenjena je najmlađem uzrastu, djeci od šest do deset godina. U radionici Prvi put snimam polaznici će proći kroz sve faze snimanja i imat će prigodu obraditi i temu, odabrati lokaciju, odlučiti što će snimati. Ova radionica namijenjena je uzrastu od 16 do 60 godina, a obje će radionice biti održane u Vili Antonio, naglasila je Nika Petković.
Naravno, da bi na Liburnia Film Festivalu sve moglo proći onako kako je prolazilo minulih godina potrebno je uložiti i ponešto organizacijskog truda, a to je nemoguće bez podrške volontera, pa je predstavljanje ovogodišnjeg programa iskorišteno i da bi se uputio poziv svima onima koji bi željeli postati dio ove zanimljive filmsko-dokumentarne obitelji.
– Poziv je otvoren sve do 10. kolovoza. Naš volonterski program ne svodi se samo na pružanje podrške za logističku izvedbu i realizaciju festivala, već je to mjesto susreta, umrežavanja, osobnog rasta i razvoja. Pozivamo sve zainteresirane da nam se jave, dobrodošli su svi zainteresirani za gledanje filmova i sklapanje novih prijateljstava, rekla je Mirela Pašić.
Naslovnu fotografiju snimio Kristian Sirotich
#festival #Karolina Hrga #Liburnia film festival #Ljetna pozornica #Opatija #žiri
