U Art kinu Croatia, u srijedu 18. prosinca, održana je riječka premijera domaćeg nagrađivanog dokumentarnog filma „Naša djeca“ redatelja Silvestra Kolbasa, a svečanoj premijeri prisustvovao je i sam redatelj.
Riječ je o četvrtom dugometražnom ostvarenju autora koji se profesionalno ponajprije isprofilirao kao snimatelj, a filmom „Sve o Evi“ iz 2003. ostvario je svoj redateljski prvijenac. Upravo se „Sve o Evi“, koji se bavi pokušajima Silvestra i njegove supruge Nataše da medicinski potpomognutom trudnoćom dobiju dijete, može shvatiti kao svojevrsni prednastavak Naše djece.
Naime, „Naša djeca“ prikazuje u detalje život Kolbasove obitelji, s fokusom na odrastanje njegove djece, počevši od rođenja kćeri Eve, a uz nju tu su i Jakov, Silvestrov sin iz prvog braka, te Natašin i Silvestrov posvojeni sin Ante.
Riječ je o uratku koji je bio dugo u procesu nastajanja, s obzirom da prati desetak godina događanja iz obitelji Kolbas, a s arhivskim snimkama seže čak do 1991. Priznao je Kolbas da je u 11 godina aktivnog stvaranja, snimanja i montiranja Naše djece bilo puno otpora snimanju od strane članova obitelji, što se može djelom vidjeti i u samom filmu, no dodao je duhovito da je tražio, a u konačnici i našao način da završi film, a da s obitelji ostane u dobrim odnosima.
Film je dočekala pozitivna recepcija kritike, ali i publike koja ga je dosad mogla pogledati, a od premijere na ZagrebDoxu u travnju. Osvojio je brojne nagrade na domaćim festivalima, pa je tako na Filmskom festivalu u Puli dobio Zlatnu arenu za režiju i montažu, dok je na Liburnia Film festivalu osvojio nagradu za najbolji film.
– Ja nisam bio siguran u recepciju filma ni samih protagonista, mojih dragih članova obitelji, a još manje od publike i kritike. Sve to je jedno vrlo posebno iskustvo, jer je godina obilježena prezentacijom tog filma. Posebnost je to što se često događa da supruzi i meni prilaze ljudi koje poznajemo, ali s kojima nismo intimni, s potrebom da podijele neki svoj problem i iskustvo. Moj dojam je da protežu reakcije u kojima se ljudi vide u nekoj od pozicija u filmu, rekao je Kolbas za ArtKvart.
Kolbas je naglasio da je film prvenstveno „roditeljski pogled „obračuna“ s djecom“, a umjesto u popularnoj kulturi i filmu uobičajene perspektive obračunavanja djece s odrastanjem i roditeljima. Autor također naglašava da su „Naša djeca“ njegovo promišljanje i odraz preispitivanja o samome sebi.
– Čovjek svašta napravi u životu, neke dobre i loše stvari, neke stvari u koje je uvjeren u nekom trenutku da su jedine moguće. Ja sam valjda sklon preispitivanju pa se onda to nađe u filmu, zaključuje Kolbas.
– Rekla bih prije svega da nam je baš drago da ovaj dokumentarni film prikazujemo u prazničko i blagdansko vrijeme, kada marketinške kampanje, a društvene mreže i kroz cijelu godinu, promoviraju neku idealiziranu verziju obitelji, koja je mnogima zapravo nedostižna. Film nudi jedan emotivan i iskren prikaz odgoja djece, s kojim se mnogi roditelji poistovjećuju, iako nisu u toj specifičnoj situaciji, kao što ga ima obitelj Kolbas. Vjerujem da svi koji ga dođu pogledati, a imamo još repriznih prikazivanja ovog mjeseca u kinu, mogu uživati u filmu, rekla je Marta Ban, suradnica Art kina za odnose s javnošću, koja je naglasila i da je izazovnije promovirati dokumentarne filmove u odnosu na igrane, ali da je vrijednost filmova poput Naše djece upravo prijenos iskustva s osobe na osobu.
Film je ovog mjeseca na rasporedu Art kina još u petak, 18. prosinca i u nedjelju, 20. prosinca.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
