Giulio Lehmann, rođen 27. prosinca 1860., ili prema nekim navodima 1865., preminuo je u Rijeci 11. ožujka 1928. Bio je slikar čiji je neobičan životni stil intrigirao mnoge, ostavljajući dojam karizmatične i tajanstvene ličnosti
Život prvog riječkog boema i čudaka ostaje obavijen misterijem. Malo se znalo o njegovom podrijetlu, a i danas je ono nepoznato. Rođen je 27. prosinca 1860. (ili 1865.), no mjesto njegova rođenja nije jasno definirano. Postoje pretpostavke da je rođen u Ljubljani, Veneciji, Grazu, Trstu, Strasbourgu ili čak u Rijeci. Prema nekim izvorima, njegova obitelj se doselila iz Ljubljane u Rijeku oko 1895., nakon velikog potresa. Navodno je potjecao iz imućne obitelji, a neki izvori ukazuju da je rođen kao Nijemac u Rijeci, gdje je završio prvi razred školske godine 1871/72.
Lehmann je školovanje nastavio na Likovnoj akademiji oko 1880., iako nije jasno na kojoj točno akademiji. Od kraja 19. stoljeća do 1920-ih, kretao se Rijekom noseći otrcan kaput i šešir, prodajući svoje male slike po simboličnim cijenama. Unatoč siromaštvu, Lehmann nije bio tipični boem, niti je pokazivao ponos ili svijest o vlastitoj umjetničkoj vrijednosti. Živio je u krajnjoj neimaštini, odbijajući milostinju, a slike je ponekad mijenjao za osnovne potrepštine poput tanjura juhe ili komada kruha.
Bio je povučen, razočaran, hodao je pogrbljeno i izbjegavao društvo. Usprkos njegovoj tragičnoj sudbini, Lehmann je bio čovjek visoke kulture i talentiran umjetnik. Njegovi radovi, uglavnom ulja i olovke, bili su romantična prikaza sivih tonova s ponekim crvenim akcentom, često s motivima laguna, marine s ribarskim barkama, bragocima, ratnim brodovljem te vedute Rijeke (Canale della Fiumara). Slikao je i portrete (portret Gabriele Jebačin, sestre slikara Antona Jebačina, Portret nepoznate (1889.), dva portreta Ivana i Marije Tadejević (1899.)).
Struktura njegovih platna produhovljena je njegovom sklonosti za ravnotežu boje i tona. Gotovo po pravilu nije upotrebljavao više od četiri boje. Sjeta koja zrači iz pojedinih njegovih slika istinski je odraz njegova srca i njegove povučene, tragične osobnosti.
Godine 1920. bila mu je u Zajednici Talijana (Circolo Patriottico) u Rijeci priređena izložba od stotinjak slika, koja je uvelike iznenadila sve one koji nisu poznavali kvalitetu i važnost Giulia Lehmanna za Rijeku. Budući da je bio veoma plodan umjetnik, i veoma brzo je slikao, nije mario za konačno oblikovanje slika od kojih je živio, pa u ponekim slikama (slabije kvalitete) nalazimo detalje koji su, promatrani zasebno, upravo izvanredni.
Njegove slike nalaze se u Pomorskom i povijesnom muzeju i Modernoj galeriji u Rijeci, Narodnoj galeriji u Ljubljani, te u mnogim privatnim zbirkama u Rijeci, Zagrebu, Ljubljani, Genovi, Milanu i Veneciji.
Smrt Giulia Lehmana ostala je obavijena tajnom. Neki izvori tvrde da je umro iznenada, dok drugi spominju nesreću s automobilom. S obzirom na nepoznato mjesto rođenja, njegov je pokop odgođen dva puta. Nakon smrti, Giulio Lehmann je ostao zagonetna figura riječkog kulturnog krajobraza.
Istaknuta fotografija: fotografija skulpture s likom slikara Giulio Lehmanna, koju je 1930. godine napravio riječki kipar Giuseppe Kovacich. Skulptura je visoka 55 cm i najvjerovatnije je rađena po fotografiji koju je uslikao slikar Carlo Ostrogovič, koja prikazuje Giulia Lahmanna kako hoda Korzom s mapom pod rukom, izvor: Moja Rijeka
#boem #čudak #Giulio Lehmann #Rijeka #slikar #Umjetnost
