17. studenog u jutarnjem terminu na Prvom programu HRT-a premijerno je prikazana 7., odnosno posljednja epizoda dokumentarne serije Rijeka moje mladosti. Polusatne epizode serije redatelja Davora Borića, istraživača i naratora Velida Đekića, te scenarista Velida Đekića, Alekseja Pavlovskog i Davora Borića (HRT, 2023.) moguće je pogledati bilo kada i preko HRTi-ja na sljedećoj poveznici.
Sedma epizoda započinje uvođenjem u period neposredno nakon smrti Josipa Broza Tita 1980. i mladima koji se nisu opterećivali velikim pitanjima. U takvoj novonastaloj situaciji društvo se opušta i rastače, što je vidljivo i u različitim glazbenim žanrovima koji su pronašli svoje mjesto pod riječkim suncem. Osim ludila punka, žanrovi koji su osamdesetih godina prošlog stoljeća u Rijeci uživali podršku slušatelja obuhvaćali su electropop, blues, rockabilly, ska i hip hop. Bogatstvo i raznovrsnost ovakve ponude spominje i arhitekt Idis Turato, koji govori kako je isti dan mogao nesmotreno slušati i Ramonese, i Jacoa Pastoriusa i FunkyTown i Bee Gees.
Zbog subverzivnijih bendova riječke scene poput Parafa i Grča osnovana je Potkomisija za rock koja je nastojala regulirati ponašanje i djelovanje glazbene scene post-Titovskom socijalističkom sustavu. Zoran Štajdohar Zoff, vokalist Grča daje uravnoteženo poimanje ove organizacije, spominjući kako je dobra strana potkomisije bila što se puno lakše moglo saznati vrijeme i mjesto nadolazećih koncerata, ali da je lošija strana bila zatiranje autorske slobode u vidu pisanja tekstova za glazbu zbog čega su bendovi morali svoju subverzivnost opreznije iskazivati.
Još jedan bend koji je doživio procvat osamdesetih bio je Denis & Denis. Osnivač benda te njegov vokalist i klavijaturist Davor Tolja govori o slučajnom nastanku imena sastava u zadnji mogući trenutak te njegovoj fuziji sympho-rock elemenata inspiriranih bendovima poput Genesisa u zvuk benda. Osim toga, Tolja kao slušatelj raznovrsnih žanrova govori o važnosti rock senzibiliteta koji je nastojao pretočiti u zvuk svojim provlačenjem punk riffova kroz filter synth-popa.
S eksplozijom glazbe u svim mogućim oblicima i smjerovima uslijedila je i eksplozija u modi među mladima. Aleksandra Oparov, danas vlasnica frizerskog salona „Alexandra“ govori o tome kako su 1980-e bile prenaglašene i u odjeći, ali i u šminki, nakitu i frizurama. Ovoj raskoši u svim oblicima znatno je doprinijela i sama Oparov, koja je 1986. redovito išla u London na dodatnu edukaciju te, inspirirana najnovijim engleskim modnim trendovima, donosila iste u Rijeku. Za razliku od prijašnjih razdoblja i trendova, muškarci su sve češće počeli posjećivati frizerske salone za žene u svrhu praćenja posljednjih krikova mode. Poznati glazbenici riječke scene koji su često posjećivali njen salon uključivali su pjevača Denisa & Denisa Edija Kraljića, Let 3 te vokalista benda Fit Davora Lukasa Baju.
Bajo je govorio o putovanjima za koncerte van Rijeke i o osjećaju da s pjesmaricom u rukama on ne predstavlja samo sebe, već i svoj grad i pokret koji stoji iza njega. Osim toga, zbog nedostupnosti kvalitetne robe koja je pratila zapadne trendove, i u osamdesetima je riječka scena bila obučena uradi-sam tehnikama, te sam Bajo navodi kako je naučio šivati kao šesnaestogodišnjak kako bi najlakše riješio ovaj problem. Zbog mješavine avangarde i slobodarske filozofije te DIY estetike riječka je glazbena scena u osamdesetima bila percipirana kao egzotična u mjestima poput Beograda.
Percepcija riječke scene kao zanimljive i avangardne je vjerojatno proizišla iz toga da Rijeka nije imala niti diskografa niti dobrog menadžera, te su manje komercijalni bendovi bili primorani pronalaziti izdavače u drugim mjestima van Rijeke, što je dovodilo do raštrkanosti i raznovrsnosti repertoara koji je grad na Rječini nudio svijetu. Unatoč preprekama, stalan dotok novih ljudi različitih društvenih položaja i nacionalnosti na riječka radna mjesta stvorilo je novo doba eksplozije ekspresije i izražavanja kroz glazbu i modu, te je to novo upoznavanje različitosti i bolje razumijevanje svijeta dodatno eksponiralo riječku prvu umjetnost.
Današnja riječka scena znatno se izmijenila od davnih osamdesetih, ali unatoč brojnim problemima i nedaćama koje nadiru sa svih strana, ona i dalje nudi vitalnost i bogatstvo zvuka kao tračak nade u moru komercijale. Samim time lokalnu se scenu treba, ali i mora podržavati na sve dostupne načine te ju dijeliti dalje ne samo u ime svega što je prije teklo, već i onoga što teče danas, i što će poteći sutra u nekim novijim, neistraženim i zanimljivim valovima.
Istaknuta slika: Filip Kralj
#dokumentarna serija #HRT #Rijeka #Rijeka moje mladosti #sedma epizoda
