Petak je u Galeriji O.K. bio rezerviran za još jednu riječku premijeru riječke umjetnice. Ovoga puta na rasporedu je bila književnost, a u glavnoj ulozi Jelena Dunato, povjesničarka umjetnosti i kustosica, koja trenutačno živi i radi na Cresu. Jelena Dunato u Galeriju O.K. donijela je dašak svjetske fantasy scene, roman Dark Woods, Deep Water, njezin je prvijenac napisan na engleskom jeziku, objavljen je nedavno u izdanju izdavačke kuće Ghost Orchid Press. Riječ je o spekulativnoj književnosti u kojoj je autorica povezala dark fantasy i gotic horror i koji je nadahnut slavenskom mitologijom istočnog Jadrana, a priča prati troje junaka različitih društvenih statusa, dame, ratnika i skitnice, koji se naizgled nemogućim životnim putevima nađu zarobljeni u dubinama uklete šume, u začaranom dvorcu božice Morane.
– Kada je anglosaksonsko područje u pitanju roman je malo strukturno problematičan jer imamo tri pripovjedača, a to izlazi iz njihovih standardnih priča. Roman smo kategorizirali kao dark fantasy i gotic horror, a svi koji znaju što je gotic znaju da se u njemu protagonisti uvijek nalaze u neprijateljskom okruženju. Inače volim aktivne protagoniste kojima svijet ne ide na ruku, a možda najveća razlika između nas i Amerikanaca vidi se u načinu na koji prihvaćaju melankoličnu morbidnost. U slavenskoj književnosti ona je prisutna od Kafke do Kamova, a njima je to čudno, nije im jasno zašto je to tako i zašto ne dolazi do katarze. Amerikanci imaju potrebu da se stvari dobro završe, mi nemamo. A horror zajednica je po tom pitanju puno otvorenija, voljna je priznati da se stvari u životu ponekad dobro ne završavaju, rekla je Jelena Dunato ne želeći pritom otkrivati o čemu se u romanu radi.
Jelena Dunato nije nepoznato ime na književnoj sceni, iza nje je detektivski roman Šikara, objavljen prije tri godine, sada je napravila iskorak romanom napisanim na engleskom jeziku. Na promociji, uz moderatoricu Katarinu Podobnik, otkrila je kako se odlučila na taj korak i kakva je razlika između anglosaksonske i hrvatske književne scene.
– Teško je to uspoređivati, funkcioniraju na dva različita principa. Najveća je razlika u tome što u hrvatskoj književnosti novac dolazi s vrha, dakle iz resornog ministarstva, autori su u njoj na zadnjem mjestu. Uostalom, ja i ne znam kako se u Hrvatskoj izdanju knjige, svoju sam izdala sasvim slučajno, imala sam je napisanu, ušla je u uži krug za VBZ-ovu nagradu za neobjavljeni roman. Na anglo-saksonskoj sceni je malo drugačije, postoji nekoliko načina na koji se izdaje roman. Dvije su osnovne rute, prva da imaš svog agenta, druga je da sami nađete izdavača. To je bio moj put. No, u umjetnosti ništa nije jednostavno, jako puno toga otpada na rad, ali jako puno toga i na sreću, otkrila je Jelena Dunato, pa nastavila:
– Meni je pomoglo to što sam prvo počela izdavati kratke priče na engleskom jeziku koje su mi otvorile put. One ti ne pomognu da napišeš roman, ali ti pomognu da izbrusiš jezik i temu. Nadalje tu su i časopisi koji objavljuju te priče, važni su jer u njima možeš otkriti kakvi su trendovi u ovoj vrsti književnosti i preko njih se povezati s drugim piscima. Pisci u spekulativnoj književnosti su ljubazni, rado dijele svoja iskustva, susretljivi su, uspjela sam tako steći puno kontakata, dodala je Dunato pojasnivši po čemu se to spekulativna književnost najviše razlikuje, odnosno kako anglo-saksonska scena gleda na slavensku mitologiju, na koju je dijelom naslonjen i njezin roman.
– Ono što pisci u spekulativnoj književnosti moraju znati napraviti jest izgradnja svijeta. Drugi svoje priče spremaju u postojeći svijet, a vi to ne možete. Najbolji pisci su pokazali da te priče moraju počivati na logičnim zaključcima, ako nemaju logične temelje nećeš moći izgraditi svoj svijet. Slavic fantasy je već neko vrijeme prilično popularan, ali pojele su nas puno veće zemlje, Rusija i Poljska prije svega. Stvari se polako mijenjaju, prije svega se traži autentičnost. Doduše, nama je to malo nezgodno jer mi baš i nemamo mitologiju, Istracom s pokojnim Davorom Šišovićem je tu radio strašnu stvar i pokušavao to probuditi, ali nismo mi Grci da imamo kanon mitologije. No, ono što imamo je činjenica da se nalazimo na povijesno zanimljivom području, bilo je jako puno država, naroda, ratova, Slaveni su tu samo jedan detalj. I baš to priču čini zanimljivom i ne sto posto slavenskom. Ona je slavenska onoliko, koliko smo i mi Slaveni, zaključila je Jelena Dunato uz dodatak da je potpuno vizualni tip i da je ideju za ovu knjigu dobila ugledavši sliku snijega, šume i praznine, da je upravo u pregovorima za izdavanje audio-knjige, odnosno da joj je s izdavanjem ove knjige istekao ugovor s izdavačem pa je opet na početku. No, sasvim sigurno će biti novih kratkih priča, na radost svih ljubitelja fantasy književnosti, koji su Jeleninu knjigu, ako je suditi po recenzijama, prihvatili i više nego s oduševljenjem. A tko zna, možda uslijedi i njezino izdavanje na hrvatskom jeziku jer, kako je to naglasila Katarina Podobnik Dark Woods, Deep Water je roman za svakog čitatelja i čitateljicu, ne moraš biti ljubitelj fantasy književnosti da bi ovo djelo doživio na pravi način.
Sve u svemu, još jedna večer za pamćenje u Galeriji O.K.
