Tekst napisala: Ivana Golijanin/Oslobođenje
Gostovanje riječkih umjetnika je, pored aktivne i kritičke diskusije o ulozi i utjecaju medija u suvremenoj kulturi, otvorilo nove teme i prostore za potencijalne suradnje između kulturnih centara Rijeke i Sarajeva
O značaju i potrebi za postojanjem kulturne platforme koja bi šire čitateljstvo informirala o aktualnim događajima, čiji bi tekstovi kritizirali postojeće trendove i ukazivali kako na neuralgične tačke tako i na primjere dobre prakse, razgovarali smo sa urednicima i pokretačima Artkvarta, prvog riječkog kulturnog portala.
Bosanski kulturni centar (BKC) je bio prostor u kojem je održana večer posvećena Rijeci, na kojoj smo imali priliku prisustvovati razgovoru o nastanku i radu Artkvarta, zatim izložbi “Sedam lica grada”, zajedničkom projektu Kortila i mladih povjesničara umjetnosti, Zlatka Tota i kustosice Katarine Podobnik, audiovizualnom live setu Josipa Maršića i Zorana Medveda (JMZM) “Being positive is not a good thing”, a večer je zaključena koncertom višestruko nagrađivanog riječkog jazz muzičara Zorana Majstorovića i njegovog benda.
U posljednjem desetljeću, internet i digitalne tehnologije su ponudile nove načine putem kojih bi se različiti kulturni sadržaji širili u što kraćem vremenskom razmaku i do što većeg broja ljudi. Ono što svakako proizlazi iz ove dinamike jeste nadilaženje svih mogućih okvira i postojanje utjecaja na što veći kulturni i medijski prostor. Damir Čargonja Čarli, riječki umjetnik i aktivist, u ovome je pronašao priliku da osnivanjem Artkvarta ponudi mjesto na kojem će se umjetnost i kultura promovirati i kritizirati.
– Razdrmali smo hrvatsku kulturnu scenu i nadamo se da će to i dalje trajati, kazao je Čargonja.
Artkvart je pokrenut prije pet mjeseci i primarno je fokusiran na likovne, vizualne, glazbene, izvedbene i književne umjetnosti, na kojem pored umjetničkih i kritičkih tekstova, kolumni i tako dalje, možemo pronaći predstavljanja i najave za različite kulturne događaje, što sve skupa čini jednu dobru platformu kako za informiranje tako i za pronalaženje tekstova o aktualnim trendovima na spomenutim poljima. Pored Čargonje, razgovarali smo s Katarinom Podobnik, glavnom i odgovornom urednicom, kustosicom i povjesničarkom umjetnosti, koja je istakla da je sadržaj, u ovih nekoliko mjeseci postojanja Artkvarta, uspio doći ne samo do publike i medija u Rijeci i Hrvatskoj već i da podaci pokazuju kako su tekstovi čitani širom svijeta.
– Ovaj projekt je bio prijeko potreban. Ne samo riječkoj sceni već i cijeloj Hrvatskoj. Imamo više čitatelja iz Zagreba, ne samo iz Rijeke, što pokazuje kako nedostatak kvalitetnog sadržaja i ovakvih platformi nije samo lokalni već i nacionalni problem. Artkvart ima sedamdeset tisuća čitatelja koji su pročitali bar dva i pol teksta. Dakle, i to su podaci koji su važni i koji nas zanimaju: dvije stotine tisuća čitanja, četiri stotine i pedeset tisuća klikova na svim kontinentima, ističe glavna urednica.
A govoreći o očekivanjima portala, Čargonja navodi sljedeće: “Možete očekivati da postanetete komercijalni i profesionalni, da zarađujete i da vas plaćaju – u redu – postoji i taj svijet, ali s druge strane, moj svijet i moja umjetnost je sloboda i ja ću radije ići tom linijom”. Artkvart se tako brzo uspio etablirati kao efikasna kulturna platforma koja je sasvim sigurno premašila svoje okvire, pri tome prateći kvalitetu i integritet kao svoje početne osnove. Kako i u kojoj mjeri će portal dalje održavati svoj kontinuitet, ne ovisi samo o entuzijazmu i broju angažiranih autora i autorica nego i o podršci. Damir Čargonja naglasio je da se Artkvart za sada sam financira i da još nema financijsku podršku kulturnih ureda, ministarstva ili europskih fondova, na čemu će se svakako raditi u narednom periodu.
– Uvijek sam imao neku vrstu odbojnosti prema pisanju tih projekata i meni je to dosta komplicirano jer je to posao koji ne želim raditi. Jasna je činjenica da i kada dobijete takva sredstva, često iza toga stoji nekakav vid kontrole nad onim što radite. To je trenutak u kojem gubite svoju slobodu u umjetničkom kulturnom djelovanju. Dobro je što je Hrvatska dio Europske unije, ali to i dalje ne znači mnogo ako se mentalni sklop ljudi na čelu države ne promijeni po pitanju podrške kulturi. U Hrvatskoj se tu situacija nije naročito promijenila, i dalje postoje posebni odnosi, jednako diskutabilni jer su tu ljudi koji kontroliraju cijelu scenu. Mi ćemo to pokušati promijeniti, zaključuje Čargonja.
Pitanje održivosti ovako koncipiranog portala je jako važno i s njim nužno dolazi do niza drugih pitanja i implikacija ideološki ili politički motiviranih, a u slučaju Artkvarta nikakvi kompromisi na štetu objektivnosti i kritike nisu opcija. Tu je postavljeno i pitanje (auto)cenzure koja je posljednjih nekoliko godina kontaminirala medijski prostor, ali su urednici istakli da oni na nju neće pristati jer bi to značilo da odobravaju cenzuru kao dio kulturnog mainstreama.
Jasmin Duraković, dugogodišnji bosanskohercegovački kulturni radnik, usporedio je kulturnu analognu prošlost i digitalnu sadašnjost, istakavši da je Artkvart nastao takoreći iz nužde.
– Dobre stvari nastaju tamo gdje imate motiv, a Artkvart je nastao iz nužde da se publici ponudi kvalitetan kulturni sadržaj. Prije trideset godina je bilo daleko više prostora za objavljivanje kulturnih sadržaja u tiskanim medijima, gdje nisu samo objavljivali novinari i kritičari već i sami umjetnici, a to se dešava sada i na Artkvartu, gdje je kritička recepcija jako dobra i mislim da je riječ o portalu koji može pokrenuti mnoge druge stvari i u Hrvatskoj i regiji, navodi Duraković.
Večer Rijeke u Sarajevu završena je izložbom “Sedam lica grada” koja prezentira dijelove moderne riječke povijesti, postavivši u fokus istraživanja sedam država pod čijom je upravom ili okupacijom Rijeka bila tijekom dvadesetog stoljeća. “U projekt je bilo uključeno sedam umjetnika i umjetnica i svaki taj period je predstavljen kroz jedno arhitektonsko djelo. Cilj je bio da nemamo niti jedno ulje na platnu, nego smo odlučili da sve bude suvremeno i multimedijalno”, rekao je Zlatko Tot, povjesničar umjetnosti.
Nakon izložbe, Josip Maršić i Zoran Medved (JMZM) publici su se predstavili performansom “Being positive is not a good thing” kojim su pozvali publiku da uz zvučne i svjetlosne podražaje “razmišljaju o dobroti, plemenitosti, ljepoti, poštenju, istinoljubivosti i drugim vrlinama”.
Zaključno, gostovanje riječkih umjetnika je, pored aktivne i kritičke diskusije o ulozi i utjecaju medija u suvremenoj kulturi, otvorilo nove teme i prostore ze potencijalne suradnje između kulturnih centara Rijeke i Sarajeva.
