Njezine privilegije i sloboštine
„To mjesto ima privilegij i sloboštinu da u gradu ne smije trgovati nijedan stranac, ma odakle on bio, već je to dopušteno samo domorocima i građanima. Na isti način nije nijednom strancu — bilo duhovnoj osobi bilo drugom građaninu — dopušteno da poslije sv. Martina, to jest poslije 11. studenoga, unosi u grad vino, ponajviše stoga da bi drugi građani, koji od toga žive, mogli svoje vino što skuplje prodavati. A tako je uobičajeno i u Trstu.
Kako se prave vinske mješine
Običaj je ovdje u Fiumi ili Rijeci da se vino nosi i prevozi cijele godine, pa i u jesen, u velikim mješinama ili kožnim vrećama. Za volju naklonog čitatelja saopćit ću kako se to one prave. Mora se, naime, tako oderati koza, janje ili ovca (a svakako su najbolje od koza ili jaraca), da koža ostane čitava. Najprije se, naime, prorezu stražnje noge i rep, i tad se koža vuče dolje preko ostalog tijela; dvije prednje noge i vrat čvrsto se povezu, i to odjelito. Tad u takvu mješinu bace četiri ili pet šaka dobrog pepela, a u veću i više, napune je vodom, i pošto je zavežu, ostave je visjeti dvadeset i četiri sata. Pošto se dlake (ili vuna) omekšaju, čupaju ih, a one posve lako otpadaju, pa ako se prečvrsto drže, obično ih obriju britvom. Tad se izlije voda skupa s pepelom. Kad se to svrši, uzima se hrastova kora ili jabukovo drvo, pa se to kuha u vodi. Kad se ona ohladi, izbaci se kora; u tu se vodu stavi otvrdnuta mješina kroz tri sata, i u njoj se ona trlja, što dulje do bolje. Potom se nanovo zaveže koliko se čvršće može, napuhne se dahom i tada se stavi sušiti. Obično se u jednoj nožici pričvrsti mala cjevčica ili zavrtanj da bi se iz toga moglo po volji piti. Kad se ta mješina sasvim osuši, još se jednom dobro ispere octom, a tad je prava i gotova. Pri tom valja paziti da se mješina prije no što se nazuhne izvrne, i da mora trajno tako ostati da unutrašnja strana bude okrenuta prema vani, a vanjska satrana na kojoj su bile dlake prema unutra. Iz tih se mješina ili cijevi vrlo dobro pije, a u njima ostaje vino dugo vremena dobro — sve do zadnje kapljice. Male su mješinice vrlo prikladne za putnike. U tim se mješinama nosi i prevozi i vino i maslinovo ulje, i to ne samo ovdje u Rijeci nego i po svoj Dalmaciji, Liburniji, Istri, i po svim drugim takvim mjestima.
Neobični stupovi sloboština
Taj je grad oslobođen dažbina i kontribucija, i u tu svrhu i ovdje i u Trstu pred gradom stoji na mramornom stupu orao s ispisanim stihovima:
Numine sub nostro tutae requiescite gentes: Arbitrii vestri, quioquid habetis, erit. [Pod našim znakom sigurni mirno živite, ljudi. Nad svim što imate vi slobodna vaša je vlast.]
Ipak je u tom gradu carski dažbinski ured, gdje se od sve trgovačke i druge robe mora plaćati daća, te se to mora ocariniti.”
