Kad danas govorimo o Pčelarskoj udruzi Učka, govorimo o više od sto godina rada, predanosti i upornosti. Od 1918. pa sve do današnjeg dana pčele i pčelari Liburnije nisu prestajali raditi, učiti i čuvati ono što nas sve povezuje – med, prirodu, i ono najvažnije, pčele bez kojih nema života na Zemlji.
Njihova priča počinje 14. travnja 1918. u pučkoj školi u Matuljima, gdje je osnovano prvo pčelarsko društvo kotara Volosko. Od tada, kroz razne povijesne i političke promjene, okupacije, zabrane, gašenja i ponovna osnivanja, pčelari ovog kraja uvijek su nalazili način da ostanu zajedno. Čak i onda kad je rad društva bio zabranjen ili ograničen, pčelarenje na Liburniji nije prestajalo – ljudi su nastavili čuvati pčele i prenositi znanje, pa makar i tiho.
Danas Pčelarska udruga Učka okuplja više od 120 pčelara s Liburnije i istočne Istre. I dalje je aktivna, društvena i živa – upravo onakva kakvom su je željele generacije koje su ovu priču započele i svim silama se trudile održati je na životu.
Osnovni cilj udruge je povezivanje pčelara, briga o pčelama, edukacija, nabavka opreme, potpora u zakonskim obavezama i sve što pčelarima treba kako bi se mogli fokusirati na svoj posao – čuvanje pčela i proizvodnju kvalitetnih pčelinjih proizvoda.
Uz desetak godišnjih predavanja, radionice, druženja i sastanke, Pčelarska udruga Učka aktivno radi s djecom u osnovnim školama i vrtićima, uvodeći ih u svijet pčela od najranije dobi. Izradili su i posebnu slikovnicu i bojanku o pčelama, kako bi djeca naučila zašto su pčele važne i kako im možemo pomoći.
Kroz programe poput “Bez pčela nema budućnosti”, “Spasi svijet – postani pčelar” i “Upoznajte svog pčelara”, pomažu građanima otkriti pčelarstvo i potaknuti nove generacije da se uključe.
Danas, 107 godina nakon osnivanja, možda nikada nije bilo važnije govoriti o pčelama. One su naš najvrjedniji oprašivač, čuvar ekosustava i počelo svake prirodne ravnoteže.
Zato ovaj tekst nije samo priča o prošlosti, već o budućnosti – o mladim pčelarima koji dolaze, o znanju koje se čuva i prenosi, i o zajednici koja razumije da bez pčela doista nema života.
Za kraj, 7. prosinac ima posebno mjesto među svim pčelarima, toga dana obilježavaju blagdan svog zaštitnika svetog Ambrozija. Prema staroj legendi, roj pčela sletio mu je na lice dok je još bio dijete. Niti jedna ga nije ubola – kao da su ga pčele prepoznale kao svoga. Od tada, kroz stoljeća, sveti Ambrozije ostao je zaštitnik pčelara, ali i simbol pravdoljubivosti, znanja i mudrosti.
Danas ga slave pčelari diljem Europe, a u Hrvatskoj osobito svečano u Hlebinama, gdje se tradicionalno blagoslivljaju barjaci pčelarskih udruga.
Svim pčelaricama i pčelarima, svim ljudima koji rade s pčelama, koji čuvaju prirodu i nastavljaju ovu više od stoljeća dugu priču na Liburniji – sretan blagdan Svetog Ambrozija!
Hvala vam što čuvate pčele!
