Rijeka je grad velikih političkih ali i društvenih promjena, grad konstantnih odlazaka i novih dolazaka, miješanja krvi, protoka kultura, izmjena i prilagodbi postojećih. Rijeka je bio i ostaje grad inkluzije par excellence. Tu su se od pamtivijeka jezici i kulture isprepletali i nadopunjavali, ali se ipak, od završetka Drugog svjetskog rata i egzodusa većine stanovništva i naseljavanja novih ljudi, nešto zauvijek promijenilo. Fijumanski dijalekt, na primjer, kojeg su svi u Rijeci, u gradu koji se nekada zvao Fiume, koristili kao glavni jezik komunikacije, i kojeg su svi govorili, od pralja i kočijaša do bogatih industrijalaca, plemića i guvernera, počeo sve manje čuti na ulicama. Neki novi stanovnici Rijeke, koji malo znaju o prošlosti Rijeke, čak ignoriraju da ovo narječje postoji. Neki ga maliciozno i podrugljivo nazivaju „iskrivljenim talijanskim“ i to s namjerom da obesprave izvornost samog narječja, kojeg po svojoj svrsi i ulozi, bi trebali nazvati zapravo jezikom.
Ako je riječki čakavski dijalekt, po onome što tvrde jezikoslovci, nestao početkom XX stoljeća, te ne postoje pisani dokumenti na riječkoj čakavštini, fijumanski i dalje opstaje. Istina da ima sve manje izvornih govornika, no, za moj pojam neće nestati. Osobno sam optimista glede budućnosti fijumanskog. Prije svega jer postoje ljudi koji se njime koriste svaki dan, osobe kojima je fijumanski materinski jezik. Ljudi, kao što sam ja, koji redovno komuniciraju na fijumanskom, pišu književna djela ali i songove na fijumanskom, misle i sanjaju na tom dijalektu. Naučnici odjela Talijanistike riječkog Filozofskog fakulteta, ali i naučnici koji žive i rade u drugim krajevima svijeta, vode ozbiljna znanstvena istraživanja o fijumanskom narječju. Citirat ću ih samo nekoliko: profesorice Gianna Mazzieri Sanković, Corinna Gerbaz Giuliano, Kristina Blagoni, Martina Sanković Ivančić, koje su autorice, zajedno sa Irenom Mestrovich, knjige „Il dialetto fiumano – parole e realtà”; Rijeka, 2020. Zanimljiva i korisna su istraživanja koje vode drugi jezikoslovci i povjesničari, od Dolores Miškulin do Alberta Merđo, Erniea Gigante Dešković, Giovannija Stelli, koji je fijuman i živi u Rimu. Možemo spomenuti samo nekoliko imena autora koji su u prošlosti pisali na fijumanskom: Egidio Milinović, Zuane de la Marsecia (pseudonim Marija Schitara), Ettore Mazzieri i mnogi drugi. Danas je vrlo aktivna pjesnikinja Tiziana Dabović a svojevremeno na fijumanskom je pisao i Giacomo Scotti. Neki od njih čak prevađaju svjetski poznata djela na fijumanskom kao što je slučaj „Malog princa“ kojeg je prevela Elvia Nacinovich ili Pinocchia, kojeg se uhvatila nadasve hrabra Tiziana Dabović. Velika je produkcija u pop glazbi na fijumanskom, te je prije nekoliko godina Zajednica Talijana Rijeka pokrenula Festival „Canzonette fiumane“. Uz to, moram spomenuti i samu sebe, pišem prozu, poeziju i dramska djela na fijumanskom, te već nekoliko godina za redom pišem satiričku rubriku na fijumanskom za portal „Rijeka danas“ koja se zove „La scartaza“ (Gruba četka). Objavljena su čak dva rječnika fijumanskog jezika, jedan stariji, Salvatorea Samani (1978), te noviji „Riječnik fijumaski-talijanski, talijanski – fijumanski“ Nicole Pafundi. Pravi je književni dragulj „Dizionario fiumano minimo“(Minimalni fijumanski riječnik) Ezia Mestrovicha kojeg je nedavno ponovno tiskala izdavačka kuća Ronzani iz Padove.
Dakle, fijumanski se nije samo govorio, nego se uvijek i pisao. Prvi pisani dokument u kojem je moguće naići na ovaj pučki starotalijanski jezik potječe iz 1449. godine, a radi se o cjeniku ribe koji je izglasalo riječko Vijeće, a zapisan je u Liber civiumu, knjizi kancelara Francesca Antonija de Rena.
Iako je u 15. stoljeću službeni jezik u uporabi bio latinski, podsjećaju nas naučnici, većina građana govorila je fijumanski, odnosno starotalijanski jezik.
Postoje sve premise kako bi se fijumansko narječje uvrstilo u popis nematerijalnih kulturnih dobara. To su važno priznanje dobile sve varijante istro-mletačkog dijalekta (kojemu je fijumanski zapravo srodni).
Kako sam uvjerena da se trebaju pokrenuti i tečajevi fijumanskog, čitateljima Art kvarta poklanjam početnu lekciju. Malo jednostavne gramatike, za početak, te dodajem jednu od pjesma na fijumanskom koju smo napisali mag gitare Darko Jurković Charlie i ja, te tekst pjesme kako bi čitatelji ga mogli pjevati zajedno sa pjevačima Ana Blečić Jelenović i Mirko Soldano i tako ponoviti gradivo:
Lezion n.1 (prva Lekcija) Z od riječi Lezion se čita C. EL VERBO ESSERE (Glagol biti) El je određeni član koji se koristi za muški rod jednine. Znam, slično je kao španjolski neodređeni član, tako da su neki neupućeni Talijani uvjereni, kad čuju nas Fijumane kako govorimo, da se koristimo španjolskim Dakle, đaci moji, krenimo: MI SON Ja sam TI TI XE (ili u nekim varijantama TI TI SON) Ti si (prvi ti ima funkciju osobne zamjenice, drugi ti ima funkciju razvijene zamjenice, tj. pojačava funkciju same zamjenice. Termin koji se koristi u gramatici za definiranje tog fenomena koji je nastao u starijim romanskim jezicima je „clitico). LUI, ELA (ILI ESSA) XE On, Ona je (XE se čita ZE) NOI SEMO Mi smo VOI SE Vi ste LORI XE Oni su I sad malo glazbe sa pjesmom „Noi torneremo“. Glazbu i aranžman potpisuje Darko Jurković Charlie, Laura Marchig, tj. moja malenkost, potpisuje tekst na fijumanskom. NOI TORNEREMO (Ana) In questo ano cussì scuro, in questo ano cussì strambo, in questo ano cussì tondo, a mi me par, me par che el Mondo el bali solo un propio balo un girotondo in Fa e in Do. Ne ga lassadi sa, ‘sto Mondo el bala solo un propio balo. E noi qua spetar chi ne darà una man chi ne farà sognar chi ne farà sognar chi ne darà una man chi ne darà una man chi che ne daghi, daghi una man. Ne ga lassadi sa, ‘sto Mondo el bala solo un propio balo. (Mirko) Ma no ‘sta dir cussì, Ma no’ sta bazilar, Ma no’ sta complicar E cessa de pensar E no’ sta masinar No’ saria bel tornar Far l’ amor, tegnirse vicin? Ritornello (Insieme) Noi torneremo balar Noi torneremo cantar Noi torneremo cantar Mi e ti, mi e ti vicini! Noi torneremo, mio amor Noi torneremo cantar Noi torneremo, mio amor Mi e ti! (Mirko): Mi che disevo: “Con i ani, savrò dimenticar ‘sti oci!” Invece adesso te ritrovo! A mi me par, me par che el Mondo per noi el soni un vecio balo, la nostra canzon in Fa e in Do. Ritornello (Insieme) Noi torneremo balar Noi torneremo cantar Noi torneremo cantar Mi e ti, mi e ti vicini! Noi torneremo, mio amor Noi torneremo cantar Noi torneremo, mio amor Mi e ti!
Laura Marchig rođena je u Rijeci. Stipendista Ministarstva vanjskih poslova Vlade Republike Italije (posrednici Talijanska Unija i Narodno Sveučilište u Trstu), diplomirala je 1987.g na Filozofskom fakultetu u Firenci na temu pisca Enrica Morovich-a. Od 1987. do 2004. bila je zaposlena kao novinar-urednik kulturne rubrike dnevnika „La Voce del Popolo”. Objavila je brojne novinske priloge, reportaže, intervjue, recenzije izložbi, kazališne kritike. Od 2003. do 2009. bila je glavna urednica časopisa za kulturu „La battana”. Od 23. 08. 2004. do 31. 08. 2014. godine obnašala je funkciju Ravnateljice Talijanske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Za vrijeme njenog mandata, Talijanska drama je osvojila 26 narodnih i međunarodnih nagrada te je po privi put donijela Gradu Rijeci Nagradu hrvatskog Glumišta za najbolju dramsku predstavu u cjelini (2013), za predstavu Kafka projekt. Od 1. siječnja 2017. postala članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, status Dramaturg. Godine 2019, osnovala je, Umjetničku organizaciju „Fedra art projekt“ čija je umjetnička voditeljica i odgovorna osoba. Ostali članovi Fedre su jazz gitarist Darko Jurković- Charlie i kipar i glazbenik Ivan Valušek. Godine 2008. predsjednik Republike Italije, gospodin Giorgio Napolitano, dodijelio joj je titulu Viteza Republike Italije (Cavaliere della Repubblica italiana). Članica je Hrvatske Zajednice Samostalnih Umjetnika, Hrvatskog društva dramskih umjetnika, Hrvatskog društva pisaca, te Hrvatskog P.E.N. Cluba. Autorica je poezije, priča, eseja, kazališnih tekstova i adaptacija za kazalište, jednog romana i jednog „hibridnog romana“. Bila je urednica ranih književnih izdanja, dobitnica je više književnih nagrada kao na primjer nagrade za poeziju Istria Nobilissima, Hystria, nacionalna talijanska nagrada za prozu Leone di Muggia. Bavi se prevodilačkim radom te tako prevodi prozu, poeziju i esejistiku s hrvatskog i engleskog, na talijanski jezik, te je prevela i sa katalonskog.
Tri je godine za redom, od 2019. do 2021, bila angažirana kao prevoditeljica Biografskog leksikona čakavskog sabora. Njena je poezija objavljena je i u mnogobrojnim revijama i antologijama i prevedena na hrvatski, slovenski, rusinski, švedski, španjolski, engleski i njemački jezik.
Istaknuti vizual: Aleš Suk
#100 dugih riječkih jezika #fijumanski dijalekt #jezik #Rijeka
