Čini se kao da je jučer bilo kada smo u videotekama posuđivali nasilne američke filmove, gledali vijesti i dokumentarne filmove o masovnim ubojstvima, pratili direktne prijenose policijskih opsada nakon krvoprolića u školama i govorili – ma nema šanse da se ovo dogodi kod nas. No ono što se dogodi u Americi znamo da kad tad dolazi i kod nas, a s današnjim načinom življenja i pojavom digitalnog doba, društvenih mreža i inih čimbenika koji utječu na sunovrat društva kojem svjedočimo, crni scenariji sve su nam bliži. Postalo je nemoguće ignorirati da je sve ono što smo zamišljali da se događa „tamo negdje“ danas naša svakodnevica. Bilo je pitanje vremena kada će se tragedije koje nas se nisu ticale početi događati u našem susjedstvu pritom imajući u vidu koliko je Hrvatska mala država, a po broju stanovnika koji je isti kao u, primjerice, Kijevu.
Globalne sfere, od kojih Amerika ima najveći utjecaj na Europu dovele su do sustavnog urušavanja moralnih vrijednosti, solidarnosti i sve većeg broja ubojstava. A najgore je kada su taoci te i takve društvene klime – djeca, najranjivija skupina svakog društva.
Ne treba ići daleko u povijest da bi se zorno prikazalo kako je ubijanje djece u Americi postala čista statistika, ona koja ljudsko biće pretvara u broj. Broj djece i tinejdžera ubijenih vatrenim oružjem u Sjedinjenim Državama povećao se za 50 posto između 2019. i 2021., prema analizi Pew Research centra. U 2019. godini, prije pandemije koronavirusa, bilo je 1732 smrti od vatrenog oružja među američkom djecom i tinejdžerima. Do 2021. Godine ta se brojka povećala na 2590. Stopa smrtnosti od vatrenog oružja među djecom u 2019. godini povećala se za zastrašujućih 46 posto.
Pa i kada je Srbija prošle godine bila zavijena u crno, a hrvatsko građanstvo po trgovima palilo svijeće i solidariziralo s građanima i građankama susjedne nam države u hrvatskom sustavu i dalje nije zvonio alarm uzbune. Tragedija koja se dogodila u svibnju 2023. u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar kada je dječak iz očeva pištolja usmrtio devetero školskih kolega i zaštitara, a ranio još petero učenika i nastavnicu kao da se događala tamo negdje u toj dalekoj Americi koja do nas dolazi samo digitalnim putem.
I što sad kada je ono nezamislivo sustiglo i Hrvatsku? U nezapamćenom napadu koji se dogodio u petak 20. prosinca u zagrebačkoj Osnovnoj školi “Prečko”, jedno sedmogodišnje dijete je ubijeno, a više osoba, uključujući učiteljicu i nekoliko učenika, zadobilo je teške ozljede. Napadač, 19-godišnji muškarac koji je bivši učenik škole, brzo je uhićen i nalazi se pod policijskim nadzorom. Nakon toga je održana telefonska sjednica Vlade na kojoj je donesena Odluka o proglašenju subote, 21. prosinca, Danom žalosti u Republici Hrvatskoj povodom tragičnog napada na učenike i djelatnike u Osnovnoj školi Prečko. Dan žalosti označava se obveznim isticanjem zastave Republike Hrvatske na pola koplja na svim zgradama u kojima su smještena tijela državne vlasti ili tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave te zgradama u kojima je sjedište ili se obavlja djelatnost pravnih osoba odnosno u kojima fizičke osobe obavljaju samostalnu djelatnost.
Saznaje se i da je mladić koji je počinio napad liječen na psihijatriji, majka mladića izjavila je da je molila liječnika da ga ne puštaju na slobodu bojeći se za vlastitu sigurnost. Liječnik, premda je mladić nestabilna ličnost s dijagnozama, nije poslušao majčine vapaje i zadržao ga na liječenju nego ga je, prema njezinim riječima, hladnokrvno pustio njoj na brigu čime se još jednom dokazuje da nama ne trebaju barjaci na pola koplja kada je sustav taj koji je na koljenima.
Djeca OŠ “Prečko” nisu bila pripremljena, što je ovaj slučaj potvrdio, ni na osnovnu evakuaciju kakva bi se dogodila, primjerice u slučaju požara. Nevjerojatno je da u 2024. godini, imajući u vidu sve navedeno, roditelji u Hrvatskoj moraju strahovati kada šalju djecu u vrtiće i škole i pitati se hoće li ono iz institucije izaći živo jer sustav je nemilosrdan i unatoč kampanjama o empatiji i navodnoj brizi za najmlađe konkretne mjere izostaju. Što vrijedi postavljena kamera u školi kada se se već dogodi pogibelj i čemu ona služi pitanje je koje zahtijeva odgovor. Vladajući, tim i takvim nedostatnim mjerama pokazuju strahovitu nebrigu za djecu i mlade. Potvrđuje to fakt da u hrvatske škole, a ponegdje i vrtiće može bez provjere ući bilo tko.
Ovo je trenutak kada su hrvatskoj vlasti koja ogradama štiti Markov trg u Zagrebu bojeći se vlastitih građana i građanki – krvave ruke. Vrijeme je za preuzimanje odgovornosti i ostavke. Vrijeme je za uređen sustav koji će spriječiti da Hrvatsku ovakva tragedija ikad više zadesi. Vrlo je jednostavno Vlado RH – postavite i platite zaštitare koji će čuvati hrvatsku djecu i mlade.
Novce imate – zna se!
#oružje #prevencija #škole #sustav #ubojstvo #vrrtići
