„Treći svijet“ u Zlatnim vratima

Početkom listopada održana je premijera dokumentarnog filma Arsena Oremovića „Treći svijet“. Na turneji po Hrvatskoj našao se na popisu i Split sa Zlatnim vratima koji je ugostio redatelja, producenta albuma Željka Brodarića Jappu, Sandu Hržić redateljicu, aktivisticu i Rundekovu partnericu te Darka Rundeka.

Drugi studijski album grupe „Haustor“ izašao je 1984. godine u Jugotonovu izdanju, a Oremovićevu pozornost privukao jer je to album za koji su svi očekivali da će publika i struka prepoznati, ali to se nije dogodilo. Četrdeset godina nakon izlaska i dalje se lome koplja oko njega dok neki se većina slaže da je bio daleko ispred svog vremena.

Filmski kritičar Marko Njegić je bio moderator večeri. Redatelj je pričao o svom interesu za grupu koja je obilježila rock scenu onog vremena koja je pripadala novom valu koji je sedamdesetih krenuo iz Velike Britanije. Privlačila ga je, ali je nije znao u potpunosti definirati što ga je i privuklo istraživanju. Znao je i za osovinu Rundek-Sacher što je bio idealan odnos za obradu na takav način pa je dokumentarac dobio i elemente igranoga filma. Na samom početku je izbjegao klasičan način dokumentiranja gdje se veliča likove i njihov rad, ali ih nakon svega još više cijeni jer je ušao još dublje u njihov rad. To istraživanje mu je pomoglo i u budućim radovima jer se dva iduća projekta naslanjaju na ovaj dokumentarac. Početak rada je trajao pet godine od čega se tri godine odnose na snimanje, ali s prekidima. Dva trnovita puta su iz toga potekla, proučavanje njihove poetike koja je kroz godine ostala netaknuta, a s druge strane njihovo okupljanje da ponovo zasviraju zajedno. Rundek će reći da na tom albumu za njega postoje dvije faze od koje je druga ona kada se Sandra uključila i pomogla mu u realizaciji ideja. Sandra se više u izlaganju bazirala na vizualni dio onog vremena kojeg su tražili po arhivama jer ga nema dovoljno. Željko Brodarić se naslonio na producentski dio govoreći kako se prihvatio tog posla jer je stvarno vjerovao u  njegovu kvalitetu i originalnost. Iznimno mu je drago da je mogao biti dijelom tadašnje ex Yu rock scene, a činjenica da će se okupiti na Sarajevo film festivalu je i dodatna motivacija. Tri mjeseca su proveli u studiju, ali mu je drago da je danas prepoznat jer je taj album baš bio svoj.

Dokumentarni film prati dva glavna lika Srđana Sachera i Darka Rundeka te njihovo odrastanje. Dok je Rundek odrastao na Trnju, kvartu u kojem su bile samo prizemnice te tek pokoja zgrada, Sacher je živio u centru koji je izgledao kao veliki botanički vrt. Ono što je bilo zajedničko svima su haustori koji su imali veliku važnost, a od kojeg očito potječe i ime grupe. Sacherova baka je bila pomoćni radnik u HNK te ga je vodila sa sobom gdje se i prvi put susreo sa svijetom umjetnosti. Haustor se okupio 1979. kada Zagreb nije bio tako veselo mjesto puno boja te su svojim nastupima bili primijećeni, a činili su ga  Zoran Zajeca – Zex, Damir Prica – Capri, Srđan Gulića – Gula te Srđan Sacher. Svaki od njih je bio zaljubljen u glazbu, a sve ih je povezivala činjenica da su bili velike individue koje su htjele potpunu slobodu u stvaranju. Svoj nastup Rundek je kombinirao te nazvao magični punk cabaret, a s neutralnom maskom dobili su na vizualnom identitetu. Prostorije su dijelili sa studentskim satiričkim glumištem koje poslije postaje Kugla glumište, a intervenirali su u javne prostore što ih je činilo zanimljivima. Ideje o nastanku benda nastaju u Tivatu u Crnoj Gori dok je Sacher odsluživao vojni rok, a iz prašine su negdje izvukli i pjesmu „Mijenjam se“ koja je uvrštena u dokumentarac. Jappina uloga je tu odigrala veliku važnost jer ih došao u Zagreb poslušati ih i ondje boravio s njima tri tjedna dok dok su sve počistili i ušli u studio. Album je nastao u Splitu i prvo što su napravili je da su ga odnijeli DJ-u u tada popularni klub Shakespeare da vide reakciju prisutnih. Bili su uvjereni da imaju hit, ali nakon što su je pustili podij se počeo polagano prazniti. Škarica se sjeća da je zapisao u rokovnik da je album dobar, ali nekomercijalan. Sacher je imao svoju viziju kako stvarati glazbu, zvali su ga Ceausescu zbog discipline u radu dok je Rundek više nošen nekakvim fluidnim ritmom stvaranja i tu dolazi do razilaženja. Sacher odlazi s Vješticama, Rundek nastavlja svojim putem, ali ta povezanost koju je bend ostvario pri stvaranju „Trećeg svijeta“ je morala ostati negdje dokumentirana kao dokaz koliko umjetnost može biti jaka kada se stvori ista kemija s više strana. Svi će se složiti da je Treći svijet tu, samo ga mi ne vidimo.