Podsjećam na činjenicu da je Kamene oblutke Ljube de Karine, jednog od najuvaženijih kipara suvremene hrvatske umjetnosti, otkupio Grad Opatija nakon samostalne izložbe 2006. u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer. Cjelovita forma postavljena je u Parku sv. Jakova ispred samog paviljona. Riječ je o kiparskom projektu od 13 kamenih oblutaka složenih u krug u jedinstveni idejni koncept koji doziva prapočetke života, arhetipska značenja, vizualni aspekt Stonehengea (kružne megalitske građevine vjerojatno obrednog obilježja). Skulptura se sjajno uklopila u prostor, postala je dijelom opatijskog života, mjestom koje intrigira djecu, šetače i prolaznike. Uz to, svojom vizualnošću i sadržajem, na najbolji način dopunjuje i zaokružuje odnos s galerijom pa je tijekom godina znatno doprinjela likovnom identitetu Opatije.
Želi se reći da umjetnost govori o nama, pamti naše postojanje u prostoru i vremenu, da umjetničko djelo postavljeno u javni prostor nije dekoracija prostora, svrha mu je osmišljavanje i obogaćivanje prostora, ono s vremenom postaje dijelom zajedničkog kulturnog dobra koje treba čuvati, o kojemu treba brinuti.
A Kameni obluci Ljube de Karine u ovo adventsko vrijeme uznemirili su ne samo opatijsku javnost. Izmješteni su, preseljeni, maknuti (privremeno, kažu). Jer, odlukom Grada, taj je dio parka za potrebe Adventa dobio drugu namjenu. Naravno, komercijalnu.
Negativni komentari i reakcije na odnos Grada prema umjetnosti zaredali su se već ljetos: posjetitelji izložbe nagrađenih umjetnika sudionika Mandraća bili suzatečeni, začuđeni situacijom. Naime, u galerijskom prostoru Umjetničkog paviljona promovirala se i uvažavala kreativnost, a istodobno, ispred galerije nevjerojatni prizor – na oblutcima jastučići za sjedenje, šank u pozadini, gomila kičastih drangulija na okolnom raslinju, razne druge dosjetke ugostitelja kojima se pozivalo na konzumerizam. Tako kontaminirani prostor onemogućavao je pogled na skulpturu, onemogućavao je, naravno, i bilo kakvo prepoznavanje umjetnikove ideje o djelovanju skulpture na prostor. Riječju, u parku ispred galerije događala se nemilosrdna devastacija umjetničkog djela koje je godinama bilo ponos Opatije, koje je, u sjajnom suglasju s arhitekturom i namjenom, već saživjelo s prostorom jer mu se dogodilo ono najbolje što se može dogoditi u jednom prostoru, tako važnom za pulsiranje i prepoznavanje opatijskog života.
Nema dvojbe da takvo bagateliziranje autorova života i stvaranja ujedno povrjeđuje i sve umjetnike koji žive u Opatiji i nastoje svome gradu dati obol kreativnosti. Dio javnosti smatra da je nedopustiva komercijalizacija prostora koji je postao dijelom umjetničkog identiteta Opatije, da bilo kakva intervencija bez pravih i velikih razloga ne služi Gradu na čast. Ugostiteljski i komercijalni razlozi doista ne bi trebali biti jedini i najvažniji cilj. Pa je kaznena prijava Axela Luttenbergera, bivšeg gradonačelnika, protiv nepoznatog počinitelja zbog izmještanja skulpture sa svoje pozicije u parku, naišla na odobravanje mnogih.
Nameću se još neka pitanja: ako se obluci vrate na mjesto u parku, hoće li cjelovita forma imati prvotni oblik? Nije li razbijanje umjetničke cjeline nedopustivi čin? Je li došlo do oštećenja prilikom transporta? Hoće li se obluci i nadalje micati prema nečijoj procjeni o važnosti događanja i hoće li se na svakom važnijem događanju obluci „ukrašavati” jastučićima i pretvarati u mjesta za sjedenje? Interakcija s umjetničkim djelom uvijek je dobrodošla, ali intervencija bez pravih razloga najčešće vodi devastaciji.
Naslovnica: https://www.facebook.com/photo/?fbid=780421753665915&set=a.780421733665917
#Branka Arh #devastacija #Ljubo de Karina #Opatija #Umjetnički paviljon Juraj Šporer
