Ako je prema medijima i garniranju interesa prosječno (ne)zainteresiranog gledatelja, jednako (ne)osjetljivog na podražaje, nakrcati zagrebačku Arenu tokom tekuće godine najlakši je zadatak na svijetu. Osim ako ste Amira Medunjanin, onda u slučaju proloma oblaka ljudi radije ostanu kući nego slušati sevdah koji svijetu razgaljuje srca. Inače, dojam je kako nema tog srpskog estradnjaka ili zabavnjakuše koji ne bukira prostor od okvirnih 12 000 ljudi da isti ne plane u nekoliko dana ili tjedana od službene najave datuma održavanja.
Subotnja večer 10. lipnja u vrijeme odigravanja finala nogometne Lige prvaka pripalo je glazbenim prvacima drugačije vrste. Urban & 4 praćeni Simfonijskim orkestrom HRT-a i ženskim vokalnim back up zborom reprizirali su njegov rijetki prearanžirani koncertni program, prilagođen od strane Ante Gele, kakvim je već u nekoliko navrata predstavio svoje the best of i nove momente u novom ruhu.
Autor fotografije: Nikola Knežević
Slično je koncertno izdanje dobilo i službeni live album iz 2019. Tako da se ovaj puta nije radilo o one in a lifetime iskustvu ali ekskluziva je zadržana. Tome je klimnulo po slobodnoj procjeni 9 do 10 tisuća posjetitelja koji su nakrcali dvoranu čineći zahvalan i vrlo usuglašen zbor prateći himne riječke alter pop rock institucije. Onih koji će se unisono pridružiti u refrenskim dionicama podebljati ježenje izvedbi klasika poput „Moja voda“, „Mjesto za mene“, „Iskra“, „Svijet za nas“.
Urban je prošarao karijerom u rijetko ponovljivoj prilici koja je prerasla kapacitet Lisinskog kao prirodnog okruženja nudeći stapanje pop glazbe s klasikom na vrlo značajan, gotovo prema publici edukativan način. Iako se ne radi o revoluciji u svjetskim razmjerima, pobogu i Metallica je radila slične eksperimente, u ovdašnjem kontekstu uloga Ante Gele kao aranžera nije zanemariva čini se još od vremena kad je Urban uskakao u dirigentsko odijelo za vrijeme zabavnog HTV showa „Maestro“. Tada se otkrivalo i kopalo kako „Maloj trubi“, „Astronautu“, „Rukama“ i široj setlisti najvećih hitova itekako odgovara orkestralno proširenje. Obzirom da je poslije tog eventa objavljen intimni i hvaljeni, još uvijek aktualni album „Lipanj, srpanj, kolovoz“ materijala za proširenje repertoara nije nedostajalo („Nitko osim nas“, „Biram ptice“, „Sama“). Urbanovo „iščitavanje“ svojih alter pop komada na klasični način autorski je opravdan postupak za razliku od šlepanja prodavača obrada tuđih stvari poput „rebel with the cello“ etiketa. Nije se izbjegavalo općih mjesta najvećih hitova ali ni doticanje i buđenje nekih od lauferskih favorita s kojima je počeo i završio ovaj nastup („Mjesečev rog“ i „Svijet za nas“). U dva i pol sata dugom koncertu moguće se glazbenim viškom učinilo gostovanje Radeta Šerbedžije s kojim su izveli lijepo orkestriran Radin duet s Kemalom Montenom „Ni u tvome srcu“ no kako se prijateljstvima kroz prste ne gleda, tako ni ova izvedba nije imala dugo upitnike nad sobom kad zanemarite Urbanovu iznimnu vokalnu nadmoć nad Radetovim storytelling i dramsko recitatorskim stilom. I generalno, tokom cijelog koncerta Urban je odavao dojam nikad spremnijeg i vokalno točnijeg pjevača.
Kao što se nekad znalo izlaziti punih pluća nakon Đoletovih ili Gibinih koncerata, analogijom prema svjetskim izvođačima, Caveovih, Springsteenovih ili Cohenovih, tako je izaći iz ove glazbene dvoipolsatne rapsodije u plavom, bilo pospremiti u album sjećanja trenutke o kojima ćete govoriti biranim riječima, superlativima, počasti, respektom i divljenjem.
Autor fotografije s naslovnice: Nikola Knežević
#Anđelo Jurkas #Arena #Simfonijski orkestar HRT-a #Urban & 4
