U subotu se u caffe baru “Boćar” održao prvi Poetkult na otvorenom, u organizaciji pjesnika Filipa Kralja i pjesnikinje Eliane Katarine Polić. Subotnja je večer na Brajdi protekla u veseloj atmosferi, tim više što se osim večeri poezije, sasvim slučajno i neplanski, u isto vrijeme i na istome mjestu održavala fešta boćara, a koja je kompletnoj večeri dala potpuno novi, prilično interesantan i suviše suvremen prizvuk. Dok su se iz unutarnjeg dijela lokala orili domaći i narodni hitovi, u njegovu su se dvorištu obrađivale teme poput prijateljstava, ljubavi, putovanja, politike, i zapravo svega što jedan pjesnik iz svakodnevice vlastite egzistencije može pretočiti u stihove. Ovakvu je sintezu dvaju kultura teško ne sagledati metaforički, pa ju promatrati kao uokvirenu sliku društva u globalu – iako subotu navečer svi provode na istome mjestu, ondje su iz različitih razloga, pa dok jedni introspektivne misli vade iz ormara van, drugi ih u njega zatvaraju. Pa ipak, ova naizgled nespojiva kombinacija, uspješno je koegzistirala na Brajdi te su se unatoč kontrastu, svi uspjeli dobro zabaviti.
– Danas je ispalo tako da boćari imaju svoje događanje u isto vrijeme kada se održava i večer poezije. Iako mislim da se neće opet potrefiti ovako, čini mi se da uživaju i jedni i drugi, pokušavamo osigurati da nitko nikome ne smeta, rekla je Kristina Bučić, voditeljica lokala.
Unatoč paralelnoj boćarskoj fešti, večer poezije neometano se održala. Pjesme su, uz organizatore i Sonju Jeremić, koja, sada već tradicionalno, posjetitelje oduševljava svojim stihovima, čitala i neka nova lica, a pridružila se i Shura Dumanić, vlasnica Shura Publikacija. Šesti se po redu Poetkult prvi put održao na otvorenom, u parku Eugena Čulinovića na Brajdi. Iako je lokacija u samom centru grada, na korak se od betonske šume skriva prava mala zelena oaza, pa se tako poezija čitala pod palmama, što je dodatno oplemenilo ugođaj. Kako je to lijepo rekao jedan od organizatora Filip Kralj, „mali je to korak za čovjeka, ali veliki za Poetkult“ – stoga se nadam da će ovaj doslovni i figurativni prelazak praga organizatorima nedavno nastale, male i prijateljske večeri poezije proširiti vidike te ih okuražiti da Poetkult podignu još jednu stepenicu više. Tko zna, možda će na sljedećem Poetkultu i boćari pročitati kakav svoj uradak, pa tako pokazati da granica između njih i pjesnika, osim nekoliko stepenica koje dijele terasu od unutrašnjosti caffe bara „Boćar“, zapravo i ne postoji.
– Meni je ovo drugi Poetkult, prvi puta sam bio dok je bio na zatvorenom, tako da je ovo jako lijepo. Podržavam što više ovakvih manifestacija u Rijeci, nisam se još pripremio na to, ali nadam se da ću sljedeći put nastupiti kao ravnopravni član izlagačima. Što se tiče kombinacije boćara i poezije, to je nekakav spoj Rijeke, spoj stilova i žanrova. Vidiš da je to nekakav lijepi suživot, mislim da je to naša svakodnevica, rekao je Teo de Privitellio.
– Meni se ovo jako svidjelo, osvježenje je u Rijeci, općenito u gradu. Scena je trenutno grozna, nikad nije bila gora u zadnjih 20 godina od kada ja za nju znam. Bolje mi je ovih 30ak pjesama koje su izašle iz ovih ljudi ovdje, nego kompletan noćni život u Rijeci, zaključio je Nikica Karas.
Fotografije snimio Aleš Suk
