Wartburg je marka auta proizvedena u Istočnoj Njemačkoj čiji su zadnji modeli izašli početkom 90-ih godina nakon čega se tvornica zatvorila. Najpoznatiji model je karakteristični karavan dugačak 438 centimetara. Danas kada su auti sve veći i veći možda nam ta brojka i nije preveliko iznenađenje, no prije četrdesetak godina taj auto je svakako bio upečatljiva pojava na parkingu. Za Wartburga kažu da je neuništiv, a o tome nam svjedoči i ova knjiga.
Hotel Wartburg prati život jedne četveročlane obitelji iz perspektive sina koji nije imenovan. Nisu imenovani niti ostali članovi obitelji, već ih upoznajemo kao Starog, Staru i Sestru. Imena imaju ostali sporedni likovi kao što su susjedi i prijatelji. No, za priču nisu važna imena, već situacije. Roman je podijeljen na tri dijela koji prate odrastanje sina, odnosno pripovjedača. Poglavlja su izrazito kratka, od dvije do četiri stranice, i svako se može smatrati zasebnom epizodom u životu jedne obitelji. Osim obitelji, u svakoj epizodi prisutan je i famozni Wartburg, crveni karavan koji nije samo auto, već prostor za razgovor, sigurno mjesto i točka u kojoj se razvijaju odnosi između različitih članova obitelji, poglavito između sina i Starog.
Svaki član obitelji ima svoju perspektivu vezanu uz Wartburg. Stari svoj identitet u potpunosti poistovjećuje s autom. O tome nam najviše govore scene u kojima Stari pomaže susjedima prenijeti stvari s Wartburgom ili situacije u kojima se osjeća ugroženo zbog konflikata u obitelji pa za svoj bijeg i odlazak u sigurnost koristi omiljeni auto. Sinu, s druge strane, auto predstavlja simbol odnosa s ocem odnosno nerazriješeni konflikt koji do samog kraja ostaje enigma. Sin osjeća strah od oca, od njegovih reakcija, te mu zamjera što mu nikad nije pružio ono što bi jedan roditelj trebao. Staroj je Wartburg samo prijevozno sredstvo te ga poštuje jer zna koliko znači Starom, dok Sestra jedina nema izražen odnos prema autu, no rekla bih da je tome tako jer je njezin odnos s ocem dobar, što vidimo već u prvim poglavljima u kojima Stari dovodi tek rođenu Sestru kući u Wartburgu.
Roman je pisan jednostavnim stilom, svakodnevnim razgovornim jezikom s ugrađenim slengom pa se lako čita. Radnja je također svakodnevna, nešto u čemu se gotovo svatko može barem djelomično prepoznati. Iako nosi puno dublji smisao, nije ni to toliko teško dokučiti jer nam je Žmirić pružio Wartburga kao ključ za interpretaciju obiteljskih odnosa, ali i jednog odrastanja. Iz svega navedenog zaključujem kako bi Hotel Wartburg bio savršena školska lektira. Kada bismo klincima dali da čitaju nešto što im je poznato, kratko i s čime se mogu poistovjetiti, a uz to i naše, možda bi se više čitalo. A dalo bi se snimiti i seriju jer se kratka epizodna poglavlja sjajno uklapaju u scene. No, o tome možda jednog dana.
Zanimljiv je lik Nele, djevojke koju upoznajemo kao pripovjedačevu prijateljicu, a zatim i djevojku. Nela se pojavljuje pa nestaje, da bi se ponovno pojavila na kraju. Iako naš pripovjedač Wartburga doživljava negativno jer ga promatra kroz prizmu odnosa s ocem, s Nelom on doživljava ugodne uspomene u Wartburgu pa njezinu ulogu možemo promatrati kao transformaciju pripovjedača koji je u trenutku njezina povratka dovoljno sazrio da oca može promatrati na drugačiji način.
Pozabavila bih se poglavljima Prolog i Povratak na izvor što su ujedno prvo i posljednje poglavlje. U tim poglavljima pripovjedač odvozi Wartburga na izvor s namjerom da ga zapali. Već sam spomenula da je sinu Wartburg simbol sukoba s ocem, čak i svojevrsna trauma iz djetinjstva pa ovdje govorimo o pokušaju da se taj odnos uništi. Starog više nema, no ostao je auto pa se čini kao da je Stari još uvijek tu. Iako odlazi s čvrstom namjerom da ga zapali, polako se počinje kolebati. Je li ga zapalio ili nije na kraju ne znamo jer roman završava riječima „Grmi i bubnja kao krv u ušima. Dok stignem do tamo, smislit ću što ću“. I s ovom rečenicom autor nam ostavlja slobodne ruke. I nadu. Jer konflikte i traume iz djetinjstva ne možemo uništiti, oni su dio nas. Možemo ih samo prihvatiti kao dio sebe i oprostiti onima koji su nam ih nanijeli jer možda nisu znali drugačije. Ono što nam ostaje je nada u budućnost, kao i našem pripovjedaču. Nela je trudna, bend je uspješan, sestra je pozvana u reprezentaciju. Na kraju je možda sve onako kako treba biti, uključujući i Wartburga koji je jednostavno neuništiv.
Istaknuti vizual: Aleš Suk
#Hotel Wartburg #književna kritika #književnost #roman #Zoran Žmirić
