Izložba konceptualne fotografije, nastala u sklopu znanstveno umjetničkog projekta Sveučilišta u Rijeci: „Umjetnička fotografija danas. Rakurs kao diskurs“ predstavljena je od 8. do 15. studenog u riječkoj Galeriji Principij, a potom od 16. do 28. studenog na Filozofskom fakultetu u Rijeci uz prostorije dekanata cjelodnevno. Autori fotografija studenti su s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Filozofskog fakulteta u Rijeci s Odsjeka za povijest umjetnosti, Umjetničke akademije u Splitu s Odsjeka za film i video i Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku s Odsjeka za vizualnu i medijsku umjetnost.
Izložbi predstavljenoj u dva riječka prostora prethodila je tijekom svibnja ove godine Radionica za studente koji su se prijavili kao suradnici u projektu, pod nazivom: „Konceptualna fotografija danas“, pa se na temelju zajedničkog istraživanja, predavanja i terenskog rada pristupilo individualnoj prezentaciji „koncepta“ grada, kao slici koja se vizualno percipira, ali idejno interpretira kroz različite rakurse snimanja, a time i posve različite diskurse rasprave o slojevima urbanih jezgri u kojima autorice i autori žive. Radionicu su vodili dr.sc. Nadežda Elezović, fotograf Borislav Božić i voditeljica znanstveno umjetničkog projekta prof. dr.sc. Nataša Lah.
ANTEA RATKOVIĆ, studentica s Umjetničke akademije u Splitu projekt je bazirala na ideji višekratnog fotografiranja iste točke urbanog prostora gdje je kroz period od tri mjeseca i uvijek s iste točke gledišta snimala prolaznike oko spomenika Gaje Bulata na istoimenom trgu. Njezino je istraživanje i kontinuirano snimanje prostora trga u različitim situacijama rezultiralo nizom prizora interakcije spomenika s pojedincima, grupama ljudi ili prazninom prostora. Svakom novom fotografijom, ona gradi mrežu sekvenci linearne vremenske crte grada suočavajući stalnost s neprestanom promjenom u okviru istih prostora i prizora.
HELENA BODLOVIĆ, studentica s iste splitske akademije, u svojim se radovima bavi idejom fizičkih i ideoloških razdjelnica u prostornim prizorima povijesne memorije. Njezin motiv je vojni bunker na području Stobreča koji je u povijesnom kontekstu predstavljao stvarnu fizičku granicu između NDH i Kraljevine Italije u Dalmaciji (radi se o talijanskom bunkeru koji je bio dijelom te granice). Kako je taj prostor predstavljao razdjelnicu između prošlosti i sadašnjosti, a time i fizičku barijeru razgraničenja života i smrti Bodlović ga kadrira zanemarujući cjelinu objekta, odnosno, fragmentirajući bunker uz detalje koji se u kadru susreću s neposrednom okolinom bunkera.
GABRIELA ILIĆ, studentica s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku istražuje duboku ljudsku potrebu za ostavljanjem traga kao dokaza prisutnosti i važnosti u svijetu. Tragovi u njezinu konceptu grada šifriraju način komunikacije s budućim generacijama, svjedočeći prisutnost tragom kao svojevrsnim pečatom ovjere. Kroz njezine fotografije slučajni trag prolaznika na ulica nastoji se podići na razinu umjetničkih tragova. Koncept Gabriele Ilić povezuje anonimnog prolaznika i velikog umjetnika kroz diskurs označene prisutnosti, kroz rečenicu: ,,Bio sam ovdje!“
PETRA KORDIĆ, studentica s iste osječke akademije, veže se na drugi aspekt poveznice običnog dnevnog urbanog života i umjetnosti, pa odabirom kadrova koji zbog svojih svojstava, najčešće kompozicijskih ili kolorističkih izgledaju kao mala umjetnička djela. Crtež raspukline zida, podloga toga zida i pojačana nijansa drugog u sjeni nekog nadvratnika…sve to postaje slika slučaja koji uronjen u kontekst prostora i arhitekture postaje umjetnost.
DORA KRIŽNIK, studentica s Odsjeka za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci, svojim radom propituje status umjetničkog djela u suvremenom svijetu. Njezine značajne poveznice s gradom u kojem živi su napušteni prostor Hartera i zapaljeni stog sijena autora Ivana Kožarića koji je izložen u gradskoj jezgri naprosto planuo. (Ne) tolerancija grada priječi da grad bude živi muzej, (ne)tolerancija grada priječi da umjetnost priđe svima a ne samo probranoj muzejskog publici. Umjetnost na smetlištu Hartere u njezinu je radu diskurzivni koncept odnosa zajednice i umjetnosti.
PETRA RADIĆ, s istog je fakulteta, a njezin koncept u promišljanju napuštene riječke Hartere veže se na ideju suvremenog Danse Macabrea (plesa mrtvaca) na tijelu zida u formi susreta dvaju grafita. Na jednom prizoru plešu kosturi, na drugom prizoru čitamo „all my friends are dead“ Formula ostavljenosti uličnog zapisa pretače se u formulu osamljenosti promatrača, a formula užurbanog grada postaje ambijent mauzoleja.
SANDRO MATEŠIN s Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci koncept smjene važnosti u urbanom tkivu grada, na način gdje je komercijalni prostor (konkretno trgovina modne odjeće Zara, smještena danas na lokaciji nekadašnje glavne pošte u centru grada) odbacio vrijednu umjetninu zidnog mozaika Ede Murtića. Matešinov rakurs hvata isti prostor presječen dijagonalom raspukline gdje se na jednom segmentu fotografije u boji vidi sadašnji dućan s robom i kupcima, a u drugom dijelu fotografije već izblijedjeli crno bijeli trag nekadašnje, koloristički snažne mozaičke slike velikog umjetnika deložirane u prošlost.
MIRIAM VOLARIĆ, studentica s iste akademije u Rijeci stvara koncept slike u slici i dvostruke slike u svijetu riječi. Ona stavlja sliku Isusa Krista u kontekst urbane, grafitima išarane ulice, a potom takav dubinski kontrast pretvara u suvremeno čitanje biblijskih citata, koje ispisuje na crnim marginama pod slikom (fotografijom). U jednom od tih citata koji glasi: „K svojima dođe, ali njegovi ga ne primiše“ (prvo poglavlje evanđelja po Ivanu) sublimira se suvremeno, konceptualno čitanje grada, gdje gotovo svi studenti na ovoj izložbi s nekom racionalnom distancom ipak žaluju za gradom koji čuva i skrbi život kao umjetnost, i umjetnost kao život.
Objavu pripremila: Nataša Lah
#Borislav Božić #Galerija Principij #Nadežda Elezović #Nataša Lah #Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci
