Ovaj je tjedan u riječkom Art-kinu obilježen filmovima neponovljivog Rajka Grlića.
Sedmodnevni ciklus “Dani Rajka Grlića” otvoren je jučer, 23. rujna, uvodnim razgovorom s autorom i projekcijom filma “Samo jednom se ljubi”. S Grlićem je razgovarao profesor s našeg Sveučilišta i književni i filmski kritičar Saša Stanić, a pitanja su bila usmjerena na Grlićeve dane u Pragu, odnos prema svojim filmovima i anegdote koje veže za njihovo stvaranje.
Razgovor je startao s Rijekom. Grlić je naglasio kako s našim gradom već dugo ima intimni odnos, a spomenuo je Ex Libris kao svoj dom te Snježanu Prijić Samaržiju koja ga je vezala uz Sveučilište. “Ovo je lijep grad, mali grad, ima nešto od grada što su gradovi izgubili. Moj rodni Zagreb je postao ružan nažalost, nekako zapušten, ne liči mi više na grad u kojem sam odrastao. Vjerojatno sam tako u potrazi za nekim gradom našao Rijeku”, rekao je Rajko Grlić. Sudeći po broju publike u Art-kinu, kako je i Saša Stanić primijetio u početku razgovora, i Rijeka voli Rajka Grlića. Kako i ne bismo, osim što se radi o redatelju čija filmska karijera seže u šezdesete te i dalje ne posustaje, govorimo o čovjeku koji zaista razumije i primjećuje svijet oko sebe i koji filmski rukopis beskompromisno prilagođava temi ili junaku čiji život u filmu prikazuje.
Na pitanje o tome što bi možda u svojoj karijeri promijenio, i na koji bi je način uopće mogao sumirati, Grlić odgovara da ne zna i da to zapravo niti ne nastoji učiniti. „Kroz život sam pokušao to što sam prošao ostaviti iza, ne suditi. Ja ne gledam svoje stare filmove, jednostavno pokušavam sebe složiti za sutra, a ne za jučer. Jedina iznimka je knjiga koju sam sastavio i koji su me natjerali da objavim, ona je zbir jučerašnjih priča. Ona je neki trag. Ali je i nastala od straha da će priče otići sa mnom u grob”, rekao je Grlić.
Kada ga je Stanić pitao što bi radio kada se ne bi bavio filmom, vrlo brzo pak odgovara: brodogradnja. Nekada je mislio da će raditi brodove, a onda je dobio kameru i sve se promijenilo. Studirao je na FAMU u Pragu za vrijeme dolaska Rusa u Prag, premda kaže da mu je ulica – kazalište, film, knjige i sve izvan fakulteta – bila još veća škola. Nakon povratka iz Praga, Grlić započinje profesionalnu filmsku karijeru i stvara „Kud puklo da puklo”, film koji je anticipirao ono što se u filmovima počelo događati tek kasnije. No Grlić radi filmove prema junacima i vrsti priča. „Vi ne uzmete film i kažete ‘evo ovo je priča o Ivici i Marici, i ja ću to snimiti s osam milijuna kadrova i tom tezom. Filmovi nastaju nekim prirodnim putem – za priču o čovjeku koji hoće biti klasični muzičar, radite klasični film. Ja sam uvijek govorio da bi filmove trebalo raditi tako kao kad bi glavni junak mogao o sebi pričati, on bi takav rukopis izabrao jer je to on. Probao sam pronaći rukopis glavnih junaka u svojim filmovima. Zato su moji filmovi i različiti, to je ogromno bogatstvo koje imate kad radite manje non-budget filmove, da možete raditi svaki film drugačije. Kad vam u ozbiljnim kinematografijama uspije nešto kao komedija, vi ste sebi smrtnu kaznu propisali, cijeli život će vam netko htjeti financirati samo komedije. Kada radite bez para, imate tu strašnu slobodu da možete raditi filmove različito i da pokušate naći oblik filma koji je blizak priči”, ispričao je Grlić.
Rajko Grlić prisjetio se i svojih gostovanja u Cannesu, a jedan od filmova koji je tamo doživio veliki uspjeh je upravo „Samo jednom se ljubi” koji se prikazao nakon razgovora. Ovaj žanrovski spoj melodrame i političkog filma iz 1981. kroz arhetipsku priču o zabranjenoj ljubavi raščlanjuje problematiku represivnog aparata sistema s jedne i materijalne korupcije s druge strane. Film je zbog tematike svojevremeno nailazio na cenzuru, ali je nakon uspješnice u Cannesu prikazan u Puli i Zagrebu (gdje ga je vidjelo sto tisuća ljudi), zbog čega je hrvatska kinematografija zakoračila u novo desetljeće.
„Samo jednom se ljubi” uspješno je otvorio tjedan Grlićevih filmova – retrospektive i premijere filma “Svemu dođe kraj” u srijedu – a sve povodom uručivanja počasnog doktorata. Doktorat će se Rajku Grliću uručiti danas u 11 sati u Auli Rektorata Sveučilišta u Rijeci, a program manifestacije se nastavlja u 18 sati Okruglim stolom u Art-kinu. Detaljni program dostupan je ovdje.
Program Dana Rajka Grlića provodi se u suorganizaciji Art-kina i Sveučilišta u Rijeci te u suradnji s Hrvatskom kinotekom, Jadran filmom, Propeler filmom, Factumom i Zagreb filmom.
Istaknuta i ostale fotografije: Aleš Suk
