/ ILITI: O APOKALIPSI ILITI OTKRIVENJU ODMA’ & SADA
KAO PROBLEMATICI PREVOĐENJA ( S HEBREJSKOG NA GRČKI ) ŽEDNIH PREKO VODE /
UVODNO SLOVO
A) „Fantom“
Postoji stara narodna krilatica: Preko vode do slobode. Može i putem fantomske vodene „Zebre“ u Gradu koji teče. Ili kao na jednoj poznatoj fotografiji beogradskog umjetnika Borisa Burića, na kojoj vidimo prometni ili sobraćajni znak s „hodačem“ postavljen posred mora, ne na ulici niti na cesti. Jer bez slobode nema ni „fantoma slobode“, da se vratimo na narodne mudrosti.
B ) Galerija OK iz epohe MMC-ov „Palach“ i famozna „Grubićeva Zebra“ – realizirana – sukladno prijedlogu Branka Cerovca kao člana „dream team“-a Galerije OK – upravo na imaginarnom, fantomskom „prijelazu“ između Palacha i Penzije (kao umirovljeničkog „Palaha“ potkraj ’90-ih! ); kao konceptualno – transartistička zagonetka.
Kako piše u Književnom časopisu „Fantom slobode“ (broj 1 / 2012.) navrh stranice 216, citiram: „Galerija O.K. (O.K. skraćenica od Otvoreni krug, udruge koja je osnovana 1992. godine, a dugi niz godina vodio ju je Damir Čargonja Čarli) je osnovana 1998., nakon ulaska u prostor Kluba Palach. Stručni savjet i voditelji Galerije O.K. kroz godine njenog djelovanja bili su: Branko Cerovac, Nemanja Cvijanović, Tanja Dabo, Damir Čargonja, Branko Franceschi, Melita Sorola Staničić, Sven Stilinović, Ivica Župan… „ („Fantom slobode“, 1/2022., str. 216)
Ovom zgodom, zadržimo se na trenutak na godini 1999. – koje je kroz Kružnu ulicu i „Palach“ s Galerijom OK (Multimedijalni centar d.o.o. Rijeka) prodefilirala cijela plejada ne samo „zagrebačkih“ nego i inih umjetnica i umjetnika: Igor Grubić, Igor Zlobec, Vladimir Dodig Trokut, Branimir Vardaj Ico, Atelje Pašac, Sanja Lisov, Damir Božić Pišta, Goran Nemarnik Gus, Franko Bušić, Bojan Štokelj, Sven Stilinović, Damir Šegota Šegi, Nini Cinotti, Stelarc, Marko Radošek, Leonard Rubins, Vlasta Delimar, Milan Božić, Vlado Martek, Božidar Jurjević, Josip Pino Ivančić, Damir Čargonja Čarli, Jusuf Hadžifejzović, Bojan Gagić, Josip Zanki, Igor Medved, Vlatko Vincek, Aleksandar Smiljanić, Vladimir Kariolić, Mirela Volarić, Rajko Bizjak, Davide Grassi, Tanja Dabo, Marko Brajović … Neki/-ke su izlagali i/ili izvodili projekte, performanse, akcije u više navrata te iste godine (a i slijedećih). Zašto to spominjem? Pa, 1999. se, eto, „pojavio“ nekako na popisu i – Igor Grubić! Danas već solidno proslavljeni suvremeni umjetnik, čiju recentnu retrospektivnu izložbu – istodobno s onom manjom Jasenka Rasola u prostoriji „Jaslice“ – koji je također na popisu artista u Galeriji OK (godine 2003.!) – od neki dan imamo priliku gledati u riječkom Art kvartu, u Ex-„Benčić“ MMSU-u. Punih četvrt stoljeća nakon osvita znamenite „Zebre“ u riječkoj Kružnoj ulici. Kao povjesničar umjetnosti, muzealac i kurator – danas „freelancer“, sudjelovao sam, na molbu samog Grubića, u postanku te čuvene (nedavno kao „rekonstruirane“ / „dekonstruirane“!) riječke „palahovske“ atrakcije. To treba POJASNITI – javno. Pošto se mnogo „konceptualnih“ misterija NIKADA javno ne prezentira kako je stvarno bilo, nego radije MITSKI, sukladno „gardu“ Subjekta određene mistifikacije i – IDEOLOGIJE. Ne istine. Kao u „slučajevima“ Crvenog, Svjetlosnog, Crnog, Zelenog i svih „mogućih“ i „nemogućih“ inih „Peristila“ i „Splitskog Salona 1997.“ – koji od početka prelaze u domenu „Na rubu znanosti“ i transartističkih „narodnih priča“.
Naime, kakva li je ono bila „geneza“ tog sakramentskog pješačkog prijelaza (zebre) – baš tamo, pred upadom u „Palach“!? E, pa, o tome ćemo još malo.
Davne 1999. osvanuo je u Gradu koji teče (kao Rječina) nadobudni artist Igor Grubić. Što je bio naumio? Pa, prvo, ideja mu je bila da NEGDJE U RIJECI – ne znajući gdje! – bude realizirana – ZEBRA to jest koncepcijski i konceptualno osmišljen „pješački prijelaz“. U razgovoru sa mnom o tome, PITAO ME JE imam li ja neki konkretniji PRIJEDLOG gdje, na kojem mjestu točno, bi bilo najzgodnije to izvesti. Pošto još nije bio stigao temeljitije upoznati i proučiti Rijeku. Rekoh mu: IMAM, najbolje je ZEBRU „napraviti“ znaš gdje? – U KRUŽNOJ ULICI POVEZATI ZEBROM „PALACH“ I „PENZIJU“! Jer U ONA VREMENA (a NE više!) postojala je živa, spontana komunikacija i prožimanje između stalnih gostiju i protagonista „Penzije“ i „Palacha“, OBOSTRANO! Jer u „Penziji“ se moglo bez puno para lijepo piti i družiti, te su i „palahovci“ rado i često svraćali „preko puta“, a „stariji“, „veterani“ Kružne i Palaha normalno su i dalje svraćali u svoj klub, gdje je bilo zanimljivo, a dalo se i dobro cugnuti, kao i „preko“. To se ZAISTA, STVARNO događalo, a ne tek „simbolički“ (otkad su totalno „birokratizirali“ i BLOKIRALI svaku iole normalnu komunikaciju u Kružnoj!). Grubić je PRIHVATIO tu sugestiju, prijedlog, IDEJU, i potom je ondašnja (POTOM i „današnja“, „obnovljena“) „Zebra“ osvanula baš na tom mjestu. Pošto do tada Igor Grubić nije niti znao za „Penziju“ pred „Palahom“ niti je išta prije primijetio „preko puta“ kluba „za mlade“, „omladinskog“. Prirodno. Nije Igor Grubić nazočio niti danas već historiziranom (vidi: Kronotop hrvatskog performansa) PRVOM HRVATSKOM SOCIJALNOM PERFORMANSU koji su Čargonja Čarli i Sven Stilinović izveli upravo u toj „Penziji“ iste godine, 1999. Kad smo Galeriju OK vodili Čarli, ja, i Sven, kad se na dulji period nastanio u Rijeci i okolici. I ja sam tada, naravno, bio tamo, „u Penziji“, s penzićima, Ahelom Šumskim i ekipom riječkih originala koje je Sven častio hobotnicom! Pogledajte fotografiju u „Fantomu slobode“ na stranici 132. To je istinski kontekst i smisao nastanka „Grubićeve Zebre“ u Rijeci. Osim hobotnicom i krompirom veterane „Penzije“ počastili smo, Sven, Čarli i ja, i kultnom anarhističkom literaturom. Bujrum!
Napomena: Apokalipsu, Otkrivenje i Saharu (Smak svijeta), Globalno Zatopljenje, ostavljamo „za drugi put“!
Istaknuta fotografija: Kazo i Joža, dvije legenda Palacha pretrčavaju „Grubićevu zebru ”,; autor: Damir Čargonja Čarli
