Riječka je alternativna scena iznjedrila ne jedan kvalitetan alternativni, rock, punk, metal, whatever, bend, a tome je uvelike doprinio i Ri Rock festival, koji iz godine u godinu iz mišjih rupa na stage izvlači mlade i perspektivne bendove – njima tako pružajući potrebnu podršku, a publici željnoj onog pravog, riječkog, rock zvuka, užitak kvalitetnog festivala koji će pamtiti barem do njegova sljedećeg izdanja, ako ne i duže. Prošli se vikend održao 45. po redu Ri Rock festival, koji je i ove godine Palach ispunio do čepa, a bendove i izvođače koji su se istaknuli u protekloj godini, nagradio vrijednim nagradama te famoznim Ri Rock kipićima. Možete na to gledati kao Božić za pankere i metalce – Palach ima vlastitog Djeda Božićnjaka, a.k.a. Vinka Golembiowskog, vilenjake koji marljivo rade cijelu godinu ne bi li prepoznali bendove koje treba nagraditi, i „djecu“ Ri Rocka koja za svoj trud dobivaju nagrade. Ne znam jeste li od božićnog duha, ali morala sam se na to osvrnuti, uzevši u obzir da se zadnjih dana, osim Mariah Carey, ne može čuti ama baš nikakva druga glazba. Ili može?
Ipak može, ako istu tražite na pravim mjestima. Kolegica Klara i ja tako smo hladnu srijedu navečer provele u Music Boxu, Ri Rockovom plejsu za probe, gdje smo se družile s riječkim metal bendom Zenoth. Iako Zenoth ne spada među novonastale bendove koji su nastupili na ovogodišnjem Ri Rocku, njihov je rad prepoznat, pa su tako osvojili Ri Rock kipić za izvođača godine. Bend je nastao 2017. godine, a čine ga vokal Marino Vinceković, Zlatko Štefančić na gitari, Mateo Rožić na bubnjevima i Kain Rukavina-Majerhold na bassu. Ova je simpatična četvorka nedavno objavila i prvi album, „Shores of Destiny“, na kojem su radili čak pet godina, ne bi li ga konačno doveli do savršenstva.
Kako je nastao bend?
– Mateo i ja smo došli na ideju da stvorimo metal bend, pa smo Kaina pitali zna li nekoga za gitarista, on je predložio Zlatka, koji je onda došao u bend, nakon raznih izmjena došao je i Kain – tako je nastao Zenoth u postavi u kojoj je danas. Probe smo imali u Music Box-u, još uvijek tu imamo probe, a pjesme smo počeli raditi kod Matea doma, tamo se zapravo sve događalo, sve smo sami izvorno radili, što je postepeno vodilo do sve većih i većih stvari, što je između ostalog dovelo i do pobjede na ovogodišnjem Ri Rocku, započinje Marino.
– Zlatko i ja smo išli zajedno u srednju, kad su Mateo i Marino radili bend, pitali su mene znam li nekog tko bi mogao biti gitarist – ja sam bio kao, da, znam jednog ful dobrog gitarista, ne izlazi baš van puno, makar ne s vama, ha ha. Imao je period kada je ekstremno samo svirao, zato zvuči tako dobro, sav se taj trud čuje u njegovom sviranju. Ja sam se u početku samo družio s njima, iako nisam ništa svirao. Nakon par godina sam si kupio bass i naučio svirati, pa su me na kraju pitali hoću li i ja svirati s njima, bilo je puno promjena u bendu, različitih ljudi koji su pokušavali, ali iz raznih razloga to nije uspijevalo, priča Kain.
– Ma to ti je bilo otprilike tako da je Kain kupio bass da uđe u Zenoth, uz smijeh dobacuje Zlatko.
– Ja sam zapravo bio prvo u publici, i sada sam na stageu s njima – što mi je jako drago, to mi je otvorilo mnoga vrata, upoznavanje ljudi, sviranje okolo, što je u stvari jako jako zabavno, nešto što nisam znao da će se ikada dogoditi, zaključuje Kain.
Kako je to izgledalo u početcima, jeste li se do sada i žanrovski usavršili?
– U početcima smo imali i uspona i padova, prvo smo krenuli s jednim žanrom, ja bih rekao malo drugačijim od onoga što sad sviramo, bacalo je na trash. Meni je ovo prvi bend ikad, tako da sam tada tek učio screamat, tako da je to zvučalo jako loše na početku, postepeno postaje sve bolje i bolje. Sad smo na nekom nivou gdje to zvuči dobro, ali svi smo se dosta upgradeali od tih početaka, govori Marino.
– Ma bili smo mlađi i neiskusniji, nismo baš znali ni pričati jedni s drugima, i komunikacija u bendu je bila drugačija, više je to bilo onako, dječje, ne znam, to je zapravo bilo druženje, govori Zlatko.
– Ma išli smo svi pit’ na Kont i bilo je dobro, dobacuje Mateo.
– Nije bio baš trash , ali imalo je te neke naznake. Osjetilo se to što slušamo – Zlatko je tad slušao Metallicu – a što se tiče slušanja stvari koje su utjecale na bend, e to se promijenilo drastično, tako je i naša glazba dosta drugačija, govori Mateo.
– Na albumu koji smo nedavno izbacili osjete se i Trivium, i Slice the Cake, Gojira, Jinjer, govori Marino.
– Ma daj, kakav Jinjer, nemoj izmišljati bendove sad, uz smijeh dobacuju članovi benda.
Kako funkcionirate kao bend, imate li kakve posebne podjele ili svi rade sve?
– Nemamo podjelu, Zlatko sve radi, smiju se članovi benda.
– Ma dajte, ja ću odgovoriti na ovo pitanje. Nemamo stroge podjele, da netko specifično nešto radi. Recimo da u zadnje vrijeme Kain najviše piše tekstove, ali ovo sve što smo do sad izbacili smo više-manje svi zajedno pisali tekstove – netko bi počeo, pa bi netko drugi dovršio, ili ubacio nešto, nije baš da bi jedna osoba sve radila. Što se tiče instrumentala, ja često počnem ideju doma, pa dođemo tu u Music Box, jamamo, pa Mateo ubaci neke svoje ideje, Marino vokale, pa to na kraju ispadne kombinacija više članova, rijetko to odradi samo jedna osoba. Sve radimo sami, videe nam netko snimi, onda Mateo to edita, on nam je video guy, ja sam zadužen za audio snimke, i uglavnom sve je in the house, zaključuje Zlatko.
Koliko vama kao riječkom metal bendu znači Ri Rock, koliko znači riječkoj sceni uopće?
– Ja sam kasnije zbog toga što smo napravili bend počeo volontirati u Ri Rocku, to je tako krenulo. Vidio sam što oni rade, htio sam ući u scenu, u cijelu briju, pa ću tako i svoj bend moći gurnuti na stage, za početak u Palachu, plus upoznati milijun ljudi koji rade na sceni, tako ući u cijelu tu priču. Ri Rock nam sad znači jako puno, Vinko nas gura gdje stigne i gdje može. Sad smo već toliko u cijeloj priči da su nas na ovom Ri Rocku ljudi ispred Palacha pitali kad mi sviramo, iako mi uopće nismo svirali. Ove godine nismo prijavljivali bend, svirali smo u Palachu već sto puta, bilo bi too much, treba pustiti malo i novim bendovima da sviraju, govori Mateo.
– Ri Rock je dosta značajan, pogotovo za lokalne bendove i za mlade bendove koji tek počinju, super su i te škole sviranja, podrška udruge, Vinka i ostatka ekipe, jako dobra stvar za bilo koji bend na početku. Super je što imamo Music Box, gdje možemo imati probe, mi smo valjda jedini bend na svijetu koji nema nikakva pojačala ni ništa, nego dolazimo tu i trošimo sve njihovo (ha ha), hvala Ri Rocku na tome! Cijeli je festival jako kul, nagrade su jako fora, ima jako veliki potencijal da postane nešto velikog značaja, na cijeloj sceni u Hrvatskoj, ne mislim samo na Rijeku, iako je dosta baziran na lokalnim bendovima, govori Zlatko.
Gdje ste sve svirali zadnje vrijeme? Da li vam je draže nastupati u rodnom gradu ili negdje gdje je manje poznatih lica?
– Svirali smo na Udaru groma, festivalu u Karlovcu, Rock Caffe Labin, zadnju svirku smo imali u Splitu, u Kocki, Metal days van Hrvatske, u Zagrebu u Medici, u Zaboku.. Kad sviramo u Rijeci, uvijek znamo da će biti milijun ljudi, u Rijeci nas znaju, bude kaos, bude show – i to je to, top shit. Vani je uvijek dvosjekli mač, može bit’ banana, a može biti i super. Na jednom plejsu bude sto ljudi, klimaju glavom, okej nikad nisu čuli, fair enough, a na drugom mjestu može biti i ono – bolji smo od headlinera, govori Mateo.
– Palach feels like home, onako, tu smo toliko puta svirali, da mi je popesti se na tu binu i biti pred tim ljudima, uvijek nekako najugodnije. Imao sam period kada sam mrzio svirati u Palachu, jer se činilo kao da sviramo tamo sedam puta godišnje, ali sad mi je onako, najdraže mjesto za svirati sa Zenothom, govori Zlatko.
– Ipak ne želimo biti na jednom mjestu, u jednom gradu, cijeli život i cijelo naše postojanje, želimo se probati probiti dalje, ali da, svirati u Palachu pred svojom publikom ima svoje čari, koje su malo drugačije. Ciljamo se malo maknuti iz Hrvatske, ali uvijek se rado vraćamo u Palach, od tamo smo ipak krenuli. Ali svirati okolo, pred novim ljudima, upoznavati nove ljude – to je nešto toliko posebno, to je i jedan od razloga zašto volim svirati vani, govori Kain.
Što mislite, koliko ste se odmakli od tih početaka, kada ste svirali sedam puta godišnje u Palachu?
– Sviramo i dalje puno puta godišnje u Palachu, ali od početaka smo napredovali onako, tisuću posto. Što se tiče sviranja, i song writinga, i stage presencea, i načina razmišljanja o bendu uopće. Prije je to bilo samo onako, želim svirati gitaru na stageu, nikad nisam razmišljao o drugim stvarima. Sada već znamo da je to samo jedan od aspekata sviranja, vidici su nam se proširili koliko toliko, za lokalni bend to je dobro, iako može i bolje. Sviramo puno bolje, zvučimo puno bolje, imamo matrice i zvučimo kako treba zvučati bend. Sad smo naručili light, sad ćemo i izgledati bolje, i da. Mislim, velike su to promjene za lokalni bend, govori Zlatko.
– Mislim da zapravo sad prelazimo iz lokalnog benda u nešto veće što ima potencijala, sa svim našim trudom, biti nešto. Osim toga, kada smo počeli svirati bili smo dosta mladi, putem smo se promijenili i kao osobe, nadovezuje se Kain.
Nedavno ste izbacili i svoj debitantski album „Shores of Destiny“, na kojem ste radili od 2017. do 2023. godine. Kako je izgledao taj proces, što je utjecalo na finalnu verziju albuma?
– Napredovali smo od tog EP-a koji smo prvo napravili, probali smo raditi neke stvari. Drugačije je pod tim novim utjecajima, Gojire, i ostalih bendova koje smo spomenuli. Pjesme smo radili malo u Music Box-u, malo doma, zvučalo je kako je zvučalo, i dalje je to bio samo bend, bubanj, gitara, vokal. S vremenom smo došli na ideju da možda u taj sound probamo ukomponirati neke druge elemente, synthove, više zbor neki, nešto takvo, i kada sam ja došao na ideju da želim to unutra ubaciti, to je jako produžilo proces, a i druga stvar zbog koje je to tako dugo trajalo je jer sami miksamo, snimamo i masteramo stvari. Kada smo krenuli ja nisam imao pojma o tome, i zbog ovog albuma sam počeo učiti miksanje, tako da mi to nikad zapravo nije zvučalo dobro, kad god bi nešto snimili bi mi bilo onako, meh. Zbog toga se proces ful produžio, zato je rad na albumu trajao od 2017. do 2023. godine. Mislim da je finalna verzija baš ono što smo htjeli, vizija koja nam je bila u glavi toliko dugo, ostvarila se upravo onako kako je trebala, tako da mogu reći da sam potpuno zadovoljan sa svakom pjesmom na albumu, govori Zlatko.
– S moje strane utjecaji za lyricse bile su fantasy spike, LOTR je imao dosta utjecaja, ja sam tako pisao stihove, plus u to smo ukomponirali probleme koje ljudi imaju u sebi, ne bih rekao kao političke, više osjećaji, govori Mateo.
– Izvor i početak svih tih tekstova je zapravo nešto što mi osjećamo, samo je ispričano kroz taj filter fantasy storya i tih nekih utjecaja, koji su samo boja toga što mi imamo u sebi, iako neki dijelovi stvarno jesu izmišljene priče, govori Zlatko.
– Žanrovski bi ga odredili kao melodic death/metalcore, zaključuje bend.
Koliko često svirate, koliko često imate probe?
– Sve ovisi o tome kakve prilike imamo što se tiče svirki. Znalo se dogoditi da imamo tri svirke u mjesec dana, a znalo se dogoditi i da ne sviramo tri mjeseca. Općenito imamo 10 do 15 svirki godišnje, možda manje, govori Marino.
– Zovite nas, dobri smo, ljudi nas vole.. Trebaju nam samo putni troškovi, hrana, započinje Kain.
– Ma da da, i još neke pare, smije se Mateo.
– Imamo probe kad imamo gig, a ostalo radimo pjesme doma, nađemo se kod mene i onda radimo skupa pjesme. Svi sviramo individualno, imamo druge bendove, tako da vježbamo, nisu nam strani instrumenti, govori Zlatko.
U kojim bendovima svirate, osim u Zenothu?
– Marino je u Zenothu i u Ochima, Mateo u Zenothu te u novom projektu na kojem radi s Kainom, Zlatko u bendovima Ochi, Ocean of Another i još jedan novi, za sada još secret bend, govore članovi benda.
Po svemu sudeći, do sada ste zaista mnogo napredovali, čemu planirate posvetiti više pozornosti u budućnosti, koji su planovi za dalje?
– U nekoj bližoj budućnosti nadamo se da ćemo srediti neke svirke, poboljšati naš stage presence, i sve stvari koje nam trebaju. Želimo naš live nastup podići na višu razinu, počeli smo raditi nove pjesme, koje ćemo izbacivati uskoro, ali bit će singlovi, nećemo više raditi isključivo na albumu kao što smo do sad, također ćemo uskoro izbacivati live performance videe, koje smo snimali sad u Palachu. Želimo što više svirati, u Hrvatskoj, van Hrvatske, bilo gdje, i to je to – probati doći do što više ljudi, proširiti tu priču Zenotha. Svaka nam je godina sve bolja i bolja, govori Zlatko.
– Konkretan plan što se tiče scenskog nastupa je taj light koji smo nabavili programirati da bude specifičan za svaku pjesmu, cijeli je taj koncept spojen u jednu cjelinu, znači između pjesama nema tišine, nego cijelo vrijeme svira neka matrica, neki sound, nešto se događa. Želimo da cijeli koncept našeg nastupa bude experience, što se tiče i vizualne strane i zvuka, ne da smo samo još jedan live bend. Želimo da ljudi kada nas vide kažu wow, ovo je stvarno neki bend koji se trudi i koji stoji iza onoga što radi, želimo izvući što više reakcija od ljudi. Imati svoj vizualni identitet, nešto po čemu će nas ljudi prepoznati, ne želimo biti samo još jedan od lokalnih bendova, istaknuti se po nečemu što je specifično za nas. Želimo da nas i glazba opisuje, da imamo svoj zvuk, da nitko ne kaže ovo je kopija nečega, nego e ovo je Zenoth, zaključuju Zlatko, Marino, Mateo i Kain – četveročlana postava riječkog metal benda Zenoth, za koji će se, vjerujem, tek čuti.
Fotografije snimila Klara Stilinović
#bend #izvođač godine #muzika #Ri rock #zenoth
