U kronologiji XX. stoljeća, dan sarajevskog atentata, 28. lipnja 1914., ostao je zapisan kao jedan od najvažnijih datuma suvremene svjetske povijesti. Bio je to i dan kada su Sušačani dobili novo kupalište i hotel.
REVIJA SUŠAČKIH I STRANIH LJEPOTICA
“Prolazeći dalje, pored niza većih kuća, koje doduše sa strane ceste izgledaju velike, ali su zato velike visine prema moru, prodje se mimo teniskih igrališta i dolazi do poznatog sušačkog, vrlo lijepog kupališta ‘Jadran’, koje je smješteno u prizemnom dijelu istoimenog, otmjenog hotela. Za toplog vremena česti autobusi iskrcavaju ovdje hiljade ljudi, koji traže osvježenje u modrom, lako valovitom moru, koje je ovdje kruženo velikim brojem lepirica – malih jedrilica, koje paraju srebrne brazde u elegantnim krugovima oko veselog i bučnog kupališta. Tu je živahna revija sušačkih i stranih ljepotica, te opaljenih od sunca mladića, kojima se pod brončanom kožom ističu lijepi muskuli. Tu je i glavni ljetni stan sušačkog sportskog društva Viktorije, koja imade stalno u svome krugu po više jugoslavenskih, plivačkih rekordera, a naročito se ističu plivačice. Na žalu je velik broj onih, koji žrtvuju bjelinu svoje kože svemoćnom suncu, pred njima su, u pličini, čitava kola djece, koja svojim srebrenim smijehom i praskanjem slanog bisera ubacuju cvijeće u veliki krug veselja i kupališne obijesti. Velike šarene lopte se bacaju s kraja na kraj kupališta, sa visoke skakaonice se bacaju smjeli sportaši u zelene valove, cijele se grupe utrkivaju u plivanju i ronjenju, kroz viku i smijeh se jedva razabiru glasovi prodavača kandiranog voća ili sladoleda, život vrije u neprestanom crescendu do zalaza sunca. Stranci se brzo snalaze u ovome ambijentu, koji uz more i u moru poznaje samo veselje i smijeh, radost nad modrinom neba, azurom mora i zlatom snopova sunčanih zraka. Sve je tu izmiješano, svi se jezici razumiju, jer svi govore o zadovoljstvu i radosti.” Tako je o kupalištu i hotelu Jadran pisao znameniti Vrignaninov vodič Sušaka i Trsata iz 1932. godine, a tek mu je bilo osamnaest godina…
DVAPUT ODGOĐENO OTVORENJE
Sve je započelo davne 1911., kada su Ante Bačić, Vinko Širola, Franjo Tomašić i Božo Kolacio osnovali kupališni konzorcij Jadran s namjerom da izgrade veliko i moderno kupalište. Ishođenje građevinske dozvole pomaknulo je početak građevinskih radova u 1913. godinu. O događajima koji su prethodili izgradnji “Jadrana” može se pročitati u radu J.L.Barković (Sušačka revija br.14-15/1996, str.87-89.).
Na dvije tisuće četvornih metara, ustupljenih na pedeset godina konzorciju Jadran, niknuo je novi hotel s kupalištem. Zaneseni ljepotom novog hotela, pojedinci su predlagali da se nastavi s izgradnjom hotela i kupališta, te da Sušak pretvori u lječilišni centar, sa sjedištem na Pećinama.
Kao dan otvorenja novog hotela i kupališta bila je određena nedjelja 14. lipnja 1914., zatim sljedeća nedjelja 21. lipnja, no na koncu sve bi prebačeno za “fatalnu” nedjelju 28. lipnja. U oba slučaja povod odgađanju proslave otvorenja bilo je nevrijeme praćeno kišom i grmljavinom. Ujedno se gledalo da se otvorenje novog hotela i kupališta, nekako poklopi sa “Narodnim blagdanom”, kako su nekoć nazivali dan kada je održavano veliko slavlje na kojem su se sakupljali novčani prilozi za izgradnju hrvatskih škola po Istri.
Bilo je to doba nacionalnih borbi, u kojima se na raznorazne načine pokušavalo takmičarski probuditi nacionalne osjećaje. Tako je bilo i kod otvorenja “Jadrana” o čemu svjedoči i napis iz zagrebačkog “Ilustrovanog lista” pod naslovom “Novo hrvatsko kupalište na Sušaku”: ”Dne. 28.lipnja o.g. otvoreno je novo, moderno uredjeno kupalište i hotel ‘Jadran’ na našem moru kod Sušaka. Ovo kupalište, gradjeno hrvatskim novcem i vlasništvo Hrvata, može se udobnošću i modernim uredjenjem takmiti sa svakim sličnim poduzećem na jadranskoj obali.”
SVE UDOBNOSTI, NAJLJEPŠI POLOŽAJ, KRASAN VIDIK, DOMAĆA KUHINJA…
Gotovo cijelih mjesec dana pred otvaranje kupališta i hotela “Riječki Novi list” objavljivao je plaćeni oglas sljedećeg sadržaja:” Dne 14. lipnja t.g.otvoriti će se veliko kupalište ‘Jadran’, Sušak-Pećine i Hotel-Pension. Kupalište ‘Jadran’ podignuto je na najljepšem položaju na Pećinama (između Villa Gal i Villa Sablić. Imade 400 kabina, sunčane kupelji na žalu, buffet i sve udobnosti. Hotel-Pension sa 50 moderno i elegantno uređenih soba. Vlastita električna rasvjeta. Krasan vidik na Kvarner. Restauracija s izvrstnom domaćom kuhinjom. Cijene umjerene. Ljetna i zimska sezona. Autobus na svaki vlak riječkog kolodvora i sveza sa gradom. Upute daje Uprava kupališta ‘Jadran’ Sušak-Pećine.”
“STRAŠAN SLUČAJ”
Konačno je osvanula nedjelja 28. lipnja 1914. godine. Dan je bio prekrasan, sunčan, bez ikakvog oblačića… Svečano otvorenje započelo je u 10 sati ujutro. Za glazbenu podlogu cijelog događaja bili su zaduženi glazbenici vojnog orkestra 79. pukovnije baruna Josipa Jelačića iz Rijeke. Uprava hotela i kupališta za tu prigodu poslala je pozivnice uglednicima Sušaka i Rijeke.
I dok je kapelnik na Pećinama udarao prve taktove, Franjo Ferdinand i Sofija stigli su vlakom iz Ilidže na glavni kolodvor u Sarajevu. U 10 sati i 45 minuta Gavrilo Princip ispucao je dva hitca, kojima je pogodio Njegovu carsku Visost nasljednika prijestola Franju Ferdinanda i njegovu suprugu vojvotkinju Sofiju…
Vijest o atentatu u Rijeku i Sušak stigla je prilično kasno, tek oko 16 sati. U Zagrebu su primjerice vijesti iz Sarajeva stigle oko 13 sati. Prva vijest o atentatu prema pisanju onodobnog tiska bila je “proizvela najdublji dojam da se je dogodio tako strašan slučaj” pa mnogi i nisu isprva povjerovali u istinitost vijesti. Na prve nejasne vijesti, počele su se širiti svakojake verzije. No, kako su sati odmicali tako je rasla uzbuđenost. Nije se više razgovaralo ni o čemu drugom, nego o atentatu.
CRNE ZASTAVE I ZASTAVE NA POL STIJEGA
Oko novinskog kioska Mayer, na Piazza Dante (danas Trg Republike Hrvatske), gdje je bio izložen brzojav o atentatu i pred redakcijom lista “Globus”, neprestano se sakupljalo mnoštvo ljudi komentirajući događaj. U Rijeci nije bilo posebnih izdanja novina, jer su tiskare bile zatvorene. To je dodatno unosilo neizvjesnost i dezorijentaciju u događajima koji su se tog dana odigrali.
Ministar unutarnjih poslova Sandor, brzojavio je smrt prijestolonasljednika i supruge mu, guverneru Wickenburgu i načelniku grada Corossczu. Po primitku službene potvrde o atentatu, riječke i sušačke vlasti obustavile su sve zabave. Tu je bio konac zabave u povodu otvorenja kupališta i hotela “Jadran”, baš kao i sušačkog školskog koncerta koji se tradicionalno održavao na koncu školske godine.
Na svim javnim zgradama, školama, crkvama, gradskim i državnim uredima, gradskoj vijećnici i gradskom tornju izvješene crne zastave. Crna zastava izvješena je i na zgradi čitaonice na Korzu. Svi strani konzulati, brodovi domaći i strani izvjesili su zastave na pol stijega. Na stijegu sušačke općine vijorila se crna zastava.
TEŽAK UDARAC STARCU VLADARU
Načelnik Rijeke Corrossacz sazvao je izvanrednu sjednicu na kojoj je komemorirana iznenadna smrt prijestolonasljednika i supruge mu. Brojni konzuli stranih država u Rijeci izrazili su, bilo usmeno bilo pismeno, svoje saučešće guverneru grofu Wickenburgu. Ovaj je pak poslao brzojav predsjedniku grofu Tiszi u ime državnih ureda u Rijeci. Načelnik Corrossacz poslao je opet brzojav guverneru.
Općinski upravitelj Vinko Miletić komemorirao je visoke pokojnike, istaknuvši kako je zločin izazvao zgražanje cijelog svijeta i kako je njime monarhiji oduzet prijestolonasljednik od kojeg se mnogo očekivalo, a pokojnikovoj djeci dobri roditelji, te kako je starcu vladaru zadan težak udarac. Uz želju da sijedi kralj još dugo poživi Miletić je zaključio komemoraciju.
Do kasno u noć ulice grada vrvjele su od građanstva koje je iščekivalo nove pojedinosti.
SUKOB NA KORZU
Toga dana jedan dio Sušačana i riječkih Hrvata odlučio je dan provesti u Zagrebu gdje se održavala rodoljubna manifestacija. Zagreb je braću iz Primorja odlučio pozdraviti pjesmom.
Nije Rijeka mađarska – mađarska
Već je Rijeka hrvatska – hrvatska!
Van s njima, van s njima!
Nećemo ih mi!
Vraćajući se s riječkog kolodvora, preko Korza doma na Sušak, dočekali su ih povicima i kamenjem neprijateljski raspoloženi Riječani. Incident je bio na granici da se ne pretvori u sukob većih razmjera.
Znano je da su nakon atentata uslijedile demonstracije usmjerene protiv Srba, a u strahu da se to ne dogodi i njima u Rijeci, jedan delegacija uglednijih Srba iz Rijeke primljena je u načelnikovom uredu, gdje su izrazili saučešće u ime pripadnika svoje etničke zajednice. Dana 11. srpnja u riječkoj pravoslavnoj crkvi održana je misa zadušnica za Franju Ferdinanda i Sofiju, kojoj su prisustvovali izaslanici grada i guvernera.
Nekoliko dana pred početak Prvog svjetskog rata, dana 23. srpnja 1914., Kvarnerom je prošao strašan ciklon koji je napravio velike štete, pa čak i odnio nekoliko ljudskih života, proročanski najavljujući početak rata svjetskih razmjera.
Fotografije Antikvarijat Mali Neboder
#Grupa Brajda #Hotel Jadran #Saša Dmitrović #Sušak
