Na Božić 1920. godine Sušak i Rijeka bili su poprište obračuna koji su bili nagovještaj kraj vadavine Gabriela D’Annunzija. D’annunzio je 12. rujna 1919. prevratom zauzeo grad. Nakon petodnevne bitke i razaranja D’Annunzio je na Božić 1920. poražen, te je morao iseliti iz Guvernerove palače. Strana dominacija našim krajevima time ipak nije završena.
Prema odredbama Rapallskog ugovora koji je sklopljen 12. studenoga 1920. između tadašnjih kraljevina Italije i S.H.S., Rijeka je za svoj glavni grad dobila Rim, dok su Sušačani središnju državnu upravu imali u Beogradu, a granica je prošla kroz središte grada.
Kralj Aleksandar Karađorđević prepustio je, prema Rapalskom ugovoru, Italiji, svojoj saveznici iz Prvoga svjetskog rata, velike hrvatske teritorije na istočnoj obali Jadrana, među kojima i Istru, Rijeku, Zadar kao i neke otoke.
Dobit koju je tadašnjoj Italiji polučio Rapallski ugovor bila je tolika da je Rim odlučio ukloniti D’Annunzija.
U pet dana Krvavog Božića 1920. Rijeka je razarana, a njezin komandant poražen iako je proglasio ratno stanje i pozvao Riječane na otpor. Od 24. do 29. prosinca 1920. godine poginulo je na strani regularnih talijanskih snaga 25 vojnika te dva civila dok su na strani legionara ubijena 22 ardita i pet civila. Srušeno je pet mostova, dva vijadukta i stotine kuća. Grad je 25. prosinca bombardiran s bojnog broda Andrea Doria, a nakon što je pogođena Guvernerova palača i pritom D’Annunzio lakše ranjen, otpor je pratički slomljen.
D’Annunzio odlazi iz grada 18. siječnja 1921. godine.
Istaknuta slika: Revija Sušačana: Gabriele D’Annunzio u predgrađu Rijeke promatra vojnu vježbu 1920.
#D'Annunzio #Italija #poraz #Rijeka #Rim
