Ove je godine putujući festival Melodije Istre i Kvarnera obilježio 60 godina postojanja. Festival koji gaji izričaj na istarskoj i primorskoj čakavici, po domaću, u šest je desetljeća iznjedrio mnoštvo pamtljivih pjesama koja su se urezala u srca lokalnoga slušateljstva.
Zanimljivo je kako je u startu festival bio drukčije zamišljen. Prve dvije godine (1964. i 1965.) na MIK-u sve su pjesme osim „Lipoj Istri” i „Riko moja” bile na hrvatskome književnom standardu uz poneki lokalizam. I glazbeni dio bio je bez obilježja budućeg MIK-a. U 1966. godini po prvi put se pojavljuje istarski melos. Pobjednička pjesma „Bokaleta” Nella Millottija na tekst Boška Obradovića činila je prekretnicu MIK-a koja je usmjerila sve više autora prema jezičnom i skladateljskom izrazu koji je postao njegovim obilježjem do danas.
Kao festival koji je, poput ostalih glazbenih smotri lakih nota, krenuo prema sanremskom uzoru, MIK je glazbeno kombinirao istarsku ljestvicu, protočne note i zvuk zabavne glazbe. U tih 60 godina je tako bilo malo izvođača koji su ondje zalutali iz nekoga, poglavito rockerskog miljea, odnosno onih koji su na neki način zazirali od festivala. U šest desetljeća, dakako, ipak je bilo zanimljivih gostovanja i testiranja MIK-a kao promotivne platforme koja bi eventualno mogla proširiti krug poklonika pojedinog izvođača.
Indikativno je da su za pravi MIK-ovski start upravo bile zadužene rockerske snage. Uragani su funkcionirali kao dio festivalskog orkestra u prvim godinama, a nastupili su u konkurenciji samo 1966. sa tri pjesme, kao support bend Saši Sabliću u dvije pjesme i s Rosandom Turicom u jednoj. Stihove za mikovsku prijelomnu pjesmu „Bokaleta” napisao je Boško Obradović, kasniji osnivač i spiritus movens Atomskog skloništa.
Na MIK-u su sudjelovala i dvojica pjevača Korni grupe. Dado Topić je nastupio 1997. s pjesmom Veljka Kneževića „Nisan znal” što je bio jedini njegov izlet u čakavsko narječje. Riječaninu Daliboru Brunu to je bilo mnogo lakše izvesti, a on je nastupio 1968. s Radojkom Šverkom izvevši pjesmu „Lipo mi je”, dok je veliki uspjeh ostvario sa skladbom „Okrutno more” koju je skladao njegov suigrač iz Uragana Dario Ottaviani. Pjesma je dobila drugu nagradu publike. Brun se vratio na festival 1994. godine s pjesmom „Čekaj na me moja mića” s klapom Nevera.
Brunov nasljednik za mikrofonom Uragana Ivica Veljačić nastupio je samostalno na MIK-u 1978. godine s pjesmom „Buro vraže”. Glavni skladatelj Uragana Dario Ottaviani također je imao nastupe na MIK-u s popularnim flower power triom Neda, Miljenko i Dario, 1971. s pjesmom „Sijede vlasi” i godinu dana kasnije s „Pipom”. Dvije godine ranije Neda Devčić i Miljenko Karabaić nastupali su kao duet s pjesmama „Zadnji vijaj” (1969.) i „Sopimo, pivajmo” (1970.).
U konkurenciji MIK-a našao se i protestni kantautor Ivica Percl, najpoznatiji po pjesmi koju nije skladao on, nego Đorđe Novković – „Stari Pjer”, a skladba koju je izveo 1968. zvala se „Tanac”. U kategoriju protestnih kantautora mogli bismo uvrstiti i nenadmašnog Francija Blaškovića koji je početkom osamdesetih tek krčio puteve prema široj afirmaciji svoga izričaja (premda je njemu šira afirmacija bila potpuno nerelevantan pojam), a 1982. nastupio je na festivalu sa skladbom „Stare ure”.
Bendovi i izvođači koji su se afirmirali u pop-rock miljeu s izvedbama na čakavskom zajiku organski su se našli na pozornicama MIK-a. Gustafi su nastupili od 1996. do 1998. s pjesmama „Aj, Marija”, „Imala je oč ” i „800 metri”, a vratili su se na festival 2008. s pjesmom „Pleši debela!”. Šajeta je triput nastupio: 1996. s „Danicom”, dvije godine kasnije s hitom „Cice i guzice” i 1999. s pjesmom „Bez naslova”.
Stilski sasvim drukčiji, ali jezično uglavljeni u izričaj MIK-a lani su na festivalu uspješno nastupili živopisni mladići i grupe Po’ metra crijeva s pjesmom „Metal je ČA!”. Može se reći da su Po’ metra crijeva za MIK, ono što su donedavno bili Kawasaki 3P za Doru – autsajderi koji ostaju u sjećanju onih koji ne prate festival. U tu kategoriju svakako pripada i sjajan riječki alternativni metal band Father. Oni su se nakon osam godina neaktivnosti iznenada okupili i u svome stilu 2020. godine na MIK-u izveli pjesmu na čakavskom jeziku „Tramuntana”.
Tri poznata riječka benda iz osamdesetih, svaki su na svoj način upravo MIK-ovskim standardima prilagodili svoj izraz kako bi nastupili na festivalu. Denis’n’Denis su nastupili 1996. s pjesmom „Tuja je tujina”, a tada je u postavi bila Josefina Jurišić (majka Eni Jurišić koja je imala najveći hit 2022. „Trebaš li me” s Matijom Cvekom), kojoj sa svojim iskustvom u Grupi 777 nije bio problem electro-pop bend transfomirati u zabavljačku zajednicu ka kanta po domaću. Davor Tolja imao je samostalni izlet tri godine ranije s pjesmom „Ne bacilaj”.
En Face je 2007. godine nastupio na MIK-u s pjesmom „ San Vito” no oni se nisu priklonili čakavici, nego su svoju pjesmu izveli na talijanskom jeziku. No, najveću transformaciju izvela je grupa Grad 1993. godine u razdoblju privremenog hiatusa benda. Tad su u standardnome mikovskom stilu izveli parodičnu skladbu „Santa Barbara” i dobili naklonost festivalske publike. Pritom su na pozornice izašli ipak s nešto drukčijim imenom, nazvali su se Gradić Pejton.
Tako je MIK u šest desetljeća djelovanja puštao i drukčije glazbene vjetrove da pušu otvorenim pozornicama i pridonio dodatnoj osebujnosti jedinoga putujućeg festivala u Hrvatskoj.
Istaknuta fotografija: Po’ metra crijeva – sasvim atipični sudionici Melodija Istre i Kvarnera
#60 godina MIKA #čakavština #Festival MIK #Melodije Istre i Kvarnera #obljetnica
