U srijedu je u dobra spominjanja, kako je to nekad znao napisati Mišo Cvijanović – Cvijo, otišao i Marinko Pavlović – Maka. Hrvatski vinski svijet više nikada neće biti isti, naročito ne onaj njegov dio koji gorljivo zastupa biodinamiku, koju je na isti takav gorljiv način zastupao, promovirao, njegovao i podržavao i sam Maka, agronom rodom iz Metkovića, koji je svoju nadaleko poznatu prirodnu oazu izgradio u Sarižolu nedaleko Rovinja.
Marinka Pavlovića Maku i njegovo Makino ljubitelji vina ovoga kraja mogli su upoznati i na lovranskom Alterego festivalu, prvi festival prirodnih vina u Primorsko-goranskoj županiji održan je u listopadu prošle godine i naravno da nije mogao proći bez Marinka Pavlovića, koji je i tada ponovio ono što je godinama s uvjerenjem isticao: „U agronomiji sam naučio kako se ne radi vino, a prirodna vina nisu povratak na zaprežna kola, ona su avangarda“.
Oni koji su s Marinkom Pavlovićem – Makom surađivali, družili se i pili njegovo Makino – kupažu sedam brižno njegovanih sorti iz Sarižola (teran, refošk, montepulciano, cabernet franc, merlot, cabernet sauvignon, crljenak), slažu se u jednom: zauvijek nas je napustio pionir prirodnih vina, samozatajni biodinamičar, vrhunski vinar i – najviše od svega – dobar čovjek.
I zato ne čude brojni emotivni oproštaji od ovog dobrog čovjeka, poput onoga Edija Maružina, frontmena Gustafa i strastvenog promotora prirodnih vina u ovom našem podneblju.
Na svome Facebook profilu Maružin je napisao:
„Otiš’o je svak što valja… pjeva Rambo. Otišao je i Maka. Marinko Pavlović. Ljudina, drug, vizionar i ponajprije vinar. Prvi biodinamičar Istre. Autor najboljeg crnog vina Istre, a vjerojatno i šire. MAKINO postaje povijest. Mogle bi se još riječi i riječi, priče i filozofije o njemu ispričati, ali čemu? Njega više nema. U stvari, nije najtočnije, dragi Bog si je Maku pozvao na neki novi zadatak, da napravi neko novo vino za bogove, samo tjelesno neće biti među nama, jer čovjek umire kad se više nitko ne sjeća njega. A Make ćemo se još dugo sjećati jer njegov utjecaj i njegovo djelo spominjat će se još jako dugo, toliko je dubok bio njegov trag. Maka moj, prijatelju moj, neka ti je sretan put i vidimo se negdje da popijemo nešto što si nam novo spremio. Adio…“.
I nema se tu baš mnogo toga za dodati.
Adio, Maka!
Istaknuta fotografija Aleš Suk
#Alterego #In Memoriam #Marinko Pavlović Maka
