Kiosk u Rijeci, Hrvatska, 19. kolovoza 2025. godine – manje od desetak informativnih novina, žvakaće, dječji časopisi, par kultnih lifestyle magazina, križaljke, prilozi o automobilima, i naslovnica Tjednika s naslovom “Coprnice vulgaris” i fotografijama Dalije Orešković, Severine i Vlatke Pokos. Nazvane su „ubogim vješticama“ koje, kako piše autor teksta, napadaju Zlatka Dalića, dok, citiram, „u svom svijetu hrvatsku zastavu vade iz vagine i pjevaju iz sveg glasa Pijuni i Zapjevaj moja Jugoslavijo“. Da, realno je.
“Coprnice vulgaris” nisu samo terminološki atavizam, nego i optužnica iz epohe kad je ženu trebalo baciti na lomaču jer je bila slobodoumna i vokalna. Ili je samo bila. Takav tretman žena u javnom prostoru nije nikakva sloboda govora, kako će se često braniti njegovi autori i simpatizeri, već sustavni obrazac politički motivirane (i apsurdno upakirane) mizoginije. U boljoj varijanti gdje je takav naslov produkt promišljenog uredništva, to je projekcija društva koje još uvijek ne zna što bi sa ženom koja ne šuti i ne pristaje na samoprozvanost moći aktera domaće političke i društvene scene – svaka u svojem području djelovanja – ili koja se, kao i spaljivane žene nekada, samo usudila postojati u javnom prostoru.
Na istoj se naslovnici nalazi i naslov “Optužnica protiv novinarke Danke Derifaj, provalnice u Thompsonov dom”. Derifaj je prije četiri godine, zajedno sa snimateljem Petrom Janjićem i Brankom Miodragom, susjedom Marka Perkovića Thompsona, pokušala istražiti tvrdnje o bespravnoj gradnji. Četiri godine kasnije, protiv njih se podiže optužnica zbog kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma. Ne morate pročitati članak da iz naslova kao djetetu nacrtano zaključite da je krivičnost opravdana. Ipak je riječ o “provalnici”, a terasa u pitanju je njegov dom – nije teren, nije posjed. Kao da već čitava situacija nije dovoljan dokaz da država, kako je i Derifaj izjavila, kazneno progoni novinare koji rade u interesu javnosti, uz direktni pritisak na novinarsku profesiju. Napadač je zaštićen, a istraživač kriminaliziran. Dobrodošli u Zemlju Obrnutih Vrijednosti.
Jer neke se persone jednostavno ne dira. Tko god probije u tu zonu nedodirljivosti, neovisno o tonu, sadržaju ili namjeri svojeg istupa ili kolumne, nailazi na neargumentirani otpor, a od poklonika i pratitelja upitne pismenosti dobiva i prijetnje smrću. Koji put telefonskim pozivom, češće komentarima i porukama na Facebooku. Jer argumentirane i obestrašćene analize nisu dopuštene, ali imenovanje coprnicama pod paravanom domoljubnog humora jest. Zazivanje mitova i legendi, prikladno mitu koji se gradi oko simbola domoljublja (jer ako ne mašeš zastavom, ne voliš Hrvatsku). Poznavanje povijesti je sekundarno, razlikovanje mišljenja od znanja također. Osim toga, ako osuđuješ ustaške simbole, onda si Jugonostalgičar. Ako prozivaš licemjerje Crkve, onda si nevjernik. Ako nisi lijevo, onda si desno, ako nisi nigdje, onda si ništa.
Novinarstvo i politika u 2025. godini nisu mrtvi, jer novinarke poput Danke Derifaj i političarke poput Dalije Orešković dokazuju da postoji prostor i izvan zavjeta šutnje, ali s izlaskom ovakve naslovnice Hrvatskog tjednika, ono je očigledno u ozbiljnoj krizi. Otvorenog dijaloga i mogućnosti razgovora bez primitivizama i uvreda upućenima svakome tko ne kleči, figurativno i doslovno, već odavno nema, ali ponekad se čini da uz dva koraka naprijed idemo četiri unazad, a svaki pokušaj ukazivanja na to čini se besmislenim. No svejedno se na to odlučimo, jer ništa drugo ne preostaje. I jer postoje oni koji razumiju, koji nisu spremni na još jedan rat, zbog čega sve i vrijedi, kao i taj tračak nade da će takvih biti sve više. Ali dok se ne počne ulagati i vrednovati znanje i obrazovanje, taj ćemo obrazac stvarno teško razbiti.
Istaknuti vizual: Marta Ožanić
#Coprnice vulgaris #Hrvatska #novinarstvo #vještice #žene
