Živjeti na Kvarneru ili u gradu Rijeci recimo nije ni malo bezopasno. Pri tome ne mislim pisati da je grad u opasnosti zbog kriminala kao negdje drugdje u svijetu, nepovoljne klime ili loše kvalitete života, dapače, ovdje mislim na onaj nevidljivi prst sudbine koji može u svakom trenutku dodirnuti i dovesti u opasnost svakog stanovnika ove regije. Ta se opasnost ne može predvidjeti, ne može se baš ni spriječiti, od nje, ako se dogodi, može se i ne mora uvijek preživjeti. Ona je razarajuća katastrofa kada se obruši punom snagom, neugodna i izaziva strah kada se osjeti u manjem intenzitetu. Ona je stalna pojava i prijetnja Kvarnera, no s njom čovjek može živjeti jer naprosto se mora živjeti, ako ste se odlučili ovdje živjeti, recimo kao i onaj tko živi u Napulju podno Vezuva. A ime te opasnosti je potres, ljutnja njegova veličanstva boga mora Posejdona. Grčki mit ukazuje na njega kao uzročnika potresa. Kad bi se naljutio, udario bi trozupcem o tlo, donoseći potrese i druge nedaće. Njima je kažnjavao ljude i zastrašivao ih iz osvete. U nordijskoj mitologiji uzrokuje ih Loki, bog šala i spletki, a u japanskoj divovski som Namazu. Kod katoličkih teologa stvar je u tome da je potres Božja kazna te da ljudi moraju shvatiti kako ljute Boga svojim grijesima, nepokornošću, nevjerom, hulom i idolatrijom. Mišljenja su kako je ova Zemlja osuđena na propast zbog ljudskoga grijeha pa će ona stoga “poroditi” novu Zemlju na kojoj više neće biti ni grijeha ni smrti. Potres je zabilježen u Bibliji te u drugim Svetim knjigama i tumači se božjom kaznom. Po njima potresi najavljuju smak svijeta. Zanimljivo je da i filozofija današnjice tzv. new age, opisuje potrese kao znamene značajnih promjena. Neki se povode za indijskom mitologijom pa govore o četiri razdoblja tzv. yuga, a mi se nalazimo u četvrtom razdoblju tzv. kali-yuga i ne ostaje nam baš mnogo vremena. Teoretičari zavjere, naravno ispreli su svoju priču oko HAARP programa i Nikole Tesle, njegova izuma, odnosno naprave kojom je možda mogao izazvati potrese. Time se navodno okoristila američka vlada da bi stvorila HAARP program. No to je sve u sferi mita, a racionalnog čovjeka zanima racionalno objašnjenje pa poseže za znanošću tako da znanstvenici definiraju potres kao iznenadnu i kratkotrajnu vibraciju tla uzrokovanu urušavanjem stijena (urušni potres), aktivnošću magme (vulkanski potres) ili tektonskim poremećajima (tektonski potres) u litosferi i dijelom u Zemljinu plaštu. Jednostavno za razumjeti zar ne, pa i ne baš ako niste barem malo znanstveno upućeni ili ne čitate ili volite mitomaniju.
Nažalost, naš kraj ima tu zlu sreću da se nalazi baš na dodiru Jadranske mikroploče i Euroazijske ploče pa dolazi do čestog pomicanja te su potresi česti. U epicentralnom području Hrvatskog primorja potresi su koncentrirani u relativno uskom, priobalnom pojasu koji se pruža otprilike od Ilirske Bistrice u Sloveniji do Senja u duljini oko 100 kilometara. Najjači potresi u epicentralnom području Hrvatskog primorja i Kvarnera zabilježeni su 1750. godine kod Bakra, 1838. kod Rijeke i na Krku, 1870. kod Klane i 1916. u Vinodolu.
Trozubac ljutog boga
Napisao sam kako po vjerovanju starih Grka potres jest pojavom kojom Posejdon manifestira srdžbu nad grčkim „odabranim“ narodom. Udara trozupcem po moru ili kopnu sve dok se njegov bijes ne smiri. No izgleda da Posejdon ima nešto i protiv našega kraja kada su i ovdje učestali potresi. Možda i zato što je u Jadran, odnosno u Kronovo more kako su ga Grci nazivali prije nego su Rimljani krstili more u Mare nostrum Adriaticum, uplovio i potucao se njime slavni Odisej koji i nije baš bio Posejdonu po volji. Ništa čudno kada znamo kako mu je ovaj oslijepio sina Polifema, Kiklopa, opasno mitološko stvorenje, a bit će da je Polifem imao svoju spilju negdje na Jadranu gdje se sve to odvilo. I eto može biti zašto Posejdon udara svojim strašnim oružjem po Jadranu i Kvarneru.
Prvo podrobnije izvješće o potresima na Kvarneru jest ono iz 1750. kada je Rijeku pogodio snažan potres. Stari kroničar nazvao je tu godinu „leto strahovitih potresa.“ U arhivima ostalo je zapisano kako su u primorskim crkvama kod tog potresa sama zvona zvonila. Isusovac Minardi kazuje da je serija potresa počela u noći 20. studenog oko Bakra, a vrhunac se dogodio oko ponoći 17. prosinca kada je grad zadesio najjači potres. Izvješća ne spominju poginule i nastradale pa će biti da takvih nije bilo. Budući da se dogodilo nekoliko jakih potresa, nemoguće je razlučiti utjecaje pojedinih potresa na zgrade u pojedinim mjestima. Glavni potres napravio je mnogo štete u Rijeci, srušio ili teško oštetio crkvu u Grobniku, a kapele sv. Bartola u Cerniku, sv. Marine u Majuru i sv. Jeronima postale su ruševine. U Bakru je porušena župna crkva sv. Andrije apostola. Šteta od potresa bilo je i u Grižanama, a u susjednom Belgradu je crkva Gospe Snježne bila teško oštećena. Grad Rijeka bio je teško oštećen tako da su mnogi stanovnici Rijeke morali stanovati u daščarama podignutim na obali mora. Procijenjena magnituda glavnog potresa iznosila je 5,7. Čitav kraj tresao se sve do 1754. te se spominje brojka od 3000 potresa i tutnjava. Grad Rijeka zavjetovao se poslije velikog potresa sv. Filipu Neriju, zaštitniku protiv potresa te mu podigao u zbornoj crkvi novi oltar. Andrija Rački u svojoj sušačkoj povijesti spominje da na oltaru jest i slika Valentina Metzingera gdje je prikazana Rijeka i potres iz 1750. Grad okružen gradskim zidinama s ulazom kroz današnji gradski toranj. Na gradskoj uri je i vrijeme, petnaest minuta do dvanaest kada se Rijeka zatresla. Ljudi u panici bježe kroz gradska vrata prema obali mora. Na glavama i pod rukama nose samo osnovne potrepštine. Po uskim ulicama vlada kaos, zato što svako želi uteći od krovova kuća što se ruše. U luci je nekoliko lađa, jedna vije bijelo-plavu papinsku zastavu. Iznad toga potpunog nereda i straha slikar je u oblacima prikazao u klečećem položaju svece Nerija i Egidija u molitvi Bogu neka poštede grad kataklizme.
Serija potresa na Krku u kolovozu 1838. godine započela je prethodnim, slabim potresom 9. kolovoza. U noći s 9. na 10. kolovoza osjetilo se nekoliko jačih potres, dok se glavni potres dogodio 10. kolovoza oko pola 8 navečer. Potres se osjetio na cijelom kvarnerskom području, a u Bakru se srušio crkveni toranj i oštetio nekoliko obližnjih kuća. U Rijeci je oštećen kaštel, nekoliko kuća, katedrala, kućna su zvona zvonila, a brodovi su se sudarali u luci. Mnogo je kuća u Omišlju pretrpjelo štetu od potresa, kao i crkva i zvonik. Katedrala u Krku je ispucala. U Vrbniku su popucali zidovi na kućama. Jedan župnik osjetio je potres i na moru, odnosno na brodu gdje se zatekao pa je po tomu izvješću procijenjeno da se dogodio i manji tsunami.
U području Klane godine 1. ožujka 1870. dogodio se razoran potres. Sve kuće u Klani su teško oštećene, ali srećom nitko nije poginuo. Kuće su bile tradicionalno građene (od nepovezanog kamena) i neotporne na jake potrese. Najviše kuća stradalo je u dolina potoka Ričine, dok su kuće sagrađene na stjenovitom tlu znatno manje bile oštećene. Puno manje razaranja bilo je u selima okolo Klane. Taj potres osjetio se i nanio štetu u Karlovcu i Ljubljani.
Isto se tako zemlja snažno zatresla i u Vinodolu 12. ožujka 1916. Velika je šteta nanijeta okolici, pa tako i u Grižanama gdje je prouzročio najveća razaranja. U tom mjestu je oštećeno preko stotinu kuća od kojih je dvadesetak bilo u neupotrebljivom stanju. Iako manjeg razmjera, isti potres je prouzročio štete i u Triblju, Senju, Baškoj, Brinju, Fužinama, Liču, Vratima i Drežnici, a osjetio se i u Istri, Primorju, Karlovcu, Zagrebu i Sloveniji.
Dakle, potresi u Hrvatskom primorju nisu ništa novog i ništa čudnog. Oduvijek su tu i periodički se javljaju, samo što rijetko znaju biti kataklizmičkih učinaka. I bolje je tako, da se ne obistine stihovi iz Ovidijevih Metamorfoza.
#Hrvatsko primorje #Kvarner #Neven Lukačević #potres #Rijeka
