Ambijentalna instalacija „Oda življenju… slobodi… nadi…“ Damira Šegote otvorena je u Galeriji Juraj Klović u Rijeci, u prostoru koji je umjetnik gotovo do neprepoznatljivosti preobrazio u meditativni, višeslojni ambijent ispunjen svjetlom, pijeskom, perjem, krletkama, pticama, zvukom i značenjima.
Već pri samom ulasku bilo je jasno da ovo nije izložba koju se samo pogleda i obiđe. Prostor Galerije Juraj Klović Damir Šegota pretvorio je u ambijent koji se ne promatra samo očima, nego se upija cijelim tijelom: korakom, dahom, sluhom, vlastitim ritmom. Sve je djelovalo kao pažljivo izgrađen unutarnji krajolik, gotovo novi, nanovo osmišljeni prostor, u kojem se galerija doista teško prepoznaje u svom uobičajenom obliku.
U tom izmijenjenom, gotovo hipnotičkom prostoru sam čin otvaranja zvukom je oblikovao Zoran Majstorović. Poznati riječki i hrvatski glazbenik dvama je instrumentima stvorio sugestivnu zvučnu kulisu koja nije bila tek pratnja, nego ravnopravan dio doživljaja. Na irskoj je frulici prizivao glasanje zeba i papigica, dok je arapskom lutnjom prostoru dao dodatnu dubinu, kao da je glazba pokušavala dotaknuti ono isto što je instalacija govorila slikom, materijom i pokretom.
Izložba je otvorena u sklopu projekta LUMS – Likovnom umjetnošću mijenjamo svijet, koji Škola za primijenjenu umjetnost u Rijeci provodi već niz godina. Kako je istaknula ravnateljica škole Daria Pilepić Struja, riječ je o projektu koji obuhvaća radionice za djecu i mlade, stručne skupove za likovne pedagoge i druge djelatnike u odgoju i obrazovanju, kao i dvije izložbe – onu dječjih i učeničkih radova te izložbu likovnog pedagoga.
– Rad naše škole obilježio je rad našeg ravnatelja, 25 godina Damir Šegota bio je ravnatelj u našoj školi i nikada nije želio biti taj odabrani likovni pedagog. I zato smo neizmjerno sretni da je sada pristao biti taj čiji rad izlažemo, rekla je Pilepić Struja, zahvalivši pritom svima koji su sudjelovali u realizaciji projekta, od suradnika u postavu i oblikovanju letka do Društva likovnih umjetnika Rijeka i Primorsko-goranske županije.
A upravo je suradništvo jedna od važnih značajki i Šegotina rada. Na to je upozorila kustosica Jasna Rodin, naglasivši kako su njegovi projekti redovito višeznačni, interdisciplinarni i otvoreni dijalogu različitih umjetničkih jezika. Ovoga su puta važan doprinos oblikovanju cjeline dali Deni Šesnić kroz svjetlo i Zoran Majstorović kroz zvuk.
– Pred nama je slojevit i promišljen umjetnički projekt, a upravo multimedijalni pristup omogućava mu da jasno i kreativno vizualizira svoje zamisli. Riječ je o interaktivnoj cjelini u kojoj se isprepliću instalacija i performans, prostor i vrijeme, materija i doživljaj, rekla je Jasna Rodin, dodavši da se u središtu rada nalazi refleksija suvremenog trenutka, svijeta obilježenog viškom materijalizma, ubrzanošću i gubitkom autentičnih vrijednosti. Kao odgovor na takvu stvarnost, Šegota stvara vlastiti paralelni prostor, negdje između realnog i distopijskog, ali uvijek oslonjen na potrebu za slobodom, smislom i unutarnjom ravnotežom.
Taj prostor u galeriji gradi se iz niza precizno postavljenih elemenata. Zlatni put vodi kroz instalaciju, pijesak pod nogama priziva prolaznost, lebdeća pera osjećaj lakoće i krhkosti, a krletke otvaraju pitanja ograničenja, kontrole i iluzije sigurnosti. Važan dio cjeline čine i pokret zraka, zvuk koraka, cvrkut ptica i glazba koja ambijent čini istodobno nježnim i nelagodnim, smirujućim i uznemirujućim.
– Izložbeni prostor je cjelokupni rad, sve u njemu ima svoje mjesto i smisao. Naracija prostora svoj puni smisao dobit će u završnom činu, kada umjetnik zarobljene ptice bude pustio na slobodu. Upravo će njihova raširena krila i odlazak ponijeti konačnu poruku rada, zaključila je Jasna Rodin.
Šegota je na otvorenju govorio kratko, zahvalno i bez suvišnih objašnjenja, kao da je i sam želio pustiti da prostor govori više od riječi. Zahvalio je suradnicima, prijateljima i svima koji su pomogli da se njegov svijet materijalizira u galeriji, posebno Deniju Šesniću, Zoranu Majstoroviću, Jasni Rodin, Nives Papandopulo i brojnim drugim suradnicima.
– Uživajte u mojem svijetu, poručio je autor za kraj otvaranja.
A upravo je to možda i najtočniji poziv na ulazak u ovu izložbu. Ne kao u postav koji treba brzo protumačiti, nego kao u prostor kroz koji treba proći polako, osluškujući. „Oda življenju… slobodi… nadi…“ nije izložba koja nudi jedno značenje, nego iskustvo koje se otvara svakome drukčije. I baš u tome leži njezina snaga: u rijetkoj sposobnosti da galerijski prostor pretvori u mjesto tišine, pitanja i unutarnjeg pomaka.
Izložba ostaje otvorena do 22. travnja, službeno zatvaranje uslijedit će u 20 sati uz autorov konceptualni performans.
Fotogaleriju i istaknutu fotografiju Zorana Majstorovića, Darie Pilepić Struja, Damira Šegote i Jasne Rodin snimila Klara Stilinović
