„Ovdje počinje šuma“: Kada dom prestane biti sigurno mjesto

Na Maloj sceni Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca, u Orkestralnoj dvorani, u subotu 14. studenoga premijerno je izvedena predstava „Ovdje počinje šuma“, nastala prema istoimenom romanu Monike Herceg. Nova premijera Hrvatske drame donijela je riječkoj publici potresnu priču o obiteljskom nasilju, traumama iz djetinjstva, siromaštvu i ratovima, ali i o čovjekovoj potrebi da se odupre nepravdi i pronađe sigurnost.

Monika Herceg, rođena 1990. godine u Sisku, hrvatska je književnica, scenaristica, urednica i društvena aktivistica, dobitnica brojnih književnih nagrada. Studirala je u Rijeci, danas živi u Zagrebu, a poznata je i po svojem angažmanu protiv nasilja nad ženama i migrantima. Svojim je pjesništvom sudjelovala i u komemoraciji za Aleksandru Zec.

Roman su za kazališnu izvedbu dramatizirali Dorotea Šušak i Romano Nikolić, koji potpisuje i režiju. Scenografiju i kostimografiju osmislila je Zdravka Ivandija Kirigin, glazbu Irena Popović Dragović, a oblikovanje svjetla Vesna Kolarec. Asistentica scenografije je Mateja Ozmec.

U predstavi nastupaju Nika Grbelja u ulozi djevojčice, Olivera Baljak kao baba, Dražen Mikulić kao đed, Jelena Lopatić kao majka i Damir Orlić kao otac. Deni Sanković tumači mrtvog brata, a Edi Ćelić mrtvog svećenika.

Djetinjstvo koje ostavlja trajne ožiljke

Roman, kao i predstava nastala prema njemu, bavi se mnogim aktualnim pitanjima našeg društva. U središtu priče nalazi se djevojčica kroz čije oči promatramo svijet obiteljskih odnosa, nasilja i straha. Posebno je naglašeno pitanje položaja žena, ali i trauma iz djetinjstva koje mogu obilježiti čitav kasniji život i oblikovati psihu odraslog čovjeka.

Predstava otvara i socijalna pitanja, odnos prema siromaštvu te naš uvijek aktualan odnos prema povijesti i ratovima, koji i danas izazivaju podjele u društvu.

Rat se pojavljuje kroz stradanja mladih muškaraca i nesreće njihovih obitelji, ali i kroz pitanja dezerterstva, izdaje te nepomirljivog odnosa prema onima koje se smatra neprijateljima. Takvi odnosi često stvaraju želju za osvetom, a mržnja se prenosi s jedne generacije na drugu.

Nije sasvim jasno o kojim je ratnim sukobima riječ. Pojedini prizori mogu nas podsjetiti na Drugi svjetski rat, ali jednako tako i na ratove devedesetih godina na ovim prostorima. Upravo zbog toga poruka predstave nadilazi konkretno povijesno razdoblje. Svaki je rat zlo i poraz čovjeka. Nema svetog rata koji bi mogao opravdati ljudsku patnju i stradanje.

Šuma kao granica između svjetova

Sam naslov romana i predstave, „Ovdje počinje šuma“, vrlo je simboličan i otvara mogućnost različitih tumačenja.

U vjerovanjima starih Slavena šume su bile povezane sa svijetom duhova i mrtvih. Promatrajući predstavu, šumu možemo doživjeti kao tajanstvenu granicu koju treba prijeći, svojevrsnu rijeku koja dijeli poznati svijet od nepoznatoga.

No šuma može predstavljati i ulazak u neki novi svijet, mjesto na kojem se možda može pronaći zaštita od rata, nasilja i svega onoga od čega čovjek pokušava pobjeći. Posebno je zanimljivo razmišljati o šumi kao mogućem utočištu od obiteljskog nasilja. Sigurnost koju nismo pronašli u vlastitom domu, među ljudima koji bi nas trebali voljeti i štititi, možda pokušavamo pronaći negdje drugdje, čak i u nepoznatom prostoru.

Snažne glumačke izvedbe i upečatljivi prizori

Glumački ansambl odlično je odgovorio na zahtjeve ove emocionalno i fizički zahtjevne predstave. Uloge su dinamične, a izmjenjuju se prizori obiteljskog nasilja, sukoba, ratnog stradanja, intimnosti i svakodnevne borbe za preživljavanje.

U prizorima nasilja posebno se istaknuo Dražen Mikulić, čija je gluma bila snažna i uvjerljiva. Vrlo dojmljivi bili su i Edi Ćelić i Deni Sanković u potresnim prizorima smrti i ratnog stradanja.

Posebno bih ponovno istaknuo Oliveru Baljak, koja je još jednom pokazala svoje veliko glumačko umijeće. Izvrsne su bile i Jelena Lopatić i Damir Orlić, a čitav ansambl zaslužuje pohvale za uvjerljivo tumačenje zahtjevnih uloga.

Predstava donosi i erotske prizore te slike svakodnevnog života siromašnih društvenih slojeva, pri čemu pojedine naizgled obične radnje dobivaju dublje značenje.

Tijesto koje se mijesi nije samo tijesto. Ono predstavlja životnu borbu za opstanak, svakodnevni trud ljudi koji pokušavaju preživjeti u teškim okolnostima. Jednako tako, zemlja kojom se mažu likovi nije samo zemlja niti obična prljavština, nego može predstavljati i prljavštinu svijeta kroz koju čovjek mora proći, suočavajući se s nasiljem, ratovima i nepravdom.

Takvi prizori ostavljaju snažan dojam i pokazuju kako se u kazalištu mnogo toga može izraziti ne samo riječima nego i pokretom, predmetima i simbolima.

Jednostavna scenografija vrlo se dobro uklopila u prostor Male scene, a kostimi, glazba i oblikovanje svjetla dodatno su naglasili atmosferu predstave.

Kazalište koje ne zatvara oči pred stvarnošću

„Ovdje počinje šuma“ nije predstava laganog sadržaja niti će se nužno svidjeti najširoj publici. Njezine su teme ozbiljne, a pojedini prizori vrlo potresni. Ipak, smatram da je dužnost kazališta progovarati upravo o takvim pitanjima, suočavati nas s nasiljem i nepravdom te poticati na razmišljanje o svijetu u kojem živimo.

Svatko tko je doživio neko od teških iskustava prikazanih u predstavi možda će u njoj pronaći i određenu utjehu. Iako nema klasičnog sretnog završetka niti jednostavne utješne poruke, ostaje uvjerenje da se čovjek mora boriti za pravdu i bolji svijet.

Publika je nakon premijerne izvedbe glumce nagradila burnim pljeskom. Nakon izvrsnih predstava koje smo na Maloj sceni riječkog HNK-a gledali proteklih sezona, poput „Enigmatskih varijacija“ i „Kad se zaljubljujemo“, vjerujem da će i „Ovdje počinje šuma“ dugo živjeti na riječkoj kazališnoj sceni.

Predstavu svakako vrijedi pogledati, zbog izvrsnih glumačkih izvedbi, upečatljivih scenskih prizora i važnih pitanja koja otvara.

Nove izvedbe predstave „Ovdje počinje šuma“ na rasporedu su 19. i 20. studenoga te 14., 15., 17. i 22. prosinca u Orkestralnoj dvorani HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Istaknutu fotografiju snimio Dražen Šokčević