Nekada se na 17. katu u Čandekovoj ulici čulo pjevanje i sviranje klavira svaki dan. Dok sam ja remetila mir susjedima Bachom, Mozartom i Beethovenom, moja susjeda; Alba Nachinovich, redovito je vježbala tehniku i ispjevavala fraze različitih žanrova. Sinoć, dok je raskopani grad tonuo u mrak, razmišljala sam o djevojčici koja je postala renomirana jazz pjevačica, ženi koju slušam na promociji novog albuma „Adultish“ u Circolu. Dok su Leo i Alba izvodili svoje autorske skladbe u Londonu, primjetio ih je Gerry Diver i ponudio suradnju. Gerry je poznati producent čiji su radovi nominirani za nagradu „Mercury“ ( album „Ground of it’s Own“ Sama Leeja) i „BBC Radio 2 Folk Award” (album Lise Knapp Hidden Seam). „Adultush“ se stvarao godinama, objavljen je prošle godine u izdanju Aquarius Recordsa, a u pjesmi »Major Wish« na gitari gostuje Simon Tong (The Verve; Damon Albarn, Blur, Gorillaz). Riječka publika sinoć je čula nove i neke starije skladbe, a na pozornici su se Albi i Leu pridružili Aldo Foško na bas-klarinetu (dobitnik nagrade „Status“ i nominacije za „Jazz&Off“ izvođača godine), basistica Rosa Brunello (Dee Dee Bridgewater) i bubnjar Marco D’Orlando (Francesco Bearzatti, Fabrizio Bosso).
Oda novom albumu i suvremenom jazzu započela je najtišim tonovima gitare koje je pratio Albin glas, postepenom gradacijom u koju se uključivao cijeli sastav nije zasjalo svjetlo, baš kao što kaže i naziv skladbe („E luce fu, i bi svjetlo“). Uslijedile su skladbe „Me ciapa el blues“ i „Lesca“ (ješka) gdje je itekako došao do izražaja perfekcionizam svakom segmentu izvedbe koji će biti postojan do kraja koncerta; detaljno izrađena dinamika, slojevitost i razigranost aranžmana, Albina zadivljujuća vokalna tehnika ( besprijekorne pasaže, veliki skokovi) koja ne dominira već okuplja sastav u ideju koja se međusobno nadopunjuje. Glas često koristi kao imitaciju instrumenta, „ozvučenje glasova u svojoj glavi“ kako sama kaže, a harmonija koja ne traži uporište u glavnim tonalitetnim funkcijama stvara fluidnost koja izbjegava okvire svrstavanja u žanrove.
S druge strane, sam pojam „suvremenog jazza“ je prilično nejasan pojam koji pokriva niz podžanrova, ali se općenito odnosi na glazbu koja je aktualnija od stilova poput swinga, bebopa i modalnog jazza, No, kao i uvijek, linije mogu biti zamagljene i mogu sadržavati elemente svih ovih stilova. I dok ponekad suvremeni jazz može imati reputaciju glazbe koja je prilično izazovna za slušatelje, brojni moderni jazz umjetnici uspjeli su stvoriti pristupačan i visoko melodičan materijal iz relativno složenih izvornih materijala, a sinoćnji koncert još jednom je pokazao kako glazba koja je autentična uvijek pronađe svoju publiku i kako je jazz lako shvatiti i upiti kada ga izvedu zaljubljenici koji u traže, istražuju i pomiču granice.
Skladbe s novog albuma pretvorile su Circolo u londonski jazz klub, ne samo zbog glazbene inovativnosti već zbog intimnosti koju je sastav stvorio s publikom; u jednoj skladbi („white sheets“) Alba je mikrofon okrenula publici i cijela prostorija pretvorila se u zajedničku pozornicu. Tako prirodna, jednostavna i skromna, Alba je predstavila i najnoviju skladbu „White sheets“ koju je izvela na gitari zajedno s Leom Škecom. Na kraju koncerta je izvedena najbrža i najdinamičnija skladba, „Breakfast in Baghdad“. Kompozicije istražuju popularne socijalne fenomene; društvene mreže, pojmove ispunjenosti, sreće i uspjeha, a neke skladbe su oda samom Životu na lapurlartistički impresionistički način, a nove i stare kompozicije pokazuju zajedničke karakteristike specifičnog glazbenog stila.
O planovima za budućnost Alba jednostavno odgovara „gdje nas glazba odvede“, a uskoro ćemo je čuti i u novim suradnjama kao i na albumu drugog Albinog electro benda „the Hunting dogs“ kojem izlazi album za mjesec dana.
Istaknuta fotografija: Sanja Prodan
Fotogalerija: Sanja Prodan i Aleš Suk
