„Gospel je glazba patnje. Crnci nisu smjeli razgovarati među sobom na poljima, ako bi to činili bili bi strogo kažnjeni. Jedini način da međusobno komuniciraju tijekom tog 12-satnog ili 16-satnog rada je bio putem pjesme. Oni su si pjevali, pjesmom su slali poruke, redovito su to bile poruke o malim ljudima koji su prebrodili velike prepreke. Kao što je David pobijedio Golijata, kao što je Jošua pobijedio u bitci za Jerihon, pa imamo onu pjesmu Joshua Fit the Battle of Jericho, kao što je Mojsije prešao preko Crnog mora i pobijedio Egipćane…. Te poruke su im davale utjehu i nadu da prežive, ne samo taj dan, nego i mjesece i godine tlačenja. Taj stil kojega su crnci donijeli je vrlo jako utjecao na jazz glazbu, on je korijen toga, kasnije i na Elvisa Presleyja i mnoge druge u rock glazbi. Naime, zanimljivo je da je većina poznatih rock glazbenika svoje početke imala u crkvi, kao što su to Elvis, Whitney Houston, Mariah Carey, Tina Turner, a zanimljivo je i da su se mnoge zvijezde pred kraj života vratile u tu duhovnu glazbu, kao što je to napravio Johnny Cash. E, taj i takav gospel će Riječani imati prigode vidjeti u petak na Morskom prascu“, započeo je pojašnjavati Andrej Grozdanov, višestruki dobitnik Porina za duhovnu glazbu, jedan od pionira ovog glazbenog izričaja u Hrvata i uz Ivana Špoljarića i Ivicu Pavlovića najzaslužniji što će Riječani i svi njihovi gosti u petak, od 21 sat, na Kantridi imati prigode doživjeti jedinstveno glazbeno iskustvo i prvi put u svom gradu poslušati kako zaista uživo zvuči gospel u izvedbi pravog gospel zbora iz Londona.
Dakle, u petak će na Morskom prascu nastupiti gospel zbor “Sincere Praise” iz Londona, družina što okuplja dvadesetak glazbenika, pjevačica i pjevača, a izvode autorsku gospel glazbu, tradicionalne gospel napjeve i suvremeniju duhovnu glazbu u svojim aranžmanima. Do sada su izdali tri albuma s autorskim pjesmama: Hold fast, We are not ashamed i Jesus you’re amazing. Zbor rado nastupa po Europi, tako da su do sada posjetili Norvešku, Bugarsku, Albaniju, Cipar, Grčku, Španjolsku, ali gostovali su i u Šri Lanki, Nigeriji, Jamajci. Ovo će biti njihova hrvatska premijera.
– Ovaj projekt je bio ponuđen EPK-u, ali ga tada nisu prihvatili. Rekli su da nije u skladu s ondašnjim cjelogodišnjim programom, a mi smo mislili da bi se u moru svih glazbenih zbivanja te godine jedan dan mogao odvojiti za jedan crnački zbor zbog svega onoga što gospel jest i što predstavlja. No, tada nije bilo sluha za to, ali smo sada ipak uspjeli, nastavit će Andrej Grozdanov, čovjek koji je surađivao i surađuje s vodećim svjetskim duhovnim glazbenicima i apsolutno je mjerodavan govoriti i o gospelu i o trendovima u kršćanskoj glazbi, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj.
– Ovo će zaista biti jedna od rijetkih prigoda da vidimo originalni crnački gospel zbor kojega smo uspjeli dobiti zahvaljujući Evanđeoskoj pentekostnoj crkvi. Dolaze iz Londona, predstavljaju mješavinu suvremenog gospel zvuka, što se miješa s popom i tradicionalnim gospel zvukom. Sama činjenica da nitko to bolje ne izvodi od crnačke postave govori jako puno, bit će to jedinstvena prigoda na Kantridi poslušati kako zvuči gospel uživo. Crnački glasovi su sasvim drugačiji od bjelačkih, oni imaju jedan volumen kojega bijelci, ma koliko se trudili, ne mogu nikako doseći. Tako da će ovo biti poslastica za sve koji dođu na koncert, ali i za sve one koji se zateknu na plaži Kantrida. Pitate se je li ovaj zbor kao oni gospel zborovi iz holivudskih filmova? Da, to je to. Unutar žanra suvremene kršćanske glazbe postoji puno stilova, a jedan od njih je gospel. Iako mi generaliziramo i često svu duhovnu glazbu zovemo gospelom, gospel je ipak samo jedan od stilova. U današnje vrijeme u suvremenoj duhovnoj glazbi postoji elektronika, postoji hard rock, heavy metal, postoji pop. Ovo će biti jedan blond između popa i onoga što se ima čuti na bogoštovljima i misama, odnosno tradicionalnoga gospela kojega mi najviše poznajemo iz filmova. Hoće li im biti neobično nastupiti na plaži? Sigurno hoće, možda neće biti spremni za ovakav ambijent. Ali upravo je o tome ljepota duhovne glazbe, ona doseže do svih ljudskih potreba, i kada je čovjek opušten, kada je na godišnjem odmoru, i kada je radostan, ali i kada je u tuzi. I to je veličina duhovne glazbe. Zanimljivo je da je upravo u doba korone porastao broj pregleda ovog našeg žanra, a to je zapanjujuć podatak. Ljudi su tražili utjehu. Duhovna glazba dotiče i u radosnom i u onim ne baš radosnim trenucima. Duhovna glazba slavi život u svim oblicima, nastavlja Grozdanov.
Svaki gospel zbor, pa tako i Sincere Praise, u svojim nastupima na proputovanjima promovira u prvom redu vjeru, ali nakon toga i glazbu, tradiciju, kulturu, svoj način života.
– Većina njih nisu profesionalni glazbenici, nego su u jednom trenutku svog života dotaknuli dno. Jesu li bili u ovisnosti o drogama, jesu li bili u nekoj neizlječivoj bolesti i u teškim trenucima svog života obratili su se Bogu što je promijenilo tijek njihova života i zbog toga su se priključili ovom zboru. Oni zapravo žele svojom pojavom u Rijeci, kao naravno i drugdje gdje gostuju, pjevati iz zahvalnosti Bogu i to prezentirati drugim ljudima. To je njihov osnovni razlog zašto rade to što rade i zašto odlaze tamo gdje odlaze. Ideja je autentičnosti. I možda smo baš zato odabrali Rijeku, jer mi smo naviknuti pomicati granice. Volimo ono što se u ostatku Hrvatske ponekad čini nemoguće i drugačije. Jedan gospel zbor, koji je naviknuo biti zatvoren unutar četiri zida neke crkve, doveli smo na jednu plažu. Željeli smo baš pokazati da je ovo Rijeka, da smo mi spremni prihvatiti alternativu i na ovakav način. Vjera je privatna stvar, ali je dobro da je ponekad i javna, naročito kada o njoj razmišljamo na kvalitetan način, ne napadački, ne agresivno, nego zaista primjerom da ono što imamo za pokazati je najbolje za ono u što vjerujemo, dodao je Ivan Špoljarić, koji ne smatra da se vjera na isti način širi kada se kleči na trgovima i kada se progovara glazbom.
– Vjerujem da glazba dopire dalje i dublje nego što to može bilo koji drugi način promicanja vjere, u ovom slučaju kršćanstva. Glazba je na onom originalnom prvom Woodstocku određenu poruku donijela u javnost. Što god neka grupa činila, uvijek će nekoga nešto iritirati, a glazba je ta koja treba slati i šalje poruku nade, slobode i da postoji nešto više od ovoga života koji nas često deprimira i razočarava u kojoj god državi živjeli, pa tako i u Hrvatskoj. Mi vjerujemo da ova glazba donosi promjenu. I što je možda najvažnije, glazbu uvijek možete nositi sa sobom, ponavljati, učiti, ona može inspirirati u bilo kojem trenutku vašega života, zaključit će Špoljarić.
Gospel je, upozorit će Grozdanov, samo jedan smjer duhovne glazbe, koja u Americi ima milijunsku vojsku štovatelja i poklonika. Kakva je situacija u Hrvatskoj?
– Unazad desetak godina stvar se jako popravila, jedan od razloga za to je prelazak nekih ljudi s estrade u svijet duhovne glazbe nakon drastičnog obraćenja, a oni su sa sobom doveli dio principa i izvrsnosti koju su njegovali u svom glazbenom putu. Drugi razlog je pojava različitih bendova i dostupnost svih materijala pa su naši bendovi mogli vidjeti kako se to izvodi vani, počeli su se školovati, imamo nemali broj glazbenika koji su završili vrhunske škole u svijetu i koji ovdje djeluju. Prvi dobitnik Porina za produkciju je Goran Kovačić, koji je odrastao unutar crkvenog zbora koji i dan danas djeluje. Takvi ljudi pridonose razvoju zvuka, a povrh svega toga je i činjenica da se u posljednje vrijeme pune trgovi i razna mjesta što do sada nisu bila dostupna duhovnoj glazbi, a to je znak da se ovaj glazbeni izričaj prati, ali mediji to ne prikazuju dovoljno. Na Maksimiru je prošle godine bilo 50 tisuća ljudi na koncertu duhovne glazbe, a to je čudo. Jedini hrvatski glazbenik koji je uspio okupiti 50 tisuća ljudi na Maksimiru je bio Thompson prije 15 godina. Ta činjenica nekima nije po volji, neke se stvari prešućuju, kao što se prešućuju brojke o prodanim albumima i broju posjetitelja na koncertima. Gripe su napunjene, napunjena je dvorana Zamet, Dom sportova nekoliko puta, dvorana Cibona, pulska Arena, zagrebačka Arena nekoliko puta. To je subgrupa slušača koja prati tu glazbu. Ovaj žanr je po billboardu definiran kao šesti po slušanosti i ima više slušanosti i veću prodaju izdanja nego jazz i klasika zajedno, objašnjava Andrej Grozdanov.
Kada je duhovna glazba u pitanju mnogi ljudi na koncerte odlaze iskazujući tako svoju vjeru, ono što u takvim slučajevima ostaje visiti u zraku jest koliko tu zaista ima kvalitetne glazbe.
– Ono što možemo sljedećem razdoblju očekivati, dakle nakon punog Maksimira i uvođenja kategorije Porin za duhovnu glazbu, je jedan fake prelazak ljudi koji nisu uspjeli u svojim kategorijama pa će se ovdje prebaciti. To možemo očekivati, jer to se dogodilo i u Americi onog trenutka kada je taj žanr postao jak. Ali za sada se svi mi međusobno znamo i nije da netko ulazi unutra, slušatelji vole tu našu iskrenost, ali žive u jednoj kršćanskoj naivnosti i vjeruju ljudima. No, publika je nemilosrdna, oni će na kraju sve reći. No, moram reći da ja godišnje održim 120 nastupa u 90 gradova i otprilike vidim situaciju na terenu. Po mojoj procjeni, u Hrvatskoj svake nedjelje izlazi 400 bendova na mise, koji rade isto ono što rade njihovi kolege sekularni glazbenici, dođu prije nastupa, rade tonsku probu, uštimavaju instrumente, imaju probe, štampaju note i sviraju za ljude koji dođu na misu. Govorim o katoličkim i protestantskim zajednicama, za pravoslavnu crkvu nemamo takvih podataka, oni drže klasične izvorne napjeve iz 1. stoljeća i ne koriste instrumente. Katolička i protestantska crkva su zapadno vrlo orijentirane i prate trendove. Možda u Hrvatskoj još uvijek nemamo Whitney Houston, ali imamo, recimo, Lidiju Bačić, koja je na scenu došla iz crkvenog zbora. I mnoga druga imena, koja su produkt duhovne glazbe, dodaje Andrej Grozdanov, koji se glazbeno obrazovao u Londonu pod mentorskom palicom virtuoza gitare Petea Langmana.
– Od malena mi je najviše govorila glazba, osjetio sam da se tako mogu najbolje izraziti. Ne pisanjem, ne govorom, ne sportom, nego glazbom. I to je moj govor svijetu. Pogotovo duhovnom glazbom, jer sam u njoj pronašao neke trajne vrijednosti. Neke pjesme izvodimo pedeset godina i nisu izgubile snagu. Današnji hitovi traju jedno ili dva ljeta. Neke pjesme duhovne glazbe traju jako dugo, poput Amazing Grace, koja je nastala 1776. godine. To je skoro tristo godina. Ona se izvodi oko deset milijuna puta godišnje, to znači da je u njoj sadržajno nešto što progovara svakoj generaciji, a to me fascinira. To je možda i najbolji odgovor zbog čega se bavim ovim čime se bavim, jer taj jedan pjesmuljak je utjecao na političku scenu, društveno uređenje i vjeru mnogih ljudi. I kada sam istraživao ostale duhovne pjesme, shvatio sam da svaka ima istinitu priču iza sebe. Glazba od svih vrsta umjetnosti najviše dopire do čovjeka, zato se i zove kraljica umjetnosti jer ona je najbliže čovjeku. Velik je medij za prenošenje poruke, odlučio sam se za duhovnu glazbu jer smatram da je treba prenijeti što većem broju slušatelja. Osim toga, mnogi su se ljudi susreli s duhovnom glazbom, a da toga nisu niti bili svjesni. Recimo, pjesma You Are So Beautiful Joea Cockera je u stvari pjesma posvećena Bogu, a malo ljudi to zna. Postoji nebrojeno takvih primjera, I Still Haven’t Found What I’m Looking For od U2 također, Bruce Springsteen u svom repertoaru ima duhovnu glazbu, Bob Dilan ima čak tri albuma koja je napravio u fazi obraćenja… To su zanimljive stvari. Sva glazba je duhovna, jer naravno nastaje iz duše, ali ne karakterizira sva glazba baš točno o kakvoj se duhovnosti radi. I još jedna stvar, najbolja umjetnost je prije tristo, četiristo godina izlazila iz crkve. Dovoljno se sjetiti Michelangela ili Bacha. Crkva je bila razlog njihova postojanja, financiranja i rada. U međuvremenu se nešto izgubilo, crkva je izgubila relevantnost u umjetnosti, ali živimo u jedno doba renesanse, pogotovo kada je glazba unutar crkve u pitanju. Radi se nova, suvremena duhovna glazba. Ono što je Bach nekada radio, također je bila avangarda, bio je punk ondašnjega vremena. Postavljao je trendove u svijetu ostale glazbe, a sada nam trendove postavljaju svjetski bendovi. A crkveni glazbenici te trendove prate, zaključit će Andrej Grozdanov.
