Kvarnerski zavičaj zaista se može ponositi svojom bogatom poviješću, vidljivom ne samo u nebrojenim knjigama, već i u svome krajoliku. Od kamenih suhozida, starih dobro utabanih putova, ostataka crkava i crkvica te fortifikacija kojima su nekadašnje civilizacije nadzirale pomorske i trgovačke puteve Sjevernog Jadrana, opipljivi ostaci povijesti vidljivi su gotovo na svakom uglu Kvarnera.
Otok Krk je stoljećima bio križište civilizacija, od antičkih Liburna i Rimljana pa sve do ranosrednjovjekovnog Bizanta, srednjovjekovnih Mlečana, novovjekovnih Habsburgovaca pa sve do danas već poznatog modernog doba. Na istočnoj obali otoka, na obroncima iznad Šila, nalaze se danas oskudni, ali odveć zanimljivi ostaci utvrde koja se u lokalnoj tradiciji i ponekom komadu stručne literature vežu uz razdoblje najvećeg dometa Istočnog Rimskog Carstva, danas najčešće prepoznatljivog po retroaktivnom nazivu Bizant, koje se datira u 6. stoljeće.
Šesto je stoljeće donijelo iznimne turbulencije za čitavo Sredozemlje, što se odrazilo i na Sjevernom Jadranu. Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva za koju se najčešće uzima 476. godina, Bizant je kao njena je pravna nasljednica na istoku nastojala obnoviti nekadašnju rimsku hegemoniju nad gospodarski i strateški važnim regijama koje više nisu bile pod njenom kontrolom. S obzirom na strukturu tadašnjih ranosrednjovjekovnih država, osoba vladara bila je od ogromne važnosti za uspjeh, tj. neuspjeh funkcioniranja državnog aparata. Samim time za kasnoantičko Sredozemlje jedan od najvažnijih vladara bio je bizantski car Justinijan I., koji je provodio politiku tzv. restauratio imperii, odnosno obnove starog Rimskog Carstva povratkom njenih starih granica vojnim pothvatima. Ovim vojno-političkim programom bila je zahvaćena i istočna obala Jadrana, gdje započinje i priča o Šilu.
U tom kontekstu dolazi do izgradnje i preuređenja niza utvrda duž istočnojadranske obale i na otocima. Ove su utvrde imale višestruku ulogu: vojni nadzor i logistička potpora, ali i kao signalne točke za praćenje kretanja brodova i mogućih prijetnji s mora. Krk je zbog svojeg položaja na ulazu u Kvarnerski zaljev imao iznimno važnu stratešku ulogu. Upravo je zato potrebno razmatrati i utvrdu u Šilu u ovim okvirima. Smještena na uzvisini s pogledom na Vinodolski kanal i Crikvenicu na drugoj strani morskog prolaza, ova je utvrda služila kao osmatračnica i manja vojna postaja, a ponegdje se naziva i rimskom vilom. Njena je zadaća bila nadzor plovnih putova, ali je služila i kao točka za rane dojave potencijalnih opasnosti po bizantsko trgovačko i ratno brodovlje te kao komunikacijska postaja u mreži isprepletenih bizantskih garnizona na Pagu, Rabu, drugim lokacijama na otoku Krku i manjim otočićima Sjevernog Jadrana kao što su Sveti Marko nasuprot Kraljevice, Palacol pokraj Lošinja, Veliki Sikavac nadomak Paga i brojni drugi.
Iako su povijesni izvori koji se dotiču bizantske utvrde na Šilu poprilično oskudni, s obzirom na stanje njene održavanosti danas, može se pretpostaviti kakva ju je sudbina zadesila. Od 7. stoljeća utjecaj Bizanta osjetno slabi s naletom brojnih novih izazova i prijetnji: od avarsko-slavenskih prodora na kopnu, arapskih osvajanja diljem Mediterana sve do unutarnjih previranja izazvanih nizom neuspješnih careva kao i vjerskih sukoba između ikonoklasta (protivnika štovanja ikona) i ikonodula (pobornika ikona). Sa slabljenjem bizantske uprave na Istočnom Jadranu, primat u organizaciji svakodnevnog života i obrane preuzimaju lokalne zajednice.
S jačanjem lokalnih zajednica nekadašnji se kasnoantički bizantski utjecaj počinje pretapati s ranosrednjovjekovnim slavenskim i hrvatskim elementima, a kako je povezanost s Carigradom slabila, nekadašnje su bizantske utvrde počele gubiti svoju izvornu važnost i funkciju. Umreženost utvrda se izgubila, te su one postajale izolirane točke bez prave svrhe koje bi opravdale njihovo održavanje. Samim time bizantska utvrda u Šilu vjerojatno je napuštena zbog bespotrebnosti njene vojno-navigacijske funkcije u očima nadolazećih hrvatskih, hrvatsko-ugarskih i mletačkih vladara koji su preferirali izgradnju vlastitih fortifikacija na drugim lokalitetima, te je samim time ova osmatračnica prepuštena zubu vremena kao i prirodnim i klimatskim uvjetima.
Kao što je već općeprihvaćena i ustaljena praksa za vrijeme povijesti cijelog Jadrana, kamen iz nekadašnje utvrde u Šilu vjerojatno je prenamijenjen kao građevinski materijal za obližnja naselja unutar Dobrinja i drugih krčkih naselja. Od nekadašnje fortifikacije u Šilu danas su ostali samo ostaci ostataka, a u predajama lokalnog stanovništva njena je lokacija ostala zapamćena kao vidikovac s nevjerojatnim pogledom na Vinodolski kanal i Crikvenicu koji nudi više pitanja nego odgovora.
Bizantsko razdoblje u povijesti Kvarnera često ostaje u sjeni kasnijih, znatno bolje dokumentiranih epoha, no ono i dalje označava važnu točku u kontinuitetu života na ovim prostorima. Bizant je u 6. stoljeću donio obnovu urbanih središta, učvršćivanje obale, novu mrežu obrambenih točaka i snažnu povezanost s ostatkom Mediterana, a utvrda iznad Šila mali je, ali simboličan ostatak tog slabije zabilježenog vremena. Šilo je podsjetnik da su otoci poput Krka bili uključeni u velike svjetske procese i prije onih bolje zapamćenih u našem kolektivnom sjećanju: u manje poznata carstva, ratove, tada važne trgovačke rute te miješanje kao i smjene različitih kultura i naroda.
Iz ostataka utvrde u Šilu mogu se naučiti važne lekcije: povijest ne čine samo veliki i spektakularni spomenici, već i skromne ruševine koje nadopunjuju praznine u našoj svjesnosti o povijesnim procesima nekog mjesta. Osim toga, baština treba biti odgovornost sadašnjosti, jer s očuvanjem ovakvih lokaliteta ne čuva se samo kamenje, već i shvaćanje prolaznosti ljudi i kultura, ali i na trajnost prostora koji nas i dalje podsjeća na njih.
Iako danas bizantska utvrda u Šilu igra tek sporednu ulogu u turističkom sadržaju i povijesnim događajima koji se smatraju od velike važnosti za ovo ribarsko i pomorsko mjesto, kao što je plovidba prvog parobroda, a kasnije i prvog trajekta na jadranskoj obali, ipak se nastoji popularizirati različitim turističkim sadržajima. Primjerice, postoji obilaznica Putevima Dobrinjštine, gdje Šilo čini početnu točku ove pješačke rute koji vodi od zaleđa Šila i prolazi kroz naselja Žestilac, Gostinjac, Sv. Vid Dobrinjski, Dobrinj, Gornja Hlapa i Županje, čime se ova staza može započeti obilaskom vidikovca na lokalitetu nekadašnje utvrde.
U bogatoj povijesnoj ostavštini Krka, ali i Kvarnera generalno, utvrda u Šilu danas je nenametljiv podsjetnik na potrebu očuvanja povijesne baštine. Kvarnerski krajobraz tako ostaje isprepleten različitim vidljivim povijesnim poglavljima gdje svaka ruševina podsjeća na svoju epohu, pa će tako i Šilo nastaviti čuvati svoje bizantsko.
Istaknuta fotografija i druga fotografija: Bizantska utvrda u Šilu; fotografija: Otok Krk
#ArtKvart U Dobrinju #Bizantska utvrda #Dobrinj #osmatračnica #Šilo
